Proteinska ekspresija i genska amplifikacija EGFR-a i ciklina D1 u nodularnom melanomu

Abstract

CILJ ISTRAŽIVANJA: Budući da nodularni melanom(NM) inicijalno raste vertikalno te stoga naraste brzo i ima visoki metastatski potencijal potrebno je otkrivati i razvijati nove biomarkere koji bi se koristili u prognozi preživljenja pacijenata i diferencijalnoj dijagnostici navedenog tumora. Cilj ove studije je ispitati ulogu i značaj nuklearne EGFR (nEGFR), membranske EGFR (mEGFR) i ciklin D1 proteinske ekspresije, te EGFR i CCDN1 genske amplifikacije kao dijagnostičkih i prognostičkih biomarkera u nodularnom melanomu kože. MATERIJAL I METODE: Materijal su bioptički uzorci iz arhive Zavoda za patologiju i patološku anatomiju Medicinskog fakulteta u Rijeci. Istraživanu skupinu čini 110 uzoraka tkiva nodularnog melanoma dok kontrolnu skupinu čini 30 uzoraka tkiva složenih nevusa i 38 uzoraka tkiva displastičnih nevusa. Navedeni materijal je objedinjen u tkivne mikroareje koji su analizirani imunohistokemijskim bojenjema specifičnim na mEGFR, nEGFR te ciklin D1 kao i flourescentnom in situ hibridizacijom specifičnom za EFGR i CCDN1 gene. REZULTATI: Proteinska ekspresija nEGFR-a u NM uzorcima je statistički značajno manja od ekspresije u kontrolnoj skupini p=0,0337. NM uzorci su pokazali značajno veći udio polisomije kromosoma 7 te polisomije kromosoma 11 u usporedbi s kontrolnom skupinom p=0,0049. Utvrđen je veći udio snažne proteinske ekspresije mEGFR-a u NM uzorcima s manjom Breslow debljinom p=0,0426 te korelacija s pojavnošću ulceracije p= 0,0226. Kaplan-Meier metodom analize desetogodišnjeg preživljenja pacijenta utvrdili smo 2,76 puta veći rizik od kraćeg preživljenja za pacijente s prekomjernom mEGFR ekspresijom i 3,06 puta veći rizik od kraćeg preživljenja za pacijente s prekomjernom nEGFR ekspresijom. Međutim navedeni biomarkeri nisu potvrđeni kao samostalni prognostički čimbenici u multivarijatnoj analizi. ZAKLJUČAK: Naši rezultati ukazuju na važnu ulogu nEGFR-a u aktivaciji proliferacije u benignim melanocitnim lezijama, no čini se kako nEGFR ne sudjeluje u malignoj transformaciji melanocita. Proteinska ekspresija membranskog EGFR-a je povezana s pojavnošću ulceracije i kraćim preživljenjem pacijenata. Proteinska ekspresija nuklearnog EGFR-a također korelira s kraćim preživljanjem pacijenata. Iako ovi markeri nisu potvrđeni kao nezavisni prognostički čimbenici važno je dalje istražiti njihov utjecaj na biološko ponašanje nodularnog melanoma.AIM:Considering that nodular melanoma (NM) has a potential to show an early distant metastasis there is an urgent need for the discovery and evaluation of new diagnostic and prognostic biomarkers. We aimed to investigate protein expression of membrane and nuclear EGFR (mEGFR and nEGFR), cyclin D1 and the corresponding gene status in NM samples and correlate the obtained results with clinicopathological parameters and overall survival of patients. MATERIAL AND METHODS: 110 NM samples, 30 compound nevi and 38 dysplastic nevi were collected from the Department of Pathology, School of Medicine Rijeka. Collected biopsy material was integrated into tisssue microarrays and immunohistochemicaly stained for nEGFR, mEGFR and cyclin D1. Flourescence in situ hybridization specific analysis for EGFR and CCDN1 genes was also performed. RESULTS: nEGFR expression was significantly lower in the NM samples compared to the control group, p=0,0337. NM samples showed a significantly higher number of chromosome 7 and chromosome 11 polisomy than the control group p=0,0049. It was also observed that membrane EGFR 3+ NM samples presented ulceration significantly more often than membrane EGFR negative (0) NM samples. In univariate analysis, performed on 44 patients with follow-up data, both nuclear and membrane EGFR overexpression showed a correlation with a shorter overall survival. Nuclear EGFR (++,+++) showed 3,06 and membrane EGFR (2+,3+) showed 2,76 greater mortality risk compared to patients with low and negative nuclear and membrane EGFR expression (p< 0,05).However, neither of those markers was confirmed to be an independant prognostic marker in the multivariate analysis. CONCLUSION: Our results suggest an important role of nEGFR protein expressiom in benign melanocytic proliferation activation, but it seems that nEGFR is not involved in melanocyte malignant transformation. Membrane EGFR protein expression is associated with ulceration presentation and shorter overall survival. Nuclear EGFR protein expression is also associated with NM patients shorter overall survival . Although these markers were not confirmed as independant prognostic markers in multivariate analysis it is important to further evaluate their influence on nodular melanoma biological behaviour