Marko Babić

Babić, Marko

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

538 4 l 17.Marko	BabićBOŽIĆNA	LITURGIJA	NADAHNUĆE	MOLITVIuvOdMolitva je univerzalni religiozni fenomen komunikacije s božanstvom. U njoj vjernik izražava želju povezati se s Bogom ili moli njegovu intervenciju u svakodnevnim ili izvanrednim potre-bama. Kršćanska je objava produbila, pročistila i učvrstila moli-tvu Bogu temeljeći je na povijesnom iskustvu Izabranog naroda koji je znao moliti (Jeremijas), jer je svoju molitvu temeljio na povijesnom iskustvu drugovanja s Bogom i njegovim konkretnim zauzimanjima u ostvarivanju povijesti spasenja. Isus je rođen i odgojen u tom molitvenom ambijentu, prakti-cirao je takvu molitvu i druge poučavao primjerom i riječima da treba uvijek moliti i nikada ne sustati (Lk 18,1). Crkva je od počet-ka nasljedovala Isusov primjer i zapovijed očitujući se kao ustraj-na molitvena zajednica. Primjeri molitvene prakse prve Crkve kršćanima je uvijek nadahnuće i uzorak prave molitve Bogu. Kršćani otkrivaju molitva prve Crkve nije puko izražavanje osje-ćaja i zanosa, nego je prvenstveno plod djelovanja Duha Kristova koji u nama kliče: Abba – Oče! U takvom molitvenom ambijentu prvi su kršćani slavili otajstvo proslavljenog Krista i zahvaljiva-li Bogu na djelovanju njegova Duha u povijesti spasenja, osobi-to u njezinu vrhuncu očitovanu u smrti i uskrsnuću Kristovu. Tako se, malo po malo, razvio specifičan kršćanski tip molitve koji nazivamo liturgijska molitva. Glavna obilježja liturgijske molitveIzvorna kršćanska molitva očitovana u praksi prvih kršćana i razvijana u kasnijim naraštajima, nije bezličan izljev osjećaja niti gomilanje riječi. Još manje je intenzivno duhovno pražnjenje što bi dovelo do ujedinjenja s Bogom, kako to često prakticiraju i savjetuju mnoge istočnjačke molitvene tehnike. Izvorna kršćan-539Služba Božja 57 (2017), br. 4, str. 538 - 545ska molitva temelji se na stvarnim Božjim zahvatima u povijesti spasenja i prema tome usmjerava naše misli i osjećaje. Zbog toga je kršćanska liturgijska molitva uvijek pozitivna i izravna. Nadah-nuta svetopisamskom i crkvenom predajom, stvorila je vlastitu i prepoznatljivu tipologiju kojom se izražava u slavljenju Boga i u molitvama za njegovu pomoć. Prvo specifično obilježje kršćanske liturgijske molitve je slu-šanje Riječi Božje iz čega se razvija prepoznatljiv dijalog između Boga i njegova naroda. U tom dijalogu Bogu pripada prvenstvo. Mi smo dužni najprije poslušati što nam to Bog govori, a tek iza toga, i na temelju toga govora, odgovarat mu i upućivati prošnje. To nam je lijepo razjasnio sv. Ambrozije koji nas potiče: Imajmo uvijek na pameti da čitanje Svetoga pisma treba pratiti molitva: da to postane razgovor između Boga i čovjeka. Jer, njemu govori-mo kad molimo, njega slušamo kad čitamo božanske poruke. (PL 16,50). U tom duhu Drugi vatikanski sabor naglašava da su Sve-tim pismom nadahnute i prožete sve molitve, zazivi i liturgijske pjesme; od njega liturgijski čini i znakovi primaju svoje značenje (SC 24). Preko Svetoga pisma Božji govor odjekuje u svim litur-gijskim molitvama i popratnim liturgijskim slavljima. Pažljivo osluškivanje Božje poruke nužno potiče na zahvalji-vanje i pohvale Bogu. U tome nam je najbolji primjer Krist Gos-podin i molitvena praksa apostolske zajednice. Oni su nam jasno očitovali što je Bog i što on čini za nas. Zbog toga u molitvi spon-tano izražavamo hvalu i slavu Bogu zbog njegovih veličanstvenih djela što ih je za nas učinio. I tako očitujemo zrelost molitve koja, promatrajući drugoga, izražava vlastito zahvaljivanje. Zahvaljivanje i pohvala Bogu oslobođeno je osobnih interesa i očekivanja neke pomoći, što često prati prosnu molitvu. Primjeri takve molitve su