Gene diversity and degree of hybridization in water frogs of the genus Pelophylax Fitzinger, 1843 (Anura: Ranidae) from Crna Mlaka

Abstract

Zelene žabe roda Pelophylax Fitzinger, 1843 jedna su od najistraživanijih životinjskih skupina zbog prirodne hibridizacije nekih vrsta unutar roda. Posljednjih godina razvijene su molekularno biološke metode koje su se pokazale uspješnima u determinaciji vrsta unutar ovog roda, budući da između njih postoji određena genska raznolikost. Velika genska raznolikost zelenih žaba Hrvatske rezultat je njezine geološke prošlosti. U ovom istraživanju korištenjem molekularnih biljega citokrom b i serum albumin intronske regije 1 na području Crne Mlake utvrđena je prisutnost već ranije otkrivenih vrsta Pelophylax lessonae i Pelophylax ridibundus te njihovog hibrida Pelophyax kl. esculentus. Osim njih, utvrđena je i prisutnost dosad neotkrivenih vrsta na području Crne Mlake Pelophylax kurtmuelleri i Pelophylax shqipericus te hibrida P. kurtmuelleri x P. shqipericus. Također, zabilježeni su i dosad u literaturi neopisani hibridi P. shqipericus x P. ridibundus, P. ridibundus x P. kurtmuelleri te P. lessonae x P. kurtmuelleri. „Čiste“ vrste su učestalije od hibrida, a frekvencija „čistih“ vrsta i hibrida je podjednaka i u proljeće i u jesen. Molekularno-filogenetičke metode pokazuju jasno odvajanje P. ridibundus i P. kurtmuelleri. Alohtone vrste zbog svog brzog širenja predstavljaju potencijalnu opasnost za nativne vrste te je potrebno provesti daljnja istraživanja za utvrđivanje stupnja hibridizacije.Water frogs of the genus Pelophylax Fitzinger, 1843 are one of the most studied animal groups because some of the species of this genus naturally hybridise. During last few years, methods in molecular biology have been developed that are succesful in determination of the genus species, when there is some gene variability among them. Croatia is located on a large green frogs gene variability area, which is a result of its geological past. In this study, by using molecular markers citochrome b and serum albumin intron region 1, the results have shown the presence of previously known species Pelophylax lessonae and Pelophylax ridibundus and their hybrid Pelophyax kl. esculentus from Crna Mlaka area. The results have also shown the presence of previously unknown species for that area Pelophylax kurtmuelleri and Pelophylax shqipericus and hybrid P. kurtmuelleri x P. shqipericus. Also, until now unknown hybrids P. shqipericus x P. ridibundus, P. ridibundus x P. kurtmuelleri and P. lessonae x P. kurtmuelleri have been recorded. „Pure“ species are numerous than hybrids, but they are equally frequent both in spring and autumn. Molecular-phylogenetic methods show clear separation of P. ridibundus and P. kurtmuelleri. Allochtonous species represent potential danger for native species because of their rapid spreading and it is important to carry out further studies for establishing the degree of hybridisation