University of Zagreb. Faculty of Education and Rehabilitation Sciences.
Abstract
Penalne ustanove, kao najneprirodnija okolina za čovjeka, izvor su stresa i brojnih negativnih posljedica kako za zatvorenike koji tamo izvršavaju kaznu zatvora, tako i za zatvorsko osoblje. Kontemplativne prakse predstavljaju način na koji se smiruje um i potiče koncentracija, empatija, perceptivna oštrina te smanjuje anksioznost i stres, a zbog brojnih pozitivnih učinaka postaju sve zanimljivije područje istraživanja. U radu su pobliže opisane neke od kontemplativnih praksi koje su najčešće zastupljene u penalnim ustanovama (različite vrste meditacije, mindfulness i joga) te njihovi učinci. Opisane su karakteristike zatvorenika, deprivacije i uvjeti izdržavanja kazne te problemi s kojima se susreće zatvorsko osoblje i utjecaj na njihovo zdravlje i dobrobit (sagorijevanje, nezadovoljstvo poslom). Dan je pregled programa tretmana koji uspješno povezuju kontemplativne prakse s potrebama zatvorenika i osoblja te poboljšavaju reintegraciju počinitelja kaznenih djela. Cilj ovog rada je dati uvid u programe tretmana u penalnim ustanovama koji se temelje na kontemplativnim praksama i mogućnost njihova uvođenja u hrvatske ustanove.Penal institutions, as the most unnatural environment for people, are the source of stress and numerous negative consequences for prisoners serving prison sentences, as well as for prison staff. Contemplative practices are a way to calm the mind and stimulate concentration, empathy, perceptual sharpness and reduce anxiety and stress, and because of the many positive effects, they become an increasingly interesting area for research. In this paper, some of the contemplative practices that are most often represented in penal institutions (different types of meditation, mindfulness and yoga) and their effects are described. Characteristics of prisoners, deprivations and conditions of serving the sentence are described, as well as the problems that prison staff are facing, and the impact on their health and well-being (burnout syndrome, dissatisfaction with work). An overview of programs that successfully link contemplative practices to the needs of prisoners and prison staff, and improve prisoners' reintegration is given.
The aim of this paper is to provide insight into treatment programs in penitentiary institutions based on contemplative practices and the possibility of their introduction into Croatian institutions