psalmi, euharistijske molitve, kantici zabilježeni u knjigama Svetoga pisma te crkveni himni skupljeni iz različitih epoha kršćanske povijesti doneseni u Časoslovu naroda Božjega. Prosne molitve su količinski najobilnije i najčešće. Proizlaze iz lomnosti naše naravi ranjene iskonskim grijehom koja trajno vapi za pomoći i popravcima. Takve molitve nisu, po sebi, suprot-ne zahvaljivanju i pohvalama, nego ih nadopunjuju. Prošnje su po svojoj naravi teocentrične i izražavaju priznanje svemoguć-nosti Božje i njegove ljubavi prema nama. U njima ispovijedamo vjeru u Boga od kojega očekujemo pomoć u nevoljama. U tim molitvama uvijek treba dati prvenstvo ostvarivanju kraljevstva Božjega, a tek potom iskati kruh svagdanji. 540Marko Babić, Božićna liturgija nadahnuće molitviMolitva kajanja tijesno je povezana s osobnim osjećajima grešnosti i popratnoj molitvi za oproštenje grijeha. Takva moli-tva ispovijeda da je Bog jedini svet, a da su svi potomci Adamo-vi zaraženi grijehom koji iziskuje očišćenje. Tipična kršćanska molitva kajanja izražena je zazivom Gospodine, smiluj se! što je sastavni dio svih kršćanskih liturgijskih predaja. Zagovorna molitva izrazito je plemenito zazivanje Boga za druge. I tu nam je uzor Krist Gospodin, osobito njegova veliko-svećenička molitva u kojoj se zauzima za sve ljude prikazujući sav svoj život za njih. Upravo po zagovornoj molitvi za sve ljude Crkva postaje vidljiv znak, sakrament. Opća uredba časoslova (br. 17) ističe da Crkva u liturgiji iznosi molbe i želje svih Kristo-vih vjernika … i moli se za spasenje svega svijeta… Tako Crkva nastavlja molitve i prošnje što ih je Krist iznosio za vrijeme svo-ga ovozemaljskog života. I upravo zbog toga su one tako jako dje-lotvorne… Na taj način crkvena zajednica vrši pravu majčinsku službu prema dušama te ih privodi Kristu ne samo djelotvornom ljubavlju i djelima pokore, nego i molitvom.Božićna liturgija kao primjerVrijeme priprave za Božić i samo božićno vrijeme priklad-ni su za načela što smo ih gore iznijeli potražimo u liturgijskim obrascima toga vremena. Božić je, kao i sve ono što prati i izraža-va vrijeme prije i poslije same svetkovine, svim kršćanima dubo-ko utkan u vjerničko doživljavanje i specifično prakticiranje. Istina, sve nam je to, uglavnom, došlo prvenstveno preko popu-larnih božićnih pjesama, idiličnih prikaza betlehemske štalice, raskošno ukrašena božićnog drvca, upaljenih svijeća za obitelj-skim stolom, zasljepljujućih rasvjeta po ulicama i trgovačkim izlozima. I zbog svega toga, neki s pravom vele da je Božić naj-ljudskija vjerska svetkovina i po sadržaju i po raskošnu folkloru kojim je vjernička mašta odjenula otajstvo očitovanja dobrosti-vosti i čovjekoljublja Spasitelja našega Boga (Tit 3, 4). A kako su sinovi ovoga svijeta pametniji od sinova svjetlosti, mnogi su nave-denu zbilju iskoristili da lako i obilato unovče Božić i pripravu za Božić. Nama vjernicima to je poticaj da dublje zaronimo u otaj-stvo što ga slavimo i budemo živi svjedoci u površnosti svijeta te da našu zajedničku i pojedinačnu molitvu obogatimo porukom što ga ti događaji predstavljaju. Bolje je upaliti i malenu svijeću, nego samo proklinjati tamu.541Služba Božja 57 (2017), br. 4, str. 538 - 545Odsjev otajstva križa i uskrsnućaČinjenica da je Božić najljudskija vjerska svetkovina nosi u sebi opasnost da zbog sjaja i opojnosti raskošna folklora i mi vjer-nici ostanemo na površini i ne susretnemo se s dubokim otajstvom tjelesnog rođenja vječnog Logosa, Sina Božjega. Da kao kršćani ne bismo podlegli toj napasti potrebno je otisnuti se na pučinu i dublje zaroniti u neizrecivo otajstvo da je Bog htio biti `Emanuel´ – Bog s nama, od kojega nas ne dijeli nikakva zapreka uzvišenosti ni udaljenosti (Benedikt