Josip Juraj Strossmayer University of Osijek. Faculty of Humanities and Social Sciences. Department of Information Sciences.
Abstract
Snažan utjecaj informacijske i komunikacijske tehnologije te ubrzan rast i razvoj novih tehnologija doveli su do potrebe za stvaranjem digitalnih repozitorija u akademskom okruženju. Oni predstavljaju suvremeni izvor informacija za učinkovito provođenje znanstvenih istraživanja. Digitalni repozitoriji podrazumijevaju digitalna informacijska spremišta koja su dio sveučilišnih ili drugih institucija, a odnose se na digitalne arhive intelektualnih proizvoda koje su stvorili fakulteti, istraživački instituti, znanstvenici i studenti ustanove te su uz minimalna ili bez ograničenja dostupni korisnicima unutar i izvan ustanove. U užem smislu repozitoriji označavaju digitalna spremišta za pohranu cjelokupnog intelektualnog rada pojedine institucije na jednom mjestu. Vrlo važnu ulogu u uspostavljanju repozitorija imaju visokoškolske knjižnice jer su najčešće upravo one zadužene za izgradnju, održavanje i pružanje pristupa sadržaju repozitorija. U digitalnim repozitorijima mogu se nalaziti stručni i znanstveni radovi iz časopisa, objekti učenja, multimedijski oblici, studentski radovi i istraživanja, istraživački skupovi podataka i sl. Visokoškolske knjižnice nastoje posvijestiti važnost repozitorija svim članovima akademske zajednice, pri čemu imaju zadatak promicati objavljivanje i pohranu radova uz jamstvo njihova dugoročnog očuvanja koje se treba temeljiti na dobroj organizaciji i određenim uvjetima koji se trebaju osigurati pri samom uspostavljanju institucijskih repozitorija. Repozitoriji u visokoškolskim ustanovama i dalje su neophodni, iako je danas sve više znanstvenih radova dostupno u otvorenom pristupu te znanstvenici nerijetko međusobno dijele radove putem akademskih mreža na internetu
