Characteristics and vulnerability of amphibians in Podravina

Abstract

Sve vrste vodozemaca i gmazova u Hrvatskoj su zaštićene ili čak strogo zaštićene Zakonom o zaštiti prirode. No, ljudi nisu upoznati s pripadnicima ovih kultnih skupina životinja zbog straha i predrasuda koje se prenose generacijama, a uzrokovani su nepoznavanjem ovih životinja. Ovaj začarani krug je jedan od ključnih razloga smanjivanja populacija ovih vrsta. Može se prekinuti tako da se ljudi direktno upoznaju s ovim nepravedno progonjenim životinjama. Većina se uzročnika koji se navode kao mogući uzroci nestajanja vodozemaca može svrstati pod općenite probleme smanjenja bioraznolikosti na svjetskoj razini. To znači da su pod utjecajem pretjeranog i iracionalnog iskorištavanja planete od strane čovjeka, no ipak tu ima još nečega. Mnoga od uočenih nestajanja desila su se naglo i na područjima gdje uzrok ne može biti nestanak staništa, alohtone vrste ili iskorištavanje, kao što su biološki rezervati, a mnoga od tih mjesta nalaze se na velikim nadmorskim visinama. Zato je moguće da je nestanak vodozemaca, ili barem jedan njegov dio fenomen odvojen od globalnog smanjenja bioraznolikosti. Premda je u istraživanje ove zabrinjavajuće pojave uložen popriličan trud, vrijeme i novac, još uvijek postoji mnogo više pitanja nego odgovora u vezi nestajanja vodozemaca. Čini se da je za postizanje rezultata potrebno dugotrajno, sustavno i široko praćenje stanja populacija vodozemaca, pogotovo s obzirom na prirodne fluktuacije. U tu svrhu znanstvenici se pokušavaju organizirati kako bi se postiglo što šire i opsežnije nadgledanje vodozemaca na različitim razinama, od ekologije do biokemije. Kad malo razmislim, veoma je zanimljivo koliko se ljudi današnjeg svijeta naziva ljubiteljima životinja. Dosta je i onih koji sami sebe smatraju velikim znalcima o čitavom životinjskom carstvu. Međutim, većina ih se bazira samo na skupinu sisavaca i dalje od toga niti na promišlja. Ljudi obožavaju sisavce, brinu se za njih i neprestano proširuju svoja saznanja o njima. Mnoga su i istraživanja, kao i akcije spašavanja te promoviranja ugroženih sisavaca širem krugu ljudi i čitavoj javnosti. Suprotno tome, malo je onih koji bi znali odgovor na pitanje o nekoj vrsti vodozemaca. Kad bih pitala ljude koji se ne bave znanošću, znaju li u koju životinjsku vrste spadaju na primjer češnjača, crveni i žuti mukač, obična ili zelena gubavica, smatram da ne bih dobila puno točnih odgovora. Naravno, navedene vrste pripadaju žabama, a u Hrvatskoj žive još i gatalinka, mala i velika zelena žaba, livadna, šumska i močvarna smeđa žaba te još neke vrste. Imamo čak i talijansku smeđu žabu, koja je ugrožena vrsta na ograničenom staništu u Istri. Žabe su male životinje od velikog značaja za naš planet. Milijunima godina imaju vrlo bitnu ulogu u prirodi i važni su pokazatelji očuvanosti pojedinih staništa i ekosustava u cjelini. Vodozemci spadaju u skupinu životinja koje su većinom zakonom zaštićene i sve više ugrožene iz dana u dan. Glavni razlozi sve većeg nestajanja vodozemaca su: nestanak staništa, zagađenje, klimatske promjene i smrtonosna visoko-infektivna oboljenja. Žabama u čast se 28. travnja obilježava Međunarodni dan žaba (Save The Frogs Day). Taj je dobar korak u promoviranju vodozemaca širem krugu ljudi. Time se mogu informirati i stari, ali i oni mlađi. Na taj im se način može ukazati na ugroženost vodozemaca, kao i na važnost dobrog odnošenja prema njima u cilju njihovog očuvanja. Na taj se dan širom svijeta održavaju brojna predavanja i razne akcije za zaštitu žaba, kao jedne od najugroženijih skupina životinja na Zemlji. Proučavajući ovu temu nailazila sam i na neke zanimljive, ali abnormalne podatke. Tako je na primjer ovaj o vodozemcima kao izvoru hrane diljem svijeta. Do sada sam to smatrala nekako nerazvijenim i egzotičnim jelima, no zapravo nije baš tako. Glavni izvor hrane među vodozemcima su žablji kraci. Žablji kraci veoma su popularni u Europi, SAD i Kanadi. U 90-im godinama Europa je uvozila 6 000 t žabljih krakova godišnje. Između 1981. i 1984. SAD su uvezle količinu žabljeg mesa koja odgovara 26 milijuna žaba. Azija je drugo najveće tržište žabljih krakova, a najčešće se jede kineska jestiva žaba, Hoplobatrachus