Hrvatski jezik i kulturu obogaćuju brojna leksikografska djela. U ovome se radu predstavljaju značajke tvorbene razine iz triju rječnika koji su obilježili stariju kajkavsku leksikografiju. Tvorbenom se analizom utvrđuju značajke naziva za vršitelje radnje u rječnicima Dictionar Jurja Habdelića, Gazophylacium Ivana Belostenca te Lexicon latinum Franje Sušnika i Andrije Jambrešića. Na temelju ekscerpiranih primjera utvrđuju se najčešći sufiksi te se donosi zaključak o tvorbenim obilježjima naziva za vršitelje radnje zabilježenima u trima rječnicima te njihov odnos u višečlanim nazivima i atributnim rečenicama
