Dinamičan razvoj tehnologije i brze promjene preferencija potrošača na suvremenom globaliziranom tržištu slabi konkurentske potencijale pojedinačnih poduzeća za  konkurentsku borbu s organiziranim strateškim savezima razvijenog menadžmenta opskrbnih lanaca. Zahtjevi optimizacije procesa prisiljavaju samostalna poduzeća da se fokusiraju isključivo na one aktivnosti u kojima su najkonkurentnija i svoje lance vrijednosti povezuju u opskrbne lance s partnerima, od izvora sirovina do krajnjeg potrošača, kako bi zajedničkim proizvodima maksimalizirali efikasnost i efektivnost procesa i ostvarili konkurentsku prednost na tržištu. Menadžment opskrbnih lanaca postaje suvremeni koncept upravljanja uspješnošću poduzeća kroz razvoj novog modela kooperativne konkurentnosti. Budućnost koja je počela je da na  tržištima sve manje konkuriraju poduzeća; konkurentsko natjecanje sve se više odvija između opskrbnih lanaca. Svrha ovog rada je ukazati na trendove i osnove razvoja koncepta menadžmenta opskrbnog lanca kao temeljnog čimbenika uspješnosti suvremenih poslovnih sustava, koji ostvaruju konkurentsku prednost na recentnim tržištima

