Josip Juraj Strossmayer University of Osijek. Faculty of Humanities and Social Sciences. Department of History.
Abstract
Punski ratovi vođeni su s prekidima (tri rata) od 264. do 146. između Rimske imperije i Kartagine za prevlast u centralnom i zapadnom Sredozemlju. Naziv su dobili po Punima, kako su Rimljani zvali Feničane, kojima su Kartaginjani etnički pripadali. Kao što je spomenuto vođena su tri punska rata: Prvi punski rat od 264. do 241. g. pr. Kr.,zatim Drugi punski rat od 218. do 201. g. pr. Kr., te posljednji Treći punski rat od 149. do 146. g. pr. Kr. Glavni uzrok punskih ratova bio je sukob interesa, tj. trgovinska konkuretnost između Kartage i Rima. Dotada je Kartaga već bila potvrđena trgovinska sila s ogromnom flotom na zapadnom Mediteranu, dok je Rim nakon ujedinjenja Italskog poluotoka to pokušao postati. Upravo zbog toga sukob je bio neizbježan. Punski ratovi su dokaz kako je Sredozemno more bilo od velike važnosti za antičke narode i kulture. Onaj koji je gospodario trgovinom na Sredozemlju, bio je zapravo gospodar svijeta. Rim je uspio punskim ratovima uspio postati "gospodarem svijeta". Svakako treba napomenuti da je svaki punski rat, neovisno o njegovom trajanju i mjestu ratovanja, bio vrlo iscrpan za jednu i drugu stranu
