U članku se na temelju građe iz upitnika Hrvatskoga dijalektološkog atlasa donosi fonološki opis govora Podkilavca

Zubčić, Sanja

Repository of the University of Rijeka

227UDK 811.163.42'344(497.5Podkilavac)Izvorni znanstveni radRukopis primljen 25. IX. 2014. Prihvaćen za tisak 19. I. 2015.Sanja ZubčićFilozofski fakultet u RijeciSveučilišna avenija 4, HR-51000 Rijekaszubcic@ffri.hrFONOLOŠKI OPIS GOVORA PODKILAVCAU članku se na temelju građe iz upitnika Hrvatskoga dijalektološkog atlasa donosi fonološki opis govora Podkilavca.0. UvodUpitnik Hrvatskoga dijalektološkog atlasa na temelju kojega je izrađen ovaj fonološki opis ispunjavala je Sanja Zubčić u prosincu 1998. i siječnju 1999. godine. Obavjesnice za ovo istraživanje bile su joj danas pokojna Vjekoslava Pilčić, rođena 1914., i Vinka Bogović, rođ. Pilčić, rođena 1949. godine.Mjesto Podkilavac smješteno je u neposrednom zaleđu Rijeke, na prostoru koji se obično nazivlje Grobnišćinom. Površina Grobnišćine je oko 240 km2. Čine je naselja administrativno podijeljena u dvije općine – Čavle i Jelenje. Na-selja u Općini Čavle su: Čavle, Buzdohanj, Cernik, Grobnik, Kačani, Mikelji, Ilovik, Mavrinci, Podčudnič, Podrvanj, Soboli i Zastenice, a u Općini Jelenje: Baštijani, Brnelići, Drastin, Dražice, Jelenje, Kukuljani, Lopača, Lubarska, Lukeži, Martinovo Selo, Milaši, Podhum, Podkilavac, Ratulje, Trnovica, Valići i Zoretići. Naselja Svilno, Pašac i Orehovica administrativno pripadaju Gradu Rijeci.Općina Čavle, prema popisu iz 2011. godine ima 7220 stanovnika, a Općina Jelenje 5321, od čega su u Podkilavcu 334.U crkvenom je smislu prostor Grobnišćine podijeljen u tri župe: župa Sv. Bartola sa sjedištem u Cerniku, župa Sv. Filipa i Jakova sa sjedištem u Gra-du Grobniku i župa Sv. Mihovila Arkanđela sa sjedištem u Donjem Jelenju. Podkilavac je dio potonje.Stanovnici Podkilavca, kao i svih mjesta smještenih uz rub Grobničkoga polja tradicijski su orijentirani na poljoprivredu i stočarstvo. Danas su te dje-latnosti znatno slabije, a glavnina zaposlenih stanovnika radi u Rijeci.HRVATSKI DIJALEKTOLOŠKI ZBORNIK 19 (2015)Hrvatski dijalektološki zbornik, knj. 19, 2015, str. 227–236228Na cijelom se prostoru Grobnišćine komunicira grobničkim govorom, a razlike među pojedinim mjesnim govorima rijetke su i za pripadnost višoj hijerarhijskoj razini nebitne. Valja samo istaknuti duže trajanje nenaglašenih dužina u mjestima uz gornji tok Rječine (Kukuljani, Zoretići, Brnelići, Trno-vica, Baštijani, Milaši). U tom je smislu govor Podkilavca odabran kao repre-zentant grobničkoga govora pa su i ponuđeni podatci o cijeloj Grobnišćini.1. Vokali1.1. InventarVokalski sustav ima pet samoglasnika u dugim i kratkim slogovima. ī ū i uē ō e oā aSilabem je i kratki .1.2. DistribucijaDistribucija vokalskih fonema je slobodna, tj. svaki se samoglasnik