Slavko Zlatić je skladatelj koji je svojim radom ostavio dubok trag ne samo u istarskoj, već i u hrvatskoj umjetničkoj glazbi. Zadužio je buduće naraštaje svojim radovima i angažmanom na polju amaterizma. Zaslužan je i za stvaranje studija glazbe na današnjem Sveučilištu Jurja Dobrile u Puli kojemu je upravo on udario temelj svojim predanim radom i angažmanom. Isto tako, vrlo je važna društvena djelatnost kojom se bavio pa je iza sebe ostavio veliki broj zapaženih nastupa. Danas se susret zborova „Naš kanat je lip“, koji se svake godine održava u Poreču, održava njemu u čast u vrijeme njegova rođendana. Ostavio je značajan opus umjetničkih djela, kako vokalnih, tako instrumentalnih i vokalno-instrumentalnih. Nije se libio koristiti elemente narodnog folklora u instrumentalnoj umjetničkoj glazbi na način da je koristio instrumente nazalnog tona u svrhu dočaravanja sviranja na narodnim instrumentima. Upravo je na tom polju potpuni inovator. Isto tako, nije mu bilo strano niti koristiti suvremene skladateljske tehnike vidljive u brojnim djelima. U velikom dijelu svojih vokalnih skladbi koristio se narodnim napjevima koje je sam prikupljao i zapisivao, no i sam je skladao melodije po uzoru na narodne. Koristio se pritom već poznatim načinima zapisivanja i harmoniziranja narodnih napjeva do kojih su svojim proučavanjem i radom došla dvojica njegovih prethodnika - Ivan Matetić Ronjgov i Matko Brajša Rašan. U skladbama na području vokalne glazbe u kojima se javljaju elementi istarskoprimorskog folklora, melodija koja se koristi uglavnom se sastoji od izmjene malih i velikih sekundi te malih terca, u obratu seksta sa završetkom u oktavi (unisonu). Kad je riječ o melodijama preuzetim iz narodnog dvoglasja, Zlatić većinom podvostručava dvije postojeće melodijske linije. U vlastitim melodijama je nešto slobodniji, no nastoji skladati u duhu narodne glazbe. Harmonijski jezik kojim se koristi na navedenom polju odudara od klasične harmonije zbog svojih specifičnosti koje nije moguće na standardni način uklopiti u njezine zakonitosti. Vidljivo je to u skladbama koje su nastale na temelju narodnih napjeva koje nije moguće klasično harmonizirati iz razloga što napjevi u sebi sadrže tonove koji ne odgovaraju
poznatim ljestvicama već su proizašli iz istarskog niza. Skladbe koje Zlatić sklada na tekst narodne poezije nastaju po uzoru na narodne skladbe te u njima koristi tonske nizove po istom uzoru pa je i harmonizacija u istom duhu. Skladbe nastale u duhu suvremenog načina skladanja prikazuju Zlatića u potpuno drugom svjetlu. Nije mu strana upotreba modalnosti (Varijacije na narodnu temu) kao ni skladanje u duhu impresionizma (Čačkole). Iznimno je interesantna skladba Il brindisi u kojoj Zlatić prikazuje glazbu prisutnu u gradskim sredinama istarskog primorja sjedinjenu s elementima istarskog folklora.
Širina Zlatićeva skladateljskog opusa u smislu upotrebe različitih stilova i stvaranja pod utjecajem narodne glazbe je vrlo interesantna. Zlatić u svojim djelima na području vokalne glazbe uspijeva postići zavidnu širinu. Rezultat njegova rada su dijela velike ljepote i umjetničke vrijednosti koja se učestalo izvode na brojnim pozornicama.Slavko Zlatić is a composer whose work is very significant not only for the istrian music, but for the croatian music also. He left a big influence on the younger population of musicians with his compositions and works on the field of music amateurism. We can consider him as the founder of the music study that has today become the Music academy of the University of Juraj Dobrila in Pula. What it also very important is his work on the social field where he made numerous concerts. The annual choir meeting „Naš kanat je lip“ takes place in occasion of his birthday in Poreč every year. Zlatić left a significant amount of works in the field of vocal, instrumental and vocalinstrumental music. In his instrumental works he didn’t hesitate to use folk elements by using instruments with nasal tone to imitate the way of playing on the folk instruments. That’s the field where he was an absolute innovator. Besides that, the composition technique he worked with was very modern. In many of his vocal works he used folk melodies that he collected. What is interesting is that he composed his own melodies in the folk manner as well. In doing so he used the knowledge achieved by his antecedents Ivan Matetic Ronjgov and Matko Brajsa Rasan’s in the field of transcribing folk melodies. In the vocal compositions where he made use of istrian folk elements, the melody is made of exchanging small intervals, minor and major seconds and thirds, and sixths with octave ending (unison). In the melodies made of folk two voice music, Zlatić uses the technique of doubling the two already existing melodic lines. In his own compositions he is a little more free in composing but also tries to compose in the manner of folk music.
His harmonic language in that field is a bit different from the classical harmonic language because of the specifics that aren’t possible to put in the standard harmonic rules. The compositions born in the folk manner aren’t suitable to harmonize in the classical way because the folk melodies are made of sounds that aren’t found in the standard major or minor keys, rather, they are the product of the so called “Istrian key”. The compositions made on the basis of the folk poetry are made of the same characteristics as earlier explained. The compositions composed in the contemporary way show Zlatić in a whole new light. The use of modality (Varijacije na narodnu temu) as well as composing in the impressionistic manner (Čačkole) aren’t new to him. The piece Il brindisi is very interesting because in that work Zlatić shows the music as it was in the istrian cities of the past with some element of istrian folklore. In the field of composing vocal music Zlatić’s conception is very large. The product of his work are compositions of significant beauty and value. His works are very popular and played very often across the country and beyond
