University of Rijeka. Faculty of Humanities and Social Sciences. Department of Polytechnics.
Abstract
Razvoj suvremenog društva u tehnološkom i ekonomskom smislu utječe na povećane potrebe za energijom. U skladu s time, prisutne su višestruke negativne implikacije na okoliš te se nameće potreba za pronalaskom novih načina proizvodnje i korištenja energije, s ciljem smanjenja negativnih učinaka na okoliš. Europska unija definirala je svoju energetsku strategiju, na način da se postupno napušta korištenje fosilnih goriva te su dane smjernice za povećanje potrošnje energije iz obnovljivih izvora. U sklopu strategije, želi se dostići cilj od smanjenja emisije CO2 za 20% na razini Unije te ostvariti udio potrošnje iz obnovljivih izvora u ukupnoj potrošnji od 20%. Hrvatska je kao članica Europske unije obvezna poštivati ciljeve europske regulative o smanjenju emisije CO2 i povećanom udjelu korištenja obnovljivih izvora u proizvodnji energije. Obnovljivi izvori energije su izvori energije koji nastaju kao posljedica prirodnih procesa, a koji se neprestano nadoknađuju ili obnavljaju. Korištenje obnovljivih izvora energije utječe na smanjenje emisije stakleničkih plinova, što znači da se osigurava čista energija koja ima minimalne ili nema štetnih utjecaja na okoliš, a na taj način pozitivno djeluje na usporavanje klimatskih promjena. Uporaba obnovljivih izvora u proizvodnji energije moguća je putem decentraliziranih sustava, u kojima se postrojenja za proizvodnju energije lociraju bliže mjestu potrošnje. U decentraliziranom sustavu, omogućena je optimalna uporaba obnovljivih izvora energije, smanjenje potrošnje fosilnih goriva i povećanje ekološke i energetske učinkovitosti
