Polarografija

Abstract

Elektroanalitičke metode su analitičke metode kojima pomoću električnih veličina kao električni napon, električna struja ili električni naboj dobijemo informaciju o određenoj molekulskoj vrsti. Informacija može biti koncentracija, aktivitet ili neki drugi termodinamički podatak. Postoji mnogo različitih elektroanalitičkih metoda koje se razlikuju po signalu pobude i signalu odziva odnosno signal koji inicira elektrokemijsku reakciju u ćeliji i signal koji nastaje kao posljedica elektrokemijske reakcije. Neke od elektroanalitičkih metoda su potenciometrija, polarografija, voltametrija, elektrogravimetrija, kulometrija i konduktometrija. Polarografija je elektroanalitička metoda koja za svoju radnu elektrodu koristi kapajuću živinu elektrodu. Ova metoda kao signal pobude koristi električni napon. Ovisno o metodi on može biti linearno rastući ili impulsni ili može biti linearno rastući s impulsima. Kao signal odaziva imamo električnu struju koju dobijemo zapisanu u obliku polarografskog vala. Jednadžba koja opisuje polarografski val zove se Heyrovsky-Ilkovičeva jednadžba prema autorima koji su je prvi izveli.1 Struja u polarografskom valu sastoji se od dvije komponente difuzijske i kondenzatorske struje. Na temelju tih dviju komponenata može se povećati osjetljivost mjerenja. Temeljem toga nastale su druge metode osim klasične polarografije. Ostale metode zovu se tast-polarografija, pulsna polarografija i diferencijalno pulsna polarografija. Iako polarografija danas nije popularna kao neke druge analitičke metode zbog svoje jednostavnosti, pouzdanosti i raznolikoj primjeni još uvijek se koristi u raznim istraživanjima