University of Pula. Department of Interdisciplinary, Italian and Cultural Studies.
Abstract
Jezik možemo smatrati živim organizmom, slikom društva ljudske povijesti te zahvaljujući jeziku, možemo pratiti razvoj ljudske povijesti, ali isto tako i osobni čovjekov razvoj. Nove riječi koje ulaze u svakodnevnu upotrebu obogaćuju jezik te mu daju životni dah. Leksikon je neposredni prikaz znanja, prikaz sjećanja i kontakata koji karakteriziraju povijest društva i kulture kroz jezični izraz.
Neologizam je novotvorenica ili izraz koji još nije zabilježen u rječnicima. Može nastati iz riječi koje se već koriste, ali može nastati kombinacijom riječi te uzimanjem riječi iz leksikona stranih jezika u svom izvornom obliku, koje često treba i prilagoditi. Novo značenje postojećim riječima može se smatrati neologizam. Arhaične regionalne riječi ili arhaični stručni termini mogu dobiti novo značenje i njihovim jezičnim obnavljanjem postaju oživljenice te se opet upotrebljuju u svakodnevnom govoru. Najočitiji aspekt novog leksičkog termina često se sastoji u početnoj poteškoći u prepoznavanju istoga kao prirodnog. Upravo iz tog razloga, novotvorenice, dok se ne prilagode jeziku i dok ne uđu u svakodnevnu upotrebu, čine se neprirodne, ali samo zbog nedostatka navike. Bogatstvo neologizama leži u njegovoj izražajnoj snazi i u potrebi za novim nazivima predmeta, pojmovima ili pojavama koje još nisu poznate.
Kontakt jezika jedan je od raznih oblika kulturnog kontakta, a interferencija jezika je aspekt kulturne difuzije i akulturacije, a problem interferencije nastaje iz razmjene strukturnih i ne-strukturnih faktora. Strukturni čimbenici nastaju iz organizacije jezičnih oblika u sustavu, dok ne-strukturni čimbenici nastaju zahvaljujući doticaju sustava s vanjskim svijetom. Kulturalna promjena uključuje dodavanje jednog ili više novih elemenata kulturi, ukidanje pojedinih postojećih elemenata, promjenu i reorganizacije drugih elemenata
