Autorica u eseju u slobodnijemu poetiziranom stilu, ispreplećući faktografiju i osobne opservacije, prikazuje osebujan talijanski muzej posvećen povijesti i praksi farmakoloških vještina. Riječ je o muzeju ljekarne Picciola osnovane u Trstu 1799., čiji su vlasnici bili najprije iz obitelji Picciola, a zatim du Ban. Osim što muzejsku zbirku krase vrijedni eksponati – pokućstvo, ljekarničko posuđe i alati te bogata knjižnica, muzej na još jedan originalan način sudjeluje u afirmaciji kulturnog identiteta grada. Zahvaljujući tome što je na istoj adresi od 1910. do 1912. obitavao znameniti irski romanopisac Joyce te što se, među inim, u muzeju čuva prvo izdanje njegove zbirke poezije Chamber Music, muzej je uključen u poznati itinerar Trieste Joyce School.
U zaključku se ističe misao da zahvaljujući Muzeju Picciola posjetitelji mogu početi shvaćati i više cijeniti gotovo zaboravljeni svijet klasičnog ljekarništva, kao i ostale neprocjenjive zanimljivosti o političkom, kulturnom i povijesnom razvoju gradaUsing poetic licence, the author of this essay interchanges documentary approach and her own impressions to describe a unique Italian museum dedicated to the history of pharmaceutical practice. This Picciola Pharmacy Museum was founded in Trieste in 1799 by the Picciola family, later to be taken over by the du Bans. In addition to valu-able exhibits such as furniture, apothecary’s utensils and tools, there is a library with substantial holdings, including the first poetry collection Chamber Music of the great Irish novelist James Joyce, who happened to live at the same address between 1910 and 1912. For this reason the museum has been included in the well-known “Trieste Joyce School” itinerary.
The author concludes that the Picciola Museum has helped many a visitor to understand and appreciate the forgotten world of classical pharmacy and other precious curiosities related to the political, cultural and historical development of Trieste
