Polielektroliti: svojstva i primjena

Abstract

Polielektroliti su polimeri čije ponavljajuće jedinice nose ionsku i/ili ionizabilnu grupu. Oni disociraju u vodenim otopinama te tako postaju električki nabijeni. Svojstva polielektrolita su slična svojstvima elektrolita i polimera. Poput elektrolita, otopine polielektrolita vode struju. Poput ostalih polimera, polielektroliti su molekule velike molarne mase (M ≥ 1,0×104) te su njihove otopine viskozne. Viskoznost je povezana s molarnom masom polielektrolita te mjerenjem viskoznosti možemo izravno ustanoviti molarnu masu polielektrolita. Mjerenjem osmotskog tlaka otopine polielektrolita takoĎer možemo ustanoviti molarnu masu polielektrolita. Biološke molekule poput polipeptida/proteina i DNA takoĎer smatramo polielektrolitima. Sedimentacija se često koristi za odreĎivanje molarne mase bioloških polielektrolita. Teorijski opis polielektrolita u otopini razlikuje se od opisa nenabijenih polimera. Polielektroliti se mogu adsorbirati na nabijene površine i tako možemo modelirati svojstva kemijskog sustava. Prirodni i sintetički polielektroliti nalaze primjenu u znanosti i industriji, pa čak i u svakodnevnom životu