XVI.), da već u jaslicama doživimo odsjev otajstva križa i uskrsnuća. U tome su liturgijski obrasci neiscrpno vrelo prave duhovnosti i poticaja na izvornu kršćansku molitvu. Idila i raskoš božićnih slavlja ne smije biti prepreka dubljem poni-ranju u veliko otajstvo očitovanja da je Bog stvarno postao Ema-nuel – Bog s nama nego poticaj poniranju u to otajstvo.Dvojaki pristup božićnom otajstvu nije izmišljotina suvre-mene civilizacije. Koriste ga i neki spisi Novoga zavjeta. Tako evanđelist Luka u prikazu Isusova djetinjstva naglašava ono što je lako dohvatljivo čovjekovim osjetilima i svakodnevnom isku-stvu: majka i dijete, štalica, pastiri i njihove ovce, čarolija svitanja novoga dana, pjesma koja naviješta mir ljudima. Luka je upra-vo time želio približiti do kraja neshvatljivo otajstvo očitovanja čovjekoljublja Spasitelja našega. U Proslovu Ivanova evanđelja ta Lukina idiličnost uz Isusovo rođenje ustupa svoje mjesto izrav-nom navještaju nedohvatljiva otajstva utjelovljene Riječi koja se odijeva svjetlom što prosvjetljuje svakoga čovjeka i nudi se na pri-hvaćanje svakome čovjeku. Onima koji ga prihvatiše podade moć da postanu djeca Božja. Sveto pismo ne promatra Isusovo tjelesno rođenje kao čin sam za sebe, nužan slijed utjelovljenja, nego kao božansko dje-lovanje usmjereno na otkupljenje ljudi po križu i uskrsnuću Kri-stovu. Sveti Pavao je u tome izričit i stalno naglašava da se Krist utjelovio radi nas i radi našega spasenja … Kad dođe punina vre-mena, odasla Bog Sina svoga, od žene bi rođen, Zakonu podložan da podložnike Zakona otkupi te primimo posinstvo (Gal 4,4-5). Krist postade ljudima sličan, obličjem čovjeku nalik, ponizi sam sebe, poslušan do smrti, do smrti na križu (Fil 2,7-8).Tu Pavlovu misao prihvaća i dalje razrađuje Poslanica Hebre-jima: Zato On (Krist) ulazeći u svijet veli: Žrtva i prinos ne mile ti se nego si mi tijelo pripravio; paljenice i okajnice ne sviđaju ti se. Tada rekoh: `Evo dolazim´! U svitku knjige piše za mene: `Vršiti, Bože, volju tvoju! (Heb 10, 5-7). 542Marko Babić, Božićna liturgija nadahnuće molitvibOžićnO OtajstvO u misnim tekstOvimaSveto pismo je izvor i nadahnuće svim službenim liturgij-skim tekstovima koji su neiscrpno vrelo shvaćanja i prihvaća-nja otajstava naše vjere. To su teolozi sažeto izrazili izrekom lex orandi – lex credendi. Slobodno prevedeno to bi značilo da se u molitvi izražava vjera i zbog toga se pomno proučavaju molitveni obrasci kroz povijest, jer se u njima zrcali vjerovanje kršćana u dotičnom vremenu. To općenito pravilo možemo primijeniti i na božićno otajstvo koje se najbolje očituje u službenim liturgijskim obrascima slav-ljenja mise i časoslova. Tu se susrećemo s najdubljim otajstvom našega vjerovanja u otajstvo Isusova očitovanja po tijelu što je najtješnje povezano s otkupljenjem čovjeka i smjera navještaju cjelokupna Kristova otajstva, njegove spasonosne muke, smr-ti i uskrsnuća. To nam pomaže da nas idilično slavljenje Božića ne ostavi na površini, nego da zaplovimo na pučinu i uronimo u dubine bogatstva i mudrosti Božje. U to nas izravno uvodi ulazna pjesma Mise bdijenja što se slavi 24. prosinca navečer: Danas ćete znati da doista dolazi Gos-podin da vas spasi, a sutra ćete vidjeti njegovu slavu! Tim se rije-čima Mojsije obratio Izraelcima za vrijeme izlaska iz Egipatskog ropstva i navijestio im izvanredan Božji zahvat po kome će upo-znati da je Bog stvarno s njima, Emanuel. Tako riječi ulazne pje-sme božićne Mise bdijenja poprimaju eshatološko značenje jer Isusovo tjelesno rođenje tijesno povezuju s našim spasenjem. Isto obilježje imaju i svetopisamska čitanja na spomenutoj misi. Odlomak iz Poslanice Rimljanima (Rim 1, 1-6) gleda u betlehem-skom djetetu potomka Davidova po tijelu koji