University of Zagreb. Faculty of Science. Department of Physics.
Abstract
Motivaciju za izradu ovog diplomskog rada predstavljaju oscilacije neutrina u nuklearnim reaktorima. U tu svrhu potrebno je dobro poznavanje spektra antineutrina. Princip rada nuklearnih reaktora se temelji na fisiji, a “gorivo” čine četiri atoma: 235U, 238U, 239Pu i 241Pu. Naime, prilikom fisije se stvaraju produkti čiji raspon seže od jezgara u dolini ß-stabilnosti do vrlo nestabilnih jezgara bogatih neutronima. Upravo te nestabilne jezgre svojim ß-raspadom proizvode elektrone i antineutrine. Budući da je većina dobivenih jezgara veoma egzotična – nije ih moguće istraživati postojećim eksperimentalnim pogonima. Stoga je nužno okrenuti se teorijskom opisu nuklearne strukture. Konkretno, cilj ovog rada je koristiti mikroskopski model nuklearne strukture koji se bazira na relativističkom nuklearnom funkcionalu gustoće te pomoću njega reproducirati eksperimentalni spektar elektrona i tako odrediti spektar antineutrina. Zahvaljujući tom pristupu, iz dobivenih rezultata se još može procijeniti i udio doprinosa zabranjenih prijelaza u ukupnim spektrima, što nije bio slučaj kod dosadašnjih postupaka koji su se oslanjali na pretvorbu mjerenog spektra elektrona u spektar antineutrina
