University of Zagreb. School of Medicine. Chair of Orthopedics.
Abstract
Koljeno je jedan od najsloženijih zglobova ljudskog tijela. Ono omogućava da se potkoljenica pomiče u skladu s natkoljenicom dok istovremeno nosi tjelesnu masu čovjeka. Pokreti u koljenu su prijeko potrebni za svakodnevne aktivnosti. Koljeno je veliki sinovijalni zglob, po mehanici kutni i obrtni, koji se nalazi između tri kosti: femura, tibije i patele. Između femura i tibije se nalaze menisci; tvrde, fibrozno-hrskavične strukture koje svojim oblikom podsjećaju na oblik broja osam. Oni apsorbiraju svako opterećenje na koljeno te na taj način preveniraju „sudar“ kostiju donjeg ekstremiteta prilikom zahtjevnijih aktivnosti kao što su primjerice trčanje i skakanje. Prepoznajući biomehaničku važnost meniska, ortopedi su u kasnim 80-im godinama prošlog stoljeća predstavili transplantaciju meniska kao novu terapijsku opciju za pacijente s meniscektomiranim koljenom. Pacijenti s ireparabilnom ozljedom meniska obično imaju simptome poput boli, osjećaja preskoka, otoka ili blokade pokreta. Što je veći dio tkiva meniska odstranjen, to je veći rizik za razvoj degenerativnih promjena. Transplantacija meniska je izvediva kod mlađih bolesnika bez degenerativnih promjena. To je nova operacijska tehnika koja je razvijena kako bi se poboljšala biomehanika koljena kod meniscektomiranih pacijenata. Transplantat se uzima s kadavera i poznat je pod nazivom alograft. Čitava procedura je tehnički zahtjevna jer transplantat mora biti precizno određene veličine za svakog pacijenta te mora biti pravilno postavljen i pričvršćen za tibijalni plato. Kod kratkoročnih i srednje dugih praćenja bolesnika podvrgnutih ovom zahvatu pokazana su poboljšanja simptoma, ali bi dodatne znanstveno stroge i dugoročne studije ojačale i precizirale zaključke i preporuke o korištenju ove metode.The knee joint is one of the most complex joints in the human body. It allows the lower leg to move relative to the thigh while supporting the body’s weight. Movements at the knee joint are essential for many everyday activities. The knee is synovial hinge joint formed between three bones: femur, tibia and patella. Between the femur and tibia is eight-shaped layer of tough, rubbery fibrocartilage known as meniscus. The meniscus acts as a shock absorber inside the knee to prevent the collision of the leg bones during heavy activities such as running and jumping. Recognizing the biomechanical importance of the menisci, surgeons in the late 1980s presented with meniscus transplantation as new surgical option for the patient with a meniscus deficient knee. Patients with irreparable meniscal injuries usually have symptoms like pain, catching, swelling or locking in the knee. The more meniscal tissue is removed, the higher is the risk of developing arthritis. Meniscus transplantation can be performed only if patients are young and free from knee arthritis. It is a new surgical technique developed to improve biomechanics of a meniscus deficient knee. Procedure is technically difficult, as it must be sized precisely for each person, positioned properly and secured to the tibial plateau. Transplanted meniscus is taken from a cadaver and is known as an allograft. Improvements in short-term and long-term outcome measures have been demonstrated, but more scientifically strict and long-term follow-up studies will strengthen and refine conclusions and recommendations about its use
