Suvremeni zdravstveni sustavi konstantno se suočavaju s brojnim izazovima koji uzimaju sve veći mah. Kao jedno od rješenja prevladavanja jaza između rastućih potreba i ograničenih mogućnosti nudi se javno-privatno partnerstvo. Stoga je primarni cilj ovog istraživanja dokazati utjecaj uključivanja privatnih subjekata (koji se odnose na uključenost privatnog sektora u pružanju stacionarnih zdravstvenih usluga te na privatna izdvajanja za zdravstvo) na strani ponude i potražnje za zdravstvenim uslugama na poboljšanje zdravstvenog statusa populacije. Nakon teorijskog prikaza karakteristika zdravstvenih sustava i javno-privatnog partnerstva, rad se nastavlja formiranjem ekonometrijskog modela i procjenom navedenog modela panel analizom. Pretpostavka je bila da će udio privatnih pružatelja stacionarne zdravstvene zaštite te udio privatnih izdvajanja za zdravstvo pozitivno, tj. statistički značajno utjecati na poboljšanje zdravstvenog statusa populacije. Rezultati analize, u uzorku unutar odabranih zemalja OECD-a u razdoblju od 1995.-2014. godine, dokazuju prethodno navedenu pretpostavku.Contemporary health systems are constantly facing numerous challenges. One of the offered solutions to overcoming the gap between growing needs and limited resources is a publicprivate partnership. Therefore, the main objective of this research is to prove the impact of the private sector involvement (refering to the involvement of the private sector in the provision of inpatient health services and in private health expenditure) on the supply and demand side of health services to improve the overall health status of the population. After reviewing the theoretical background of health systems and public-private partnerships, this study is continued by the formation of an econometric model and the evaluation of the mentioned model by the panel analysis. The assumption was that the share of private providers of inpatient health care and the share of private expenditures on health would have a positive, statistically significant effect on the overall health status of the population. Results of the analysis, using the sample of OECD member countries from 1995 to 2014, prove the previously stated assumption