rugulosus. U samo godinu dana iz Hong Konga je u Tajland uvezeno više od 6 milijuna ovih žaba. Sve su te žabe vjerojatno uzete iz prirode jer većina farmi u Tajlandu uzgaja vrstu Rana catesbiana. Ova je vrsta gotovo sigurno prelovljena i nastavak iskorištavanja može dovesti do potpunog nestanka populacije. Tako je zanimljiv i ovaj podatak o vodozemcima kao kućnim ljubimcima. Vodozemci su uvijek bili popularni ljubimci. Danas se oni prodaju u trgovinama kućnim ljubimcima, a lijepo obojene i rijetke egzotične vrste postižu veoma visoke cijene. Npr. veoma rijetka vrsta Cornua goliath, najveća žaba na svijetu, dostiže u Americi cijenu od 3 000$po primjerku. Ta vrsta trenutačno nije zaštićena po CITES-u, tako da se njome može gotovo nesmetano trgovati. Veoma su ugrožene od trgovine ljubimcima i vrste iz porodice Dendrobatidae. Ugrožene su i razne vrste daždevnjaka, vodenjaka, žaba i krastača. Pošto sam iz Podravine, malo sam se više potrudila da steknem nešto veće znanje upravo o vodozemcima mog kraja. Dobro je da i kod nas postoje ljudi koji malo više pažnje pridaju upravo ugroženosti ove fascinantne skupine životinja. Možemo zaključiti da akcija spašavanja vodozemaca koja se provodi u Podravini, na području Đelekovca, pokazuje sve bolje pozitivne rezultate. Time se pomaže pri očuvanju jako ugrožene populacije vodozemaca, no mogu se uočiti i promjene u gledištu stanovništa prema tom problemu. To se zapravo i smatra najvrjednijim rezultatom cijele akcije. Međutim, polako se pokreće i znanstveno istraživanje stradavanja vodozemaca na ostalim važnim lokalitetima u okolici, ali i šire. Istraživanjem populacije žaba krastača na lokaciji kod Gabajeve Grede utvrđeno je stradanje preko 10$ per copy. This species is not currently protected by CITES, so that it can be almost freely tradable. Are very vulnerable to market and types of pets the family Dendrobatidae. Affected are various types of salamander, Aquarius, frog and toad. Since I am from Podravina, I was a little more effort to gain some more knowledge about amphibians just from my place. It is good that with us there are people who give a little more attention to this threat very fascinating group of animals. We conclude that rescue amphibians action that is performed in the Drava Valley, the area Đelekovec shows better positive results. This helps preserve the highly endangered amphibian populations, but can be seen and modified in view the population of this problem. This is actually considered the most valuable result of all the action. However, slow starts, and scientific research on amphibians Injury other important sites in the surroundings, and beyond. The survey population toad on location at Gabajeva greda was found suffering over 10% of toad. Observation was carried out during the spawning migration in the night with an average traffic intensity of 4.5 cars per hour. Toad populations in this area is estimated at around 15,000 individuals. Although a large number of individuals injured or killed during each breeding season, the population is large enough and well preserved. Number of amphibians on the road during the spawning period is great and gives a rare and very fascinating sight. In addition we found the toad and many other rare and protected species. Precisely because this area should be evaluated further and, above all, protect. In fact, it's just that local residents recognize the value of nature that surrounds them. In this way, would probably start their own efforts to preserve it better. In the area Koprivnica and Podravina are, fortunately, a lot of effort invested in solving the problems incidents amphibians. Croatian exists across many roads where amphibians mass casualties. Therefore, it is expected awakening pripadnog population and the establishment of similar programs in other parts of the country. We must not forget that the oasis of diversity and richness HERPETOFAUNA now slowly disappearing. If you can not effort to preserve them and keep our children would need to know about them only from the stories of their grandparents. However, it is very sad and devastating facts, and therefore only the time we wake up, look around, see the reality and the realities in the environment and start working