University of Rijeka. Faculty of Humanities and Social Sciences. Department of Art History.
Abstract
Razdoblje 18. stoljeća obilježeno je gospodarskim, ekonomskim i umjetničkim uzdizanjem istarskog poluotoka, koji se oporavljao od godina obilježenih kugom i ratovima. U to vrijeme sakralna arhitektura Istre doživljava veliki procvat obnovom starijih srednjovjekovnih i renesansnih crkava ili gradnjom u potpunosti novih građevina. Prilikom gradnje arhitekti projektiraju tipološke modele koji većinom slijede venecijanske uzore, uz prilagodbu lokalnim potrebama i financijskim mogućnostima naručitelja. Zbog ondašnje političke podjele Istre, osim venecijanskog utjecaja ističe se i srednjoeuropski utjecaj, odnosno utjecaj austrijskog teritorija. Upravo sukladno tim utjecajima sakralna arhitektura 18. stoljeća može se promatrati kroz dvije tipske skupine koje se razlikuju ugledanjem na različite uzore i gradnjom na teritoriju različite političke vlasti. U radu su prikazane značajke kasnopaladijevskog tipa i tipa crkava koje spadaju u pićansko-senjsku skupinu, te su obje skupine potkrijepljene primjerima crkava na istarskom teritoriju
