Činjenica da je elektropećna prašina opasni proizvodni otpad kao i to da nije iz
ekonomskih razloga preporučljivo njeno odlaganje na odlagalištu, ukazuje na potrebu njenog
prevođenja u neopasni otpad kojeg je moguće zbrinuti bez naknadnog štetnog djelovanja u
okolišu, ili pak njene oporabe.
Razvojem ekološke svijesti i unapređenjem zakonskih propisa kojima se osigurava
zaštita okoliša kao i gospodarenje otpadom, pristupilo se sustavnom rješavanju problema
elektropećne prašine- opasnog proizvodnog otpada i to kako s ekološkog tako i s ekonomskog
stajališta što je imalo za posljedicu razvoj različitih postupaka oporabe elektropećne prašine.
Različiti stručnjaci u svijetu su odabirali različite načine rješavanja problema
elektropećne prašine kao opasnog proizvodnog otpada što je rezultiralo i razvojem različitih
procesa njene oporabe. Dok su jedni rješenje ovog problema vidjeli u izdvajanju teških
metala, drugi su svoja istraživanja usmjerili u razvijanje procesa za njihovu ekološku
inaktivaciju odnosno kemijsku imobilizaciju nakon čega se tako obrađeni otpad može odložiti
na tlo bez opasnosti od negativnog utjecaja na okoliš.
Različiti su autori u iznalaženju rješenja za zbrinjavanje elektropećne prašine dosegli i
različite rezultate u svojim istraživanjima pa su neki od razvijenijih procesa danas već i
potpuno komercijalizirani te se više ili manje primjenjuju u svijetu, neki su na razini pilot
postrojenja, ili pak u laboratorijskim razmjerima.
U ovom radu je dan pregled nekih do sada razvijenih i komercijaliziranih procesa koji
se uglavnom koriste u oporabi elektropećne prašine, dok su manjim dijelom prikazani procesi
njene inaktivacije, odnosno stabilizacije prije trajnog odlaganja.It is a well- known fact that electric arc furnace (EAF) dust is a hazardous industrial
waste as it is not economically advisable to deposit it at landfills. This implies the need to
transform it into non-hazardous waste that can be disposed of without any possible harmful
impacts on the environment, or its reusing.
Development of the environmental consciousness and improvement of the legal acts to
ensure environment protection and waste management has provided grounds for systematic
problem solution, both from the environmental and economical point of view, which further
induced development of different EAF dust recycling procedures.
Experts around the world took different approaches to finding a solution for disposing
of EAF dust as hazardous waste, which resulted in the development of different processes.
Whereas one group of experts saw the solution to this problem in the extraction of heavy
metals, the others directed their research towards the environmental inactivation i.e. chemical
immobilization processes, which allow the processed waste to be disposed of on the ground
without any risk of adverse impact to the environment.
Some of the processes developed have been completely commercialized by now and
are applied more or less around the world, whereas some processes are still in the pilot plants
or laboratory research stage.
This paper provides a survey of the processes that have been developed and
commercialized so far and that are mostly used in the EAF dust recycling. The processes of
EAF dust inactivation i.e. stabilization prior to permanent disposal are also discussed briefly