može ostvariti na svim mjestima u riječi, ispred i iza pojedinih nevokala.Iz nekih se primjera vidi da je postojala tendencija distribucijskoga ograničenja za ostvarivanje nekih vokala na samom početku riječi. Mehaniz-mi za njegovo otklanjanje bili su ispadanje početnoga vokala (Mrika) i pro-tetsko j (jin D mn., jix A mn.). Danas toga distribucijskoga ograničenja nema (Austrȃlija, igl).Dva se vokala mogu uzastopno ostvariti samo na granicama morfema – slipoȏčnica, poobdvat. Vokalski se slijed au unutar istoga morfema razbija intervokalnim v – mjavũče, pvūk.U infinitivu i glagolskom pril. sadašnjem nema dočetnoga i – dopejt, vdet; nȃ, pȏ; xdē, kopȃjū. 1.3. PrimjeriDugi silabemi (naglašeni i nenaglašeni)ī cĩpā 3. jd. prez., famȋlija, umrȋt; žīvt, sȋnīx G mn., trtī ‘treći’ē natẽžū, vesẽjī, razumȇ; bēlt, vȏlē 3. mn. prez.Sanja Zubčić: Fonološki opis govora Podkilavca229ā rãsāl, igrȃjū, kāntȃ ‘pjeva’; glāv, ccā 3. jd. prez.ō nȏsnica, divõjka, postȏl N jd.; prōjdte 2. mn. imp., pzuxōn ‘pa-zuhom’ū zȗjēn 1. jd. prez., ograjȗjū, kāntȗn; ošūšt, kopȃjūKratki silabemi (naglašeni i nenaglašeni)i črāj ‘čir’, učtēj, zajk; prignȗl, kčica ‘skočni zglob’e gjdāmo, besdami, rāst prez. 3. jd.; besda, tme ‘tjeme’a rme, mustči ‘brkovi’, oplel; zapišȗje, ndrao nxat ‘nokat’, konba, ; osāndesȇt, lto u kxińa, šmkji ‘smreka’, lī ‘ulje’, drv L jd.; bux, jbuka vt, kv; uml pridj. rad. ž. jd.1.4. PodrijetloSamoglasnici ā a ē e ī i ō o ū u kontinuante su odgovarajućih vokala u ishodišnom sustavu. Govor je ikavsko-ekavski. Posebnosti:ī < , osim ispred d, t, s, z, n, l, r + stražnji vokal (zakon Jaku-binskoga i Meyera) – dīt, lȋp ‘lijep’< e u finalnoj sekvenciji -əje – N jd. vesẽjī ‘veselje’, zdrãvjī ‘zdravlje’ē <  ispred d, t, s, z, n, l, r + stražnji vokal (zakon Jakubinskoga i Meyera) – tȇlo, sȇno<  – mȇso, pȇt, prjēla pridj. rad. ž. jd., žẽjaā <  – dȃn, igȃl G mn., stābl<  iza palatala u ńāzl ‘gnijezdo’ū < ǭ – glūb, pȗt, rȗku A jd.<  – pȗž, žȗti < ě, osim ispred d, t, s, z, n, l, r + stražnji vokal (zakon Jaku-binskoga i Meyera) – msēc, tme ‘tjeme’Hrvatski dijalektološki zbornik, knj. 19, 2015, str. 227–236230e < ě, ispred d, t, s, z, n, l, r + stražnji vokal (zakon Jakubinskoga i Meyera) – kolno, dlo ‘posao’< ę – žt<  u zanaglasnom položaju – dset, dveta < ə – kolc, plac< ę iza j – jšmīk ‘ječam’, zajk (< jazik nakon metateze)u < ǫ – taknt ‘taknuti’; u nastavku A jd. ž.: glȃvu, vdu<  – bux, vna <  – bki<  – kv2. Nevokali2.1. InventarSonanti Šumniciv m p b fl r n t dj ń c s z ()č š žk g xU inventaru nema palatala ĺ, koji je zamijenjen sonantom j (kȃšjēn, učtēj), a u primjeru prjatēl zamijenjen je s l.Labiodentalni spirant f dolazi u onomatopejama (fũjkali), u posuđenicama (frgat) i u leksemu fat se. Ispred vokala, v pokazuje svojstva sonanta, dok se ispred nevokala ponaša kao šumnik, pa