PHILOSOPHICAL ANALYSIS OF THE EMPIRICAL FUNDATIONS OF CONTEMPORARY COSMOLOG

Abstract

Suvremena kozmologija trenutno je jedno od najdinamičnijih i najzanimljivijih područja znanstvenog interesa koje se uglavnom poistovjećuje s fizikalnom kozmologijom. Temeljno pitanje ovoga rada, bitno i za znanost općenito, glasi: može li se na pitanja kozmosa odgovoriti tzv. čisto empirijskim putem ili se suvremena kozmologija ipak mora shvatiti šire? Odgovor na to pitanje tražimo na tri razine. Prvo, uvidom u povijesni razvitak kozmologije, s naglaskom na iskustvene temelje kozmologije, istražujemo narav odnosa filozofije i kozmologije i dublje promjene, tzv. migracije pojmova i transformacije pitanja, te dolazimo do zaključka da se komplementarnim pristupom može ponuditi barem potpuniji odgovor na pitanje kozmosa i da je filozofija potrebna kozmologiji u logičkom, epistemološkom i metafizičkom smislu. Drugo, analizom temelja suvremene kozmologije, tj. standardnoga kozmološkog modela (kozmološki princip, teorija relativnosti, potvrda širenja univerzuma, nukleosinteza velikoga praska i kozmičko mikrovalno pozadinsko zračenje) otkrivamo da su empirijske spoznaje o svemiru važne i brojne, ali da nisu posve cjelovite. To pak upućuje na tehnička i fundamentalna ograničenja suvremene kozmologije koja otvaraju niz znanstvenih i filozofijskih pitanja te vode do zaključka kako je, želimo li se barem približiti cjelovitom odgovoru na pitanje kozmosa, potrebno izgraditi obuhvatniju kozmologiju koja bi uključivala i fiziku i filozofiju, što izravno upućuje na potrebu promišljanja načina funkcioniranja znanosti i tzv. statusa teorijske fizike i filozofije koje su pozvane na očuvanje vlastite autonomije, ali i na komplementaran pristup pitanju kozmosa. Konačno, kao treće, analizom temeljnih obilježja suvremene kozmologije, shvaćene kao empirijske discipline, uviđamo da se suvremena kozmologija uistinu suočava s više vrsta ograničenja; ograničenja tehničke naravi (koja će u budućnosti možda moći biti prevladana i s onima koja neće), ograničenja koja proizlaze iz naravi predmeta (načelna nemogućnost eksperimentiranja s kozmosom kao cjelinom) te ograničenja koja postavlja narav modela koji predstavljaju pertinentno spoznajno sredstvo suvremene znanosti. Tako isprepletenost i neodvojivost znanosti i filozofije glede pitanja kozmosa otkrivaju nužnost komplementarnog pristupa, ali i potrebu da se suvremena kozmologija shvati šire, kao znanstveno-filozofijska disciplina.Modern cosmology is currently one of the most dynamic, most interesting, but also the most complex areas of scientific interest. Modern cosmology is today therefore most certainly an exceptionally significant scientific-philosophical discipline: most interesting, namely, because the topic of study is of interest to each and every person, from philosopher and scientist to poet and artist. We can single out several reasons for the extraordinary complexity and specificity of modern cosmology in relation to other sciences. On the one hand, modern cosmology cannot approach its subject by means of a particular method, but rather must study it on several levels, moreso than other sciences would study their subjects. However, as an empirical discipline, modern cosmology is faced with a series of so-called technical limitations, some of which it will perhaps overcome in the future, but also those which it will never be able to overcome. On the other hand, the complexity and nature of its subject - a subject which is unique and which is a subject in the sense of scientific study, rather than a physical subject in the classical sense - makes modern cosmology different from all other sciences and causes it to be in confrontation with a series of fundamental and conceptual issues. For these reasons, modern cosmology is exposed to much criticism with regard to the possibility of its becoming an empirical science. A position of this kind is surely exaggerated, but it is also an exaggeration to expect that, given the nature of its subject and the limits of its own methods - i.e. the technical and fundamental constraints it faces - modern cosmology could ever be defined as a complete, i.e. exclusively empirical, discipline. Modern cosmology has to be understood more broadly, namely, as a scientific-philosophical discipline