Zekić, Zdravko

Repository of the University of Rijeka

Oeconomica Jadertina 1/2018. 42  suvremeni koncept razvoja kooperativne konkurentnosti  Supply Chain Management - a Contemporary Concept of Cooperative Competitiveness Development    Ekonom    Hrvatska zdravko.zekic@efri.hr   Pregledni rad / Review UDK / UDC: 658.87 Primljeno / Received: 08. srpnja 2017. / July 8th, 2017. 3. studenog 2017. / November 3rd, 2017.    najkonkurentnija i svoje lance vrijednosti povezuju u opskrbne lance s partnerima, od izvora sirovina ih lanaca postaje suvremeni nih lanaca. Svrha ovog rada je ukazati na trendove i osnove razvoja    : lanac kooperativna konkurentnost   Summary: Dynamic technology development and fast-changing consumer preferences in a modern globalized market weaken the competitive potentials of individual companies for a competitive battle with organized strategic chains of advanced supply chain management. Process optimization requirements force independent companies to focus solely on those activities where they are most competitive and link their value chains to partners supply chains, from raw material to final consumer, in order to maximize efficiency and effectiveness of the process and achieve competitive advantage on the market. Supply Chain Management becomes a modern concept of corporate success management through the development of a new model of cooperative competitiveness. The already present future proves that companies are less competitive on the markets; the competitive rivalry is increasingly taking place between supply chains. The purpose of this paper is to point to the trends and bases of the Supply Chain Management concept development as a fundamental factor for success of modern business systems that gain competitive advantage in recent markets.  Key words: value chain, strategic alliance, supply chain, Supply Chain Management, cooperative competitiveness Oeconomica Jadertina 1/2018. 43 1    Uvod    ako bi se koncept u koje je potrebno provesti da bi se marketinga do isporuke i usluge kupcu. Model lanca vrijednosti prikazuje konfiguraciju aktivnosti -vremenske transformacije inputa (logistika materijala), aktivnosti kvalitativne transformacije inputa u outpute (proizvodnja) i aktivnosti prostorno-vremenske transformacije outputa (logistika proizvoda).   Radi razvoja konkurentske sposobnosti i efikasnijeg upravljanja lancem vrijednosti suvremena krajnjeg pot savez i moglo samostalnim djelovanjem. Kao rezultat partnerstva zajedguranja bolje  opskrbnog lanca koordinira i integrira sve aktivnosti svih partnera u lancu u proces stvaranja vrijednosti za kupca, koji  rezultira optimizacijom realizacije ciljeva sudionika opskrbnog lanca, odnosno saveza kao sustava.  a i temeljna hipoteza ma.                                                                                                                 2       u kontekst tradicionalnog jalima, razvoj tehnologije i nabavu. Ovo mapiranje aktivnosti nearni, Oeconomica Jadertina 1/2018. 44 pojavljivati i na r  i Zigiaris, 2000.).  kako bi osigurali integritet i standard svojih proizvoda i usluga. Prema Sternu i Revu (1980.), suradnja je aktivnost u kojoj potencijalni partneri osiguravaju sredstva potrebna da se ostvari njihov djeljivi cilj ili cilj kojeg   nastaje  ma materijala, novca i informacija u cilju ispunjavanja zahtjeva poslovanja (Zigiaris, 2000.). U novije a se konkurencija od 1990-ih godina konkurentniji (Jones, 1998.). Upravljanje opskrbnim lancem kao poslovnim sustavom procesno  janje operativnim procesima i marketingom, te upravljanje komunikacijskim odnosima.  opskrbnim lancem (Cigolini, et al., 2004.). To se pripisuje interdisciplinarnom podrijetlu koncepta, nabavom i opskrbom te upravljanja prijevozom i logistikom (Tan et al., 1998.). Iz perspektive upravljanja nabavom i opskrbom, sustav upravljanja opskrbnim lancem je sinonim za integraciju baze opskrbe koja se razvila iz tradicionalnih funkcija upravljanja nabavom i materijalima (Banfield, 1999). Iz perspektive upravljanja prijevozom i logistikom, sustav upravljanja opskrbnim lancem je sinonim organizacija u opskrbnom lancu (Alvarado i Kotzab, 2001.). I na kraju, iz te dvije perspektive distribucije paca (Chopra i Meindl, 2007.).  Cilj svakog opskrbnog lanca je maksimalizirati sveukupnu stvorenu vrijednost. Vrijednost koju stvara opskrbnom lancu nastaju u ispunjavanju Oeconomica Jadertina 1/2018. 45 funkcioniranja opskrbnog lanca, koji stvara dodanu vrijednost za kupce i dodanu ekonomsku vrije  cjelokupnu izvedbu opskrbnog lanca. koordiniranje tokova materijala i informacija nog lanca ciljno se integriraju i koordiniraju resursi i aktivnosti svih sudionika kao poslovnog sustava  kako bi se stekla prednost pred konkurencijom i optimizirali poslovni rezultati.    3    Kooperacija u opskrbnom lancu  konkurentnost opskrbnog lanca   urentnosti partnerskog sustava. razmjenjivati informacije o tim problemima (Carr i Pearson, 1999.). Efikasnom kooperacijom u sudionika i opskrbnog lanca kao poslovnog sustava.    i ekonomiju obujma.  Druga prednost suradnje je bolje upravljanje rizicima.  . Kada je nekoliko aktera spremno   Oeconomica Jadertina 1/2018. 46 strukture opskrbnog lanca ne uspijevaju o saveza lanaca opskrbe nije povezana samo s dobrom namjerom suradnje. Postoji niz tnera, partnerstvima, pa ih upravljanja poslovnim sustavom. nepravednog udjela u vrijednosti koja se stvara (Gilbert i Cvsa, 2003.). Svako stjecanje nepravednog svi suradnici mogu dogovorst opskrbnog lanca, te  cjelokupnog opskrbnog lanca (Pathik, B.B. i Habib, M.M., 2012.). Dizajniranje opskrbnog lanca kao sti kako bi se kupci opskrbljivali pravim proizvodima i uslugama po pravim sustava.   4  - poslovnih sustava  konkurenci  segmentu, kroz opskrbnog lanca kao modela razvoja kooperativne konkurentnosti je suvremeni odgovor izazovima  Oeconomica Jadertina 1/2018. 47 i njihovu poslovnu ost.  personaliziranosti proizvoda organizacije lanaca opskrbe moraju znati odgovoriti na poslovno . omjenama u zahtjevima kupaca.   