University of Split. School of Medicine. Public health.
Abstract
Cilj istraživanja: Cilj istraživanja je ustvrditi postoji li povezanost između fizičke aktivnosti i pokazatelje kognitivne funkcije u osoba srednje i starije životne dobi.
Materijali i metode: Za potrebe ovog diplomskog rada korišteni su podatci iz projekta 10001 Dalmatinac. Ukupan uzorak sastojao se od 2811 ispitanika. Iz daljnje analize isključeni su svi ispitanici mlađi od 45 godina, a preostali su svrstani u dvije skupine – osobe srednje životne dobi (45-64 godine), ili osobe starije životne dobi (65 i više godina). Ukupno je u prvoj skupini bilo 1248 osoba srednje te 787 osoba starije životne dobi. Kao pokazatelj razine tjelesne aktivnosti korištena su dva pitanja, koja su se odnosila na razinu samo-procijenjene tjelesne aktivnosti za vrijeme radnog dijela dana, ili za vrijeme odmora. U procjeni kognitivnog stanja korišteno je ukupno tri pokazatelja: VF (verbal fluency test), DSC test (digit-symbol coding) i standardne progresivne matrice (SPM), dodatno je korišten EPQ-R test. Statistička značajnost je postavljena na P<0,05.
Rezultati: Ovim istraživanjem obuhvaćeni su podatci za ukupno 2034 ispitanika svrstanih u dvije skupine – osobe srednje i starije životne dobi. Temeljna usporedba skupina ukazala je na postojanje statistički značajnih razlika, uz iznimku tjelesne aktivnosti i dva pokazatelja iz EPQ-R upitnika. Analiza osnovnih kognitivnih pokazatelja ukazala je na izraženo smanjenje vrijednosti s porastom životne dobi ispitanika i to za SPM i DSC, dok VF test nije pokazivao izraženiju vezu s dobi ispitanika. Korelacija tjelesne aktivnosti s kognitivnim pokazateljima ukazala je na postojanje statistički značajne povezanosti za SPM, DSC i VF_S, dok za druge nije bila značajna. Podjela na osobe srednje i starije životne dobi ukazala je na snažniju povezanost tjelesne aktivnosti s kognitivnim pokazateljima u osoba srednje životne dobi. Istovremeno, snaga povezanosti tjelesne aktivnosti s kognitivnim pokazateljima bila statistički neznačajna u osoba starije životne dobi.
Zaključak:
Tjelesna aktivnost je pokazala statistički značajan pozitivan učinak na SPM, DSC i VF_S kognitivne testove, dok za druge nije bila značajna. Tjelesna aktivnost u osoba srednje životne dobi ima statistički značajan učinak na kognitivne pokazatelje. U osoba starije životne dobi tjelesna aktivnost nema statistički značajan utjecaj na kognitivne pokazatelje.Objectives: To establish association between physical activity and markers of cognitive function in middle-aged and elderly.
Hypothesis: Elderly will have lower levels of physical activity and that will result in weaker association between physical activity and cognitive markers
Materials and methods: The study was conducted on a sample of subjects involved in the project 10001 Dalmatian. The sample had 2811 people. All younger than age of 45 were excluded from this study and the ones remaining were set in two groups – middle-aged people (45-64 years old) and senior people (65 year old and elder). Former group had 1248 participants and the latter had 787 participants. As an indicator of physical activity two questions were asked which refered to self-assesed amount of physical activity during the work-day and leisure. Three test were used in assessment of cognitive function: VF (verbal fluency test), DSC (digit-symbol coding) and SPM (standard progressive matrices) aswell as EPQ-R test. Statistical significance was set at P<0,05.
Results: This study included 2034 participans set in two groups – middle-aged and elderly. Basic comparison of the two groups revealed statistically significant differences except for physical activity and two components of EPQ-R questionnaire. Analysis of the markers of cognitive function revealed drastically reduced values of SPM and DSC in elderly compared to middle-aged, while VF test showed no correlation with the age of the participants. Correlation of physical activity and markers of cognitive function showed statistically significant values for SPM, DSC and VF_S while statistically significant results were not detected in other cognitive tests. Division of participants on middle-aged and senior people showed greater effect of physical activity on markers of cognitive function in middle-aged people while effect of physical activity showed no statistically significant effect on markers of cognitive function in elderly.
Conclusion: Physical activity showed statistically significant effect on SPM, DSC and VF_S tests while it was not statistically significant for others. Physical activity in middle-aged people showed statistically significant effect on markers of cognitive function. In elderly physical activity did not show statistically significant effect on markers of cognitive function
