Coercive measures in psychiatry and patient rights

Abstract

Mjere prisile pod kojima podrazumijevamo prisilnu hospitalizaciju, prisilnu medikaciju, sputavanje i izolaciju, prisutne su u psihijatriji od njenih začetaka. Iako nose mnoge moralne i etičke dileme, još se koriste u zbrinjavanju pacijenata s akutnim psihijatrijskim stanjima u kojima pacijenti predstavljaju prijetnju sebi ili drugim osobama. Budući da se mjere prisile sve više gledaju kao osjetljivo bioetičko problematiziranje i pitanje ljudskih prava, stoga se, osim zakonskim reguliranjem same mogućnosti uporabe mjera prisile i načina na koji ih se može primjenjivati, pravilnicima pokušavaju uvesti tehnike poput deeskalacije koje bi mogle smanjiti njihovu uporabu. Permanentna bi se edukacija osoblja o usvajanju tih tehnika trebala provoditi ne samo kao moralna, etička i profesionalna obveza, nego i kao zakonski zahtjev u Republici Hrvatskoj.Coercive measures, which include involuntary hospital admission, involuntary medication, restraint and seclusion, have been used in psychiatry since it’s beginning. Although those measures come with serious moral and ethical dilemmas, they are still used in management of patient with acute psychiatric illness when patients represent a danger to themselves or to other people. Considering the coercive measures are more then ever seen as a bioethical problem and have come into the focus of sensitive human rights issue,, besides established legal framework for the use of coercive measures, the experts are trying to introduce techniques like deescalation to minimise their use. Permanenet staff education of learning of those techniques ishoul dnot just be moral, ethical and professional obligation, but as also a legal obligation in Croatia

    Similar works