Nietzsche's concept of eternal recurrence in The Unbearable Lightness of Being by Milan Kundera

Abstract

Milan Kundera, češki pisac, imao je izniman utjecaj na postmodernu prozu. Razdoblje postmodernizma, koje se obilježava kao nova tendencija u književnosti koja nastupa nakon modernizma i koju je zbog toga bilo teško imenovati, karakterizira ispreplitanje filozofije i književnosti pri čemu se javljaju obilježja poput radikalnog skepticizma, relativizma te novog shvaćanja tradicije. Kao primjer uvođenja filozofije u književnost može se istaknuti roman Nepodnošljiva lakoća postojanja Milana Kundere u kojemu uvodi Nietzscheovo učenje o vječnom vraćanju što je izravno vidljivo na početku romana, a neizravno u komponiranju samoga djela i sudbinama prikazanih likova. Nietzscheovo vječno vraćanje, kao ključna teza Nietzscheove filozofije, podrazumijeva kružni proces u kojemu se ne može doći do određene točke, nego se sve ponovo vraća u ništa iz kojega sve i počinje, što je u romanu prikazano kroz živote likova. Uz vječno vraćanje može se povezati i prolaznost koje je čovjek svjestan i koja obilježava njegov život na način da tijekom cijelog života osjeća žudnju za nečime, upravo za tim životom koji će proći. U tom vječnom kruženju sve postaje bezlično i jednako što je vidljivo u životima likova koji se u svojoj biti ne razlikuju jer oni žive živote bez cilja i smisla. Likovi Tereze i Tomaša, kao i Sabine i Franza, vjerno prikazuju kretanje u krug koje se manifestira odvijanjem njihovih života u kojima ne uspijevaju pronaći smisao. Također postavlja pitanje težine i lakoće ljudske egzistencije kroz ispreplitanje likova i njihovih sudbina. U djelu je prikazano kako se likovi i sami često pitaju je li postojanje lako ili teško, ali do odgovora ne mogu doći