STRUKTURNA OBILJEŽJA BUKOVO-JELOVE PRAŠUME KLEPINA DULIBA

Abstract

Prašuma je područje prepušteno prirodnim procesima i u svakom je pogledu isključena od antropogenog utjecaja i provođenja sustavnog plana gospodarenja. Dinamiku prašume predstavljaju promjene triju glavnih komponenata šumskog ekosustava, a to su kompozicija, funkcija i struktura. Struktura predstavlja različitost individualne strukture kao što su stabla, panjevi, mrtvo drvo te njihova prostorna obilježja. Raznolikost je jedna od glavnih sastavnica u promatranju strukturnih obilježja ekosustava. Štirovača je 1965. godine izdvojena i zaštićena kao poseban rezervat šumske vegetacije. Prašuma Klepina duliba obiluje vrstama ilirskog flornog geoelementa, a sama je Štirovača čuvena po 440 ha najljepših smrekovih šuma zajednice Aremonio-Piceetum (Horvat 1938) u ovom dijelu Europe te po raznolikim i vrijednim šumama s ekonomske strane gledišta. Fitocenološka snimanja Klepine dulibe pokazuju dominaciju dviju biljnih zajednica: bukovo-jelova šuma s mišjim uhom /Omphalodo-Fagetum (Tregubov 1957) Marinček et al. 1993/ te subalpska bukova šuma sa žabljakom /Ranunculo platanifoliae-Fagetum (Horvat 1938) Marinček et al. 1993/. Sve navedeno obavezuje nas da prašumska područja čuvamo, promatramo te provodimo istraživanja koja bi nas približila prirodnoj dinamičkoj ravnoteži šumskih ekosustava, kako bi dobivene spoznaje prenijeli na gospodarske šume