se kao takav zamjenjuje s f – ovȃc G mn., ali fce N mn., dofc G jd., fčjī.Fonem  noviji je fonem u sustavu, a funkcionira kao zvučni parnjak fone-mu . Dolazi u riječima koje su kasnije ušle u rječnik – ȃk, Maȃr, roēndȃn, rȏo.Sanja Zubčić: Fonološki opis govora Podkilavca2312.2. DistribucijaSvaki se nevokal u načelu može ostvarivati u početnom, središnjem i završnom položaju u riječi.U početnom položaju mogu stajati dva sonanta samo pod uvjetom da je prvi m ili v – mlȃd, mrȃv, vrȃt.Lateral l neizmijenjen je na kraju sloga – bẽlńāk ‘bjelanjak’, debȇl, čȗl. Svako se dočetno -m zamjenjuje sa -n u gramatičkim morfemima (domĩšjān 1. jd. prez., zȗbōn I jd.) i kod leksičkih morfema brojeva (sān, sdān). U N jd. imenica muškoga roda ostaje m (dȋm, Vazȃm).Slijed od dvaju nazalnih fonema razrješuje se na dva načina: 1. mn > vn: sedavnȃjst; 2. mń > mĺ > mj: dĩmjāk.Ispred dentala d i t opreka m ~ n neutralizira se pa m > n – osāndesȇt, pãntīn. Na početku se riječi ne ostvaruju skupovi okluziv + afrikata (čel), okluziv + frikativ (šenca) i okluziv + okluziv (t), ali za potonju postoji potvrda tkt.Prvi je šumnik u slijedu od dvaju ili više njih zamijenjen drugim šumnikom (č > š: mška, kška ‘zmija’; c > s: ost G jd.), sonantom ( > j: võjka) ili ispada (xvȃskī). Dvostruka je zamjena ishodišnojezičnoga prefiksa və-: 1. otpao je nakon ispadanja poluglasa: dovc, s, skī, zȇt (ali vnk, mnk, nk); 2. poluglas se zamjenjuje vokalom: Vazȃm. Prijedlog se və realizira kao va (va kuću, va selo), a ispred riječi koje počinju vokalom i kao v (v ajer ‘u zrak’).Početni slijed və otpao je u ss N jd. s. ‘sve’, sga G itd. prema vs N jd. m. ‘sav’.Sonant v ispada iz skupa šumnik + v + r/ : čettk, srka, sbȋ.Očuvan je konsonantski skup čr: čršńa, črȋvo, čnī.Očuvani su završni skupovi st (sst), šk (jȃšk G mn. od jȃška N jd. ‘dio kopče’), š (pȇš ‘pregršt’), zd (grzd), ali se ostvaruju i noviji: ks ‘osovina’, šȇnk ‘zglob pesti’. Premetanje je zabilježeno u prefiksu zgnat ‘izgnati’. Osim navedenih, potvrđuju se još i ove promjene nevokala.2.2.1. Zamjenjivanje: x < k xȇrzl < zd ńāzlxt < xpt xt G jd. or < vr orēbcHrvatski dijalektološki zbornik, knj. 19, 2015, str. 227–2362322.2.2. Ispadanje:ž < žj < ž džs < ds, ts grskī, xvȃskītr < tvr četrtk, tdosr < svr srka2.3. PodrijetloNevokali v m l r j n ń p b f t d c s z č š ž  k g x kontinuante su odgovarajućih nevokala u ishodišnom sustavu. Posebnosti: < təj – bra, prũī ‘pruće’< u skupu š – klĩša, šū 3. mn. prez.() < u riječima koje su kasnije preuzete u rječnik – rȏo, Maȃrf < onomatopejske riječi – fũjkali ‘zviždali’< u kasnijim posuđenicama – frgat ‘pržiti’< pv – fat se ‘nadati se’< v pred bezvučnim šumnicima – dofc G jd., fčjīx < k, g disimilacijom prvoga člana od dvaju susljednih okluziva u sljedovima kk (mxko), kt (lxti) i gt (nxti)j <  – mejȃš, prja samostalno i u skupu žj < ž – mžjeni N mn.