Adriatic poison fish

Abstract

Jadran je, za razliku od nekih drugih područja svijeta, more u kojem ne obitavaju neke naročito otrovne ribe. Ipak, u njemu žive neke vrste fanerotoksičnih i kriptotoksičnih riba. Primjeri fanerotoksičnih riba jesu morske žutuge, škarpine, morski pauci itd. koje ubodom preko svoje bodlje prenose otrov u tijelo žrtve. Kriptotoksične vrste poput jegulje, murine i ugora u svojoj krvi sadrže određene ihtiokemotoksine. Uz njih u Jadranu nalazimo i jednu vrstu iz porodice Tetraodontidae, koja u svom tijelu nosi neurotoksin tetrodotoxin. Otrovi su složenog sastava, najvećim dijelom načinjeni od proteina, termolabilni i nestabilni pri promjeni pH vrijednosti te im se na taj način smanjuje učinak. Na Jadranskoj obali trovanja konzumacijom riba nisu uobičajena. Ljudi češće bivaju žrtvama uboda. Tada su uz fiziološke poremećaje koje uzrokuje otrov, znatna i mehanička oštećenja ubodenog tkiva zbog čega treba pripaziti da se ne razviju ozbiljne skundarne infekcije.Unlike some other seas in the world, in the Adriatic sea there are no extremely toxic fish. However, there live some species of phanerotoxic and cryptotoxic fish. Phanerotoxic fish like genus Dasyatis, Scorpaena and Trachinus that inject poison in the victim's body with their spikes. In the blood of the cryptotoxic species such as eel, conger and moray eel, ichtyotoxin is found. In the Adriatic sea there is also a species of family Tetraodontidae which contains neurotoxin tetrodotoxin. Those poisons have complex composition, mostly made of protein. They are unstable when changing the temerature or pH. Along the Adriatic coast people are not commonly poisoned by consuming cryptotoxic fish. They are often victims of the stab of the phanerotoxic fish. Beside the physiological disorders caused by fish poison and considerable mechanical damage to tissue of the stabbed, possibility of secondary infection shoud be considered