University of Zagreb. Faculty of Science. Department of Chemistry.
Abstract
Nakon zabrane korištenja nekih bromiranih spojeva kao sredstava za gašenje požara (BFR), fosforni spojevi počinju se sve više koristiti te je 2006. godine u Europi njihov udio u ukupnoj potrošnji iznosio 20%. Spojevi fosfora kao sredstva za gašenje požara (PFR) sve se više predlažu kao alternativa umjesto bromiranih spojeva. Fosforna sredstva za gašenje požara mogu se podijeliti u tri glavne skupine: anorganske, organske i one koji sadrže halogene elemente. Većina tih spojeva ima mehanizam djelovanja u čvrstoj fazi gorenja materijala, pri čemu nastaje čađa, no neki su aktivni i u plinovitoj fazi. Neki fosforovi spojevi su reaktivna sredstva za gašenje, što znači da su kemijski vezani za polimer, dok su druga aditivna sredstva i pomiješaju se u polimere. U literaturi se fosforovi spojevi navode kao potencijalne zamjene za bromirana sredstva. Nehalogenirani fosforovi spojevi često se koriste kao plastifikatori. Informacije o djelovanju fosforovih spojeva za gašenje požara u okolišu su vrlo ograničene. Provedene su brojne studije o njihovoj prisutnosti u zraku, vodi i sedimentu, dok su podaci za njihovo pojavljivanje u biljnim i životinjskim vrstama vrlo ograničeni. Također je utvrđeno da je čovjek u zatvorenom prostoru izložen vedim koncentracijama fosforovih retardanata, odnosno da su koncentracije polibromiranih difenil-etera (PBDE) niže u zraku zatvorenog prostora. Samo za fosforove retardante koji sadrže klor je potvrđeno da su kancerogeni i da imaju još neke negativne učinke, kao i trikrezil-fosfat (TCP). Što znači da ti spojevi nisu prikladne alternative za bromirane spojeve. Trifenil-fosfat (TPhP), difenilkrezil-fosfat (DCP) i trikrezil-fosfat (TCP) nisu također prikladne alternative za brominare spojeve jer se smatraju otrovnima za vodene organizme. Kao potencijalno dobri zamjenski spojevi za bromirana sredstva za gašenje požara navode se primjerice rezorcinol-bis(difenilfosfat), melamin polifosfat, bisfenol-A difenil-fosfat i dr. Analiza nekih organofosfatnih estera u zraku, vodi i sedimentu daje ograničene informacije