< dəj – u skupu zdəj  – grzjī N jd.< ĺ – dbjī, jȗdi<  ispred k – fũjkali, võjka < i kao rezultat konsonantizacije u kȃj ‘gdje’< ĺ < l iza k, g, x ispred e – gjdāmo ‘gledamo’l < ĺ u pojedinačnim primjerima – prjatēl n < m u dočetnom položaju – domĩšjān 1. jd. prez., zȗbōn I jd., ali dȋm Sanja Zubčić: Fonološki opis govora Podkilavca233< m ispred dentala d i t – osāndesȇt, pãntīn< ń u ndrar < ŕ – mȏre, ort< ž intervokalno u prezentu glag. m i njegovih kompozita – mrēns < c ispred t – ost G jd. š < č ispred k – kška ‘zmija’, mška< č ispred n – lšna ‘gladna’< č ispred m – jšmīk ‘ječam’ t < təj u smtev < m ispred n u sedavnȃjstž < u žpa ‘džep’3. Prozodija3.1. InventarProzodijski inventar čine tri naglaska:  ͡    ͠   ˈ te nenaglašena dužina (  ͞  ) i kračina (  ͝  ). Dugi naglašeni silabemi mogu biti silaznoga i uzlaznoga tona. Nenaglašeni silabemi mogu biti dugi, osim , i kratki. Dugi nenaglašeni silabemi mogu se naći ispred i iza naglaska. Stoga se u riječi može ostvarivati više dugih vokala. Slogotvorno  je uvijek kratko. 3.2. DistribucijaDistribucija je prozodijskih jedinica slobodna s ograničenjem za ostvarivan-je akuta u jednosložnim riječima (jȃj G mn.) te u finalnoj poziciji višesložnih riječi (vodȇ G jd., sidȋ 3. jd. prez.). U tim je pozicijama dokinuta opreka po intonaciji. Naglašeni se i nenaglašeni kratki vokali obvezatno dulje u slogu zatvorenu sonantom. Na mjestu ishodišnoga kratkoga akcenta u nezadnjem se slogu razvio zavinuti naglasak (opnak ~ opãnki, plac ~ pãlci), a na mjestu pred-naglasne kračine prednaglasna duljina (lonc ~ lōnc, konc ~ kōnc, dolc ~ dōlc). Zabilježena su i nesustavna duljenja kratkih naglašenih vokala u ne-zadnjem slogu pred suglasničkim skupom.Hrvatski dijalektološki zbornik, knj. 19, 2015, str. 227–2362343.3. PodrijetloProzodijske se značajke izvode iz starohrvatskoga troakcenatskoga sustava: ͡ <  ͡  – mȇso, zȋd, zȗb<  ͠  – u jednosložnim riječima i u ultimi višesložnih – nȋ 3. jd. prez., kȋ ‘koji’, snogȇ G jd., bižȋš 2. jd. prez.< ˵ u zadnjem/jedinom slogu zatvorenu sonantom – dlȃn, ogȃń, dȋm, stȏl, kȏń, sȋr, pušȇn, pridj. rad. pustȋl, ulovȋl, dȃl, došȃl, sidȇl (prema npr. dd, mlad, prg)< ˵ ispred sugl. skupa u nezadnjem slogu – kȗšēr, lȃstavica˵ sjevernočakavska metatonija u nezadnjem slogu u određenim kategorijama: a) u prezentu glagola kojima infinitivna osnova završava na nu, a akcent im u infinitivu nije u ultimi – bšnūt ~ bȗšne 3. jd. prez., u prezentskoj osnovi glagola s tematskim vokalom a kojima akcent u infinitivu nije u ultimi – kšjat ~ kȃšje, te u glagola sst ~ sȇde, št ~ šȋje, ubt ~ ubȋje, zt ~ zȗje;b) u određenu liku svih dvosložnih i dijela ostalih višesložnih pridjeva koji u jednini muškoga roda neodređenoga lika imaju kratki naglasak u ultimi – bogta ~ bogȃtā (prema bogt), dg ~ dȗgī; visk ~ visȏkī͠  ͠  osim u jednosložnim riječima i u ultimi višesložnih – di-võjka, zĩše, pĩtā 3. jd. prez., sũša˵ duljenjem u nezadnjem slogu zatvorenu sonantom – opãnki (~ opnak), pãlci (~ plac)˵ duljenjem u nezadnjem slogu pred sugl. skupom – õgrada ˈ ˵ – nbo, sestr, ko͞  ͝  duljenjem u nezadnjem slogu zatvorenu sonantom – dolc ~ dōlc, konc ~ kōnc, lonc ~ lōnc ͝  u zanaglasnom položaju ispred završnoga l u pridj. rad. – dgnūl, dgāl, xtāl, ušpnūl Sanja Zubčić: Fonološki opis govora Podkilavca235ZaključakFonološke su značajke one na temelju kojih se najvećma određuje pripad-nost višemu hijerarhijskomu rangu. Mjesni je govor Podkilavca, kao repre-zentant grobničkoga govora, čakavski. Analizirane fonološke značajke mje-snoga govora Podkilavca upućuju na sljedeće:Sustavna metatonija kratkoga naglaska u analiziranim trima kategorijama nedvojbeno upućuje na pripadnost sjeverozapadnomu čakavskomu arealu. Isto potvrđuju: prijedlog va, redukcija početnoga slijeda və u kosim padežima zamjeničkoga pridjeva s osnovom vəs-, uzlazni ton sekundarno produženoga naglaska u slogu zatvorenu sonantom i refleks staroga sufiksa -əje.Sustavan ikavsko-ekavski refleks jata prema pravilu Jakubinskoga i Meye-ra ključan je čimbenik u atribuiranju ovoga govora ikavsko-ekavskom dijalek-tu čakavskoga narječja. Zbog postojanja zavinutoga naglaska te mogućnosti duljenja kratkoga na-glaska u nezadnjem slogu pred suglasničkim skupom, govor se Podkilavca, kao reprezentant grobničkoga govora svrstava u primorski poddijalekt čakav-skoga ikavsko-ekavskoga narječja.Građa i literaturaZubčić, Sanja 1998./1999. Upitnik za HJA – Podkilavac (u rukopisu)***1981. Fonološki opisi srpskohrvatskih/hrvatskosrpskih, slovenačkih i make-donskih govora obuhvaćenih Opšteslovenskim lingvističkim atlasom. Posebna izdanja ANU BiH, LV/9. Sarajevo. Lukežić, iva 1988. Grobnička čakavština (fonološki i morfološki sustav). Grobnički zbornik 1 [ur. Irvin Lukežić]. Rijeka: Koordinacijski odbor mje-snih zajednica Grobinštine, 239–263. Lukežić, iva – Sanja Zubčić 2007. Grobnički govor XX. stoljeća. Rijeka: Ka-tedra Čakavskoga sabora Grobnišćine.Hrvatski dijalektološki zbornik, knj. 19, 2015, str. 227–236236The phonological description of the Podkilavac speech SummaryThe paper discusses the phonological system of Podkilavac on the basis of-the author’s field work. Ključne riječi: fonologija, Podkilavac, Hrvatski jezični atlas, ikavsko-ekavski dijalekt, čakavsko narječjeKey words: phonology, Podkilavac, Croatian Linguistic Atlas, Ikavian-Ekavi-an dialect, Čakavian dialect group

Fonološki opis govora Podkilavca

https://www.unirepository.svkri.uniri.hr/islandora/object/ffri:1228/datastream/FILE0

Fonološki opis govora Podkilavca

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Repository of the University of Rijeka