Okomita višejezičnost djece predškolske dobi

Abstract

Okomitom se višejezičnošću smatra više ili manje izražen međuodnos materinskoga govora (organskoga, zavičajnoga, okolinskoga) i standardnoga jezika. Hrvatski jezik čine standard, supstandard, narječja i žargoni, a njihovo je ispreplitanje očito na svim razinama usvajanja i učenja jezika, pa tako i onoj u ranom i predškolskom razdoblju. Dijete polaskom u odgojno-obrazovnu instituciju postaje nenormativno dvojezična ili višejezična osoba što znači da nedovoljno poznaje norme standardnog jezika. Cilj je rada dati teorijski pregled problematike okomite dvojezičnosti s posebnim osvrtom na dvojezičnost i višejezičnost u ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju. Također, želi se istražiti okomita višejezičnost u praksi, tj. upotreba hrvatskoga standardnoga jezika i zavičajnih idioma u dječjim vrtićima