Psychological preparation of children in dental clinic

Abstract

U današnje vrijeme većina djece, a i roditelja, shvaća da je posjet stomatologu od iznimne važnosti za prevenciju i očuvanje oralnog zdravlja. Uz to, u ordinaciji dentalne medicine susrećemo i djecu kojoj treba posebno pristupiti ili su nekoperativna, kako bi se određena terapija uspješno provela. Stoga bi stomatolog trebao poznavati osobine ponašanja djeteta tijekom psihološkog razvoja, prepoznati o kojem se tipu ponašanja radi te na primjeren način pristupiti djetetu. Brojni postupci za kontrolu ponašanja olakšavaju i omogućuju pristup i obavljanje stomatološke terapije. Ovisno o tipu ponašanja i potrebnom zahvatu, stomatolog odlučuje o najboljem postupku za dijete kako bi se ostvarila daljnja suradnja. Ostvarivanjem komunikacije s djetetom, suosjećanjem i nježnošću postiže se obostrano zadovoljstvo i uspjeh u stomatološkom lječenju malih pacijenata. Katkad se, ako je potrebno, primjenjuju farmakološke metode te je u krajnjem slučaju nužno primijeniti opću anesteziju kod pacijenta kako bi se terapija adekvatno dovršila. Pri svemu tome posebno mjesto zauzima procjena ponašanja djeteta od strane stomatologa, utemeljena na svim onim čimbenicima koji utječu na ponašanje.At present, most children and parents realize that visiting a dentist is crucial for the prevention and preservation of oral health. Additionally, in dental clinic we often encounter children who need to be approached in a special way or are uncooperative, which can affect successful application of prescribed therapy. Therefore, a dentist should know the characteristics of a child's behavior during psychological development, identify the type of behavior and approach the child in an appropriate way. Numerous behavioral control procedures facilitate approach to the child and performance of dental procedures and treatments. Depending on the type of behavior and the required procedure, the dentist decides on the best procedure for the child to ensure further cooperation. By achieving communication with the child and showing compassion and gentleness, we can reach mutual satisfaction and success in dental care with young patients. Sometimes, if necessary, pharmacological methods can be used and in some cases even the use of general anesthesia is indicated to complete therapy adequately. In this, the dentist’s evaluation of a child's behavior, based on all factors affecting behavior, holds a special place