će se uskrsnućem od mrtvih konačno očitovati kao Sin Božji poslan da sve naro-de privede posluhu vjere. Evanđeoski odlomak (Mt 1, 18-21) još očitije razvija spomenutu ideju po nebeskoj objavi Josipu: Rodit će (Marija) sina, a ti ćeš mu nadjenuti ime Isus, jer će on spasiti narod svoj od grijeha njegovih. Zborna misna molitva na toj misi povezuje Isusov dolazak na zemlju po rođenju od Djevice Marije s njegovim slavnim dola-skom na koncu vremena kad će se očitovati kao sudac svima: Bože, ti nas svake godine veseliš dočekom rođendana tvoga Sina. Daj da ga mi, koji ga sada s radošću primamo kao otkupitelja, ugledamo kao Suca koji će suditi žive i mrtve. Darovna molitva Mise bdijenja u Isusovu rođenju vidi početak novog otkupljenja. Službena pričesna misna pjesma, koja redovito – nažalost – ustu-543Služba Božja 57 (2017), br. 4, str. 538 - 545pa mjesto popularnim božićnim popijevkama puno siromašnije vjerničke poruke, primjenjuje Izaijino proročanstvo na Isusovo rođenje: Otkrit će se slava Gospodnja i svako će tijelo vidjeti spa-senje Boga našega. U središtu Mise polnoćke odjekuje Pavlova poruka: …išče-kujemo blaženu nadu i očitovanje slave velikoga Boga i Spasitelja Isusa Krista. On sebe dade za nas, da nas otkupi od svakoga beza-konja i očisti sebi Narod izabrani. Dakle, rođenje Isusovo u Betle-hemu već je početak spašavanja, očišćenja i otkupa ljudi za Boga. Danja misa na Božić svojim obrascima upravo želi produbiti naviješteno otajstvo rođenja Sina Božjega. U tu svrhu u zbornoj molitvi upravljamo prošnje Bogu da nas učini dionicima božan-stva Isusa Krista koji je danas postao čovjeku brat i drug. Njegovo rođenje je vidljiv znak svim narodima prema najavi proroka Izai-je što se naviješta na ovoj misi: Pokazao je Gospodin svoju svetu mišicu pred očima svih naroda da svi krajevi zemlje vide spase-nje Boga našega. To je otajstvo izraženo glasovitim usklikom što ga često, i ne razmišljajući, ponavljamo: Riječ je tijelom postala i nastanila se među nama!Produbljeno otajstvo u časoslovuČasoslov produljuje i proširuje središnje misno otajstvo na različite dijelove dana i noći. Božićno otajstvo naviješteno i posredovano misnom žrtvom i popratnim misnim obrascima časoslov preuzima i dalje razvija primjenjujući ga na različito doba dana. Središnja je poruka da je Isusovo rođenja već ostva-rivanje našega spasenja. Time su, više-manje, prožeti svi moli-tveni časovi božićnog vremena. Već nam antifona u pozivniku na Badnji dan najavljuje: Danas ćete znati da dolazi Gospodin, a sutra ćete vidjeti njegovu slavu. Antifone na jutarnjoj istoga dana su još izričitije: Podigni-te glave: evo približuje se vaše otkupljenje … Sutra će vam sinu-ti spasenje, govori Gospodin nad vojskama. U responzorijima na srednjem času molimo da nam Isusov dolazak na zemlju donese spasenje i otkupljenje. Tako o šestom času molimo: Sjeti nas se, Gospodine, po dobroti prema puku svome! Pohodi nas spasenjem svojim! A za deveti čas je predložena molitva: Dođi, Gospodine, i ne kasni! Otpusti zloću puka svoga!Čitanja iz spisa svetih otaca na službi čitanja obiluju bogatstvom poruke i razrade navještaja i ostvarenja spasenja. U 544Marko Babić, Božićna liturgija nadahnuće molitvitome prednjači sveti Leon Veliki, papa, od kojega je u časoslov ušlo 25 njegovih govora, većinom s božićnom tematikom. Tako na predloženom čitanju na Božić, između ostaloga, stoji: Predra-gi, radujmo se jer nam se danas rodio naš Spasitelj … I neka se nitko ne odvaja od te radosti. Svi imamo jedan jedini razlog općeg veselja: naš je Gospodin uništio grijeh i smrt i kao što nikoga nije našao bez grijeha, tako je došao da nas sve spasi. Odgovor na to čitanje prosljeđuje istu misao: Danas nam zasinu dan otkuplje-nja novoga što nam ga