University of Rijeka. Faculty of Humanities and Social Sciences. Department of Croatian Language and Literature.
Abstract
U radu se promatraju reprezentacije životinja u trima djelima: Piligrinu Mavra Vetranovića, Svetoj Rožaliji Antuna Kanižlića te Cvitu razgovora naroda i jezika iliričkoga aliti rvackoga Filipa Grabovca. Odabrani tekstovi pripadaju različitim književnim razdobljima odnosno stilovima, no zamišljenim se dijakronijskim pristupom nastoji opisati i prezentirati specifičan književno-kulturni bestijarij koji egzistira u hrvatskoj književnosti od srednjega vijeka do 18. stoljeća. Analiza Z. Šundalić bila mi je poticaj za potkrepljivanje teksta tablicama koje objedinjuju sve životinje koje se u određenom djelu spominju, a radovi D. Grmače nadahnuće da književnu analizu produbim i proširim na neka nova znanstvena područja. Jedinstveni bestijarij organiziran je u tri tablice koje prate tri djela koja sam istraživala. Svaka tablica ima posebne kategorije jer se i životinje kao i njihove reprezentacije, razlikuju od djela do djela. U Piligrinu životinje se promatraju kao odraz kazne zbog počinjenih grijeha što je povezano s tjelesnim, odnosno nedostatkom duhovnog da bi se Piligrinovo putovanje kroz odrješenje grijeha uspješno riješilo. U Svetoj Rožaliji životinje se promatraju kao reprezentacija onodobne mode, odnosno književne konvencije. U Cvitu razgovora životinje se promatraju kao pokazatelji određenih društvenih praksi, u prvome redu — rata, kao i pokazatelji odnosa između Hrvata i Turaka. Na kraju istraživanja utvrđeno je koje se životinje pojavljuju unutar kojega djela i što one reprezentiraju. Također, istraživanje pokazuje zašto se baš te određene vrste pojavljuju u određenim djelima te jesu li one nasljeđe ili pomodarstvo
