Ultrazvukom možemo dobro analizirati tkiva i strukture lokomotornog sustava. Pregledi pojedinih regija lokomotornog sustava zahtijevaju poznavanje standardnih pristupa i položaja ultrazvučne sonde, ali je pretraživanje promatrane regije sondom prijeko potrebno kako bi se iz dvodimenzionalne slike stvorila prostorna predodžba o analiziranoj regiji. Za interpretaciju ultrazvućne slike veoma je važno poznavanje topografske anatomije pregledavane regije. Očekivanu patološku promjenu “treba tražiti” pri ultrazvučnom pregledu. Preporučljivo je ultrazvučni nalaz uvijek usporediti sa suprotnom, zdravom stranom tijela. Na temelju anamneze i kliničkog pregleda potrebno je ultrazvučne slike pravilno objasniti i prema potrebi upotpuniti s ostalim dijagnostičkim pretragama. Nepravilno je očekivati da samo ultrazvučni pregled bude dovoljan za postavljanje dijagnoze. Sonografija je dokazano vrijedna i jeftina neinvazivna dijagnostička metoda u liječenju ozljeda i bolesti lokomotornog sustava. U članku su prikazana najčešća patološka stanja iz kliničke praks
