Outside classroom history teaching at museum

Abstract

Promjene koje su se dogodile u odgoju i obrazovanju, a koje su prvenstveno vezane uz kurikularni pristup nastavi, rezultirale su i drugačijim pogledom na nastavu povijesti. Suvremena nastava povijesti nije ona koja traži od učenika pasivno usvajanje, a nakon toga reprodukciju povijesnih činjenica, već ona u kojoj je učenik aktivan sudionik nastavnog procesa, koji rezultira poželjnim ishodom, a taj je razvoj povijesnog mišljenja. Ovakve promjene zahtijevaju nove metode i oblike rada, a jedan od odgovora na ovakve zahtjeve je izvanučionička nastava povijesti u muzeju. U radu se određuje značenje pojma izvanučioničke nastave te se navode njezine prednosti, koje su i glavni argumenti za njezino provođenje. Poseban naglasak stavljen je na instituciju muzeja i njegovu odgojno – obrazovnu funkciju, pri čemu se opisuju ključni elementi i glavne karakteristike procesa učenja u muzeju. Planiranje i provedba izvanučioničke nastave povijesti u muzeju dugotrajan je i složen posao, koji od nastavnika zahtjeva veliki trud i angažman. Kao smjernice i pomoć pri planiranju izvanučioničke nastave povijesti u muzeju, u radu su opisane i didaktičke etape toga procesa. U empirijskom dijelu rada predstavljeni su rezultati istraživanja provedenog u Muzeju Slavonije, koji donose mišljenja i stavove učenika i njihovih nastavnika, općenito o izvanučioničkoj nastavi te o provedenoj izvanučioničkoj nastavi povijesti u Muzeju Slavonije, točnije o radionici „Lapidarij ili Priča o Mursi“