u pojedinih  od enog poslovanja. fleksibilnost i brzinu odgovora, kako bi opskrbni lanac mogao ostvariti uspjeh na recentnom sve eksibilnost opskrbnog lanca odnosi se na sposobnost da se prilagodi unutarnjim i vanjskim utjecajima, a brzina odgovora je sposobnost prilagodba promjenama. Vremenske nesukladnosti, konkurentski odnosi i nesustavno dijeljenje  savezima razvijeno  m  (Stock i suradnici, 2000.), pa konkurentna brzina odgovora i potrebna fleksibilnost lanca kao poslovnog sustava. Brzina odgovora protiv suradnici, 2003.). Thatte (2007.) je utvrdio da su brzina odgovora opskrbnog lanca i konkurentska     5      pt razvoja konkurentnosti poslovnih Oeconomica Jadertina 1/2018. 48 informacijskih, materijalnih i financijskih tokova od izvora inputa do krajnjih korisnika outputa rezultira paralelnom racioradicionalnim modelima poslovnog upravljanja - ka u zadovoljavanju dionika saveza i konkurentnost opskrbnog lanca kao poslovnog . Navedene spoznaje trebaju biti poticaj, prije svih promva i cjelokupnog gospodarstva.   end koji pokazuje izrazitu dinamiku rasta, pa navedene trendo-   Literatura:  Alvarado, U.Y & Kotzab H., (2001), Supplychain management: the integration of logistics in marketing. Industrial Marketing Management ;30(2):183 98.  Anily, S. & Haviv, M., (2007), The cost allocation problem for the rst order interaction joint replenishment model, Operations research., 55:292 302.  Banfield E., (1999), Harnessing value in the supplychain. New York, NY: Wiley.  Barney, Jay B., (2002), Gaining and Sustaining Competitive Advantage, 2nd ed. Reading, Mass, Addison-Wesley.  Carr AS &  Person  JN., (1999), Strategically  managed  buyers seller relationships and performance outcomes. Journal  of Operations Management, 17(5):497 519.   Chopra, & P, Meindl, (2001), Supply Chain Management, Upper Saddle River, NJ, Prentice-Hall, Inc.(33-37).  Christopher M., Towill D.R., (2002), Developing Market Specific Supply Chain Strategies, The International Journal of Logistics Management, Vol.13, Issue 1, 1-14.  Oeconomica Jadertina 1/2018. 49 Cigolini R, et al, (2004),  M. A new framework for supplychain management: conceptual model and empirical test. International Journal of Operations and Production  Management, 24(1),7 14.  Day, G. S., (1994), The Capabilities of Market-Driven Organizations, Journal of Marketing, 58(4), 37-52.  Gilbert, S. & Cvsa, V., (2003), Strategic commitment to price to stimulate downstream inno-vation in a supply chain, European Journal of Operational Research, 150:617 639.  Jones C., (1998), Moving beyond ERP: making the missing link. Logistics Focus, 6(7):2 7.  Li, S., et al.,  (2006), The impact of supply chain management practices on competitive advantage and organizational performance, Omega, 34(2), 107-124 http://dx.doi.org/10.1016/j.omega.2004.08.002   Lummus, R. R. &  Vokurka, R. J., (1999), Defining Supply Chain Management: A Historical Perspective and Practical Guidelines, Industrial Management & Data Systems, 99(1), 11-17.  Mentzer, J. T., et al., (2001), Defining Supply Chain Management, Journal of Business Logistics, 22(2), 1-25.  praksa, Dubrovnik, 1/237.- 258.  Narasimhan, R. & Carter, J., (1998), Linking business unit and material sourcing strategies.  Omri, E. A., (2010), Cooperation in supply chains : alliance formation and profit  allocation among independent  firms.  Ozen, U. & 2006), A multi-retailer decentralized distribution system with updated demand information. Working paper, TUE, Eindhoven, The Netherlands.  Park, S. & Ungson, G., (2001), Inter- rm rivalry and managerial complexity: a conceptual framework of alliance failure, Organization Science, 12:37 53.  Pathik, B.B. & Habib, M.M., (2012), Applisation of ITESCM model forBetter Supply Chain Management in Universities, International Journal of Supply Chain Management, ExcelingTech Publisher, UK, Vol. 1, No. 2., ISSN: 2050-7399 (online), 2051-3771 (Print).  Porter ME., (1985), Competitive advantage: creating and sustaining superior performance, New York: The Free Press.  Randall, T. R., et al ,(2003), Efficient versus Responsive Supply Chain Choice: An Empirical Examination of Influential Factors, Journal of Product Innovation Management, 20(6), 430-443.  Shahanaghi, K. & Yavarian, H., (2010), MODM-MCDM Approach to Partner Selection in Auto Industry A Case Study of Mazda in Iran, International Journal of Business and Management, Vol. 5, No 11.  Shiva, R.S., (1997), Strategic alliances : building network relationships for mutual gain. New Dehli: Response Books.  Sotiris Zigiaris MSc, (2000), Supply Chain Management, Report produced for the EC funded project. Oeconomica Jadertina 1/2018. 50  Stalk, G. & Hout, T., (1990), Competing Against Time, The Free Press, New York, NY.  Stalk, G., Evans, P., Shulman, L. E., (1992), Competing on Capabilities: The New Rules of Corporate Strategy, Harvard Business Review, 70(2), 54-65.  Stock, G.N., et al., (2000), Enterprise logistics and supply chain structure: the role of fit. Journal of Operations Management;18(5), 531 47.  Tan, K.C., et al., (1998), Supplychain management: supplier performance and firm performance, International Journal of Purchasing and Materials Management, 34 (3),  2 9.  Thatte, A.A., (2007), Competitive advantage of a Firm Through Supply Chain Responsiveness and Supply Chain Management Practices, Published PhD Dissertation, University of Toledo.   Sinergija, Zagreb.  , (2013), Logistics Concept Of Management  A Systematic Approach To Dynamic Optimization Of A Firm's Business Performance, Prabandhan: Indian Journal of management, 3 (15  26).  Zeng, M. & Chen, X., (2003), Achieving cooperation in multiparty alliances: a social dilemma approach to partnership management. Academy of Management Review, 28:587 605.  

Menadžment opskrbnog lanca – suvremeni koncept razvoja kooperativne konkurentnosti

https://www.unirepository.svkri.uniri.hr/islandora/object/efri:1208/datastream/FILE0

Menadžment opskrbnog lanca – suvremeni koncept razvoja kooperativne konkurentnosti

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Repository of the University of Rijeka