Croatian Prose of the 1950s

Abstract

Diplomski rad Hrvatska proza pedesetih godina 20. stoljeća svoj interes usmjerava na tekstove autora koje referira esej Bore Pavlovića O prozi mladih u Hrvatskoj, u Pavlovićevoj knjizi eseja Album vedrine Ivana Raosa, Jurja Baldanija i Bogdana Stopara. U romanu Ivana Raosa, Vječno nasmijano nebo analizirat će se autobiografski elementi s obzirom na bitne odrednice autobiografije. Roman Piloti vlastitih snova, Bogdana Stopara interpretirat će se analizom stilističkih postupaka koji intenziviraju temu i odnose među likovima. Konačno, u fokusu interpretacije naći će se i zbirka novela Jurja Baldanija Asfaltom popločeno, čijim će se iščitavanjem prikazati rane naznake kratke priče u hrvatskoj prozi. Budući da je ciljana dekada ovoga rada poprilično tmurno razdoblje za hrvatsku književnost, u uvodniku se iznose sve okolnosti što su pridonijele lošijoj produktivnosti hrvatskih autora koji su dijelom toga razdoblja