University of Zagreb. Faculty of Science. Department of Biology.
Abstract
Infantilne karakteristike su bitan stimulans ljudske pažnje kako kod interakcije s
djecom tako i sa životinjama. „Baby schema“ je pojam koji opisuje set infantilnih
karakteristika lica (velika glava i okruglo lice, visoko i izbočeno čelo, velike oči i mala usta i
nos) koji pokreće urođenu reakciju kod ljudi. Ista reakcija je primjetna kod gledanja slika i
djece i životinja te u oba slučaja aktivira regije mozga koje su zadužene za nagrade, emocije i
pripadnost. No, ipak postoje regije čija je aktivnost vidljiva samo kod gledanja slika djece što
ukazuje na mehanizam razvijen da reagira specifično na ljude kao vrstu. Također, kod
gledanja slika pasa se aktiviraju regije zadužene za procesiranje lica i za društvenu spoznaju
što se može objasniti izostankom verbalne komunikacije sa životinjama. Pojava zadržavanja
infantilnih karakteristika i kod odraslih jedinki (neotenija) upućuje na to da je preferiranje
infantilnih karakteristika kod ljudi vjerojatno usmjerilo evoluciju pasa tokom domestikacije.
Sve veći broj istraživanja koja tvrde da postoje pozitivni učinci veza sa životinjama na ljudsko
zdravlje i društveni život, pokazuje da su takve veze bitan evolucijski faktor za ljude. Unatoč
velikom broju istraživanja utjecaja infantilnih karakteristika na ljude, oskudna su ona koja bi
razjasnila je li postoje slični mehanizmi kod životinja te kada i kako su se oni pojavili.Infantile attributes are an important stimuli of human attention during interaction with both
children and animals. „Baby schema“ is a term used to describe a set of infantile attributes of
faces (big head and round face, high and protruding forehead, big eyes and small mouth and
nose) which can start an innate human reaction. Same reaction is visible while watching
pictures of children, as well as animals, which, in both cases, activates regions of brain in
charge of reward, emotion and affiliation. However, there are regions whose activation is
visible only during watching pictures of children which points to a mechanism developed to
react specifically to humans as a species. Also, regions in charge of face processing and social
cognition were activated while watching pictures of dogs that can be explained with absence
of verbal communication with animals. The phenomenon of retaining infantile attributes
during adulthood (neoteny) indicates a probability that human preference toward infantile
attributes steered canine evolution during domestification. The growing body of research that
asserts the beneficial effects of bonds with animal on human health and social status show
that such bonds are an important evolutionary factor for humans. Despite the great number of
research on effect of infantile attributes on humans, research that would clarify the existence
of similar animal mechanisms and when and how did they emerge are scarce