Bog odavna pripravi, dan vječne sreće. I himan na Prvoj večernjoj božićnog vremena sugerira istu poru-ku: Svjedoči to nam ovaj dan, što sviće svake godine. Od Oca da si došao Otkupitelj nam jedini.Druga antifona na jutarnjoj svetkovine Bogorodice Marije, što je i osmina Božića, u ozračju Isusova rođenja vidi već ostvari-vanje spasenja što je najavio Ivan Krstitelj: Evo, Marija nam rodi Spasitelja; Ivan vidjevši ga povika: Evo Jaganjca Božjega, evo ono-ga koji oduzima grijeh svijeta!Sve antifone i responzoriji na srednjeg času kroz božićno vrijeme učestalo povezuju božićno otajstvo i naše spasenje. Res-ponzorij na šestom času naglašava: Svi krajevi svijeta vidješe spasenje Boga našega! Antifona za deveti čas ovoga vremena pre-uzima riječi Starca Šimuna što ih je izrekao prigodom susreta s Isusom u Hramu: Vidješe oči moje spasenje tvoje koje si pripra-vio pred licem svih naroda. Antifona za Blagoslovljen na dan pred Bogojavljenje izravno povezuje Isusovo rođenje i naše otkupljenje: Gospodin pohodi i otkupi narod svoj.Povratak u izgubljeni rajU božićnoj liturgiji, i u pobožnosti koja se neposredno iz te liturgije razvila, Isusovo tjelesno rođenje često je predstavljeno kao povratak u raj iz kojega je čovjek istjeran zbog neposlušno-sti Bogu i njegovim planovima. Tako jedna antifona za božićno bdijenje kod istočnih kršćana pjeva ovako: Raduj se, Jeruzale-me, i svi vi što ljubite Sion, pridružite se našem slavlju. U ovaj se dan lome vjekovne verige Adamove osude, za nas se otvara raj, zgnječena je zmija te vidi kako ona što ju je nekada varala posta-je Majkom Stvoritelja.Božićno drvce uz jaslice asocira na dramu Edenskog vrta, izgubljeni raj i ponovni povratak u prvotno blaženstvo. Papa Benedikt XVI. upravo u božićnom drvcu vidi pristup središtu 545Služba Božja 57 (2017), br. 4, str. 538 - 545samoga božićnog otajstva … jer to je stablo sada tu kao ponovno nađeno stablo života iz raja kojemu kerubini više ne brane pri-stup. Isus je tu kao dijete, nejak, privlačan, Emanuel, Bog koji je dohvatljiv i kojeg možemo osloviti s ti. U djetetu Isusu prepoznaje-mo i primamo plod života. Stablo djeteta Isusa koje nam to govori istodobno je i pokaznica: pojavak onoga koji je kruh života, očito-vanje spasa. Ono je i križ te je stoga moglo postati oltarom. Dijete u rukama drži križ i trnovu krunu znakove ljubavi koji potom drvo pretvaraju u križ, a križ u stol vječnoga života.Zaključak kaO pOticajZajedničko i pojedinačno proživljavanje božićnog vremena u svim oblicima trebalo bi nas potaknuti na dublje poniranje u dubinu toga otajstva. Bogat folklor izražen blještavilom svjetla, međusobnim darivanjem, intenzivnijim obiteljskim druženjima, zamamljivim izlozima trgovina, raskošnijim trpezama, veselim božićnim popijevkama … ne bi nas smio ostaviti u plićaku vjer-ničkog doživljavanja i prepustiti agresivnoj komercijalizaciji Boži-ća. U toj idili Božića nikako ne smijemo zaboravimo cjelovitost njegova otajstva što uključuje i križ, i otkupljenje, i konačno pro-slavljenje.Da ne bismo podlegli agresivnosti suvremene jeftine pro-midžbe, potrebno je više pažnje posvetiti onome što nam nudi misno bogoslužje i časoslov kroz ovo vrijeme. Ovi su reci upravo zbog toga i napisani. Beskorisno je lamentirati nad činjenicama da su trgovci ukrali Božić. Oni vješto i uporno rade svoj posao potvrđujući istinitost Isusove izjave: Sinovi ovoga svijeta pamet-niji su od sinova svjetlosti. Mi vjerni kršćani, a osobito svećenici i redovnici, radimo svoj posao i time ćemo doprinijeti dobrobiti ovoga svijeta. Veselimo se u svemu što nam je vjernička preda-ja namrla uz proslavu Božića, ali posvetimo nekoliko trenutaka razmatranju i produbljivanju onoga što je zaodjeveno tim vjer-ničkim folklorom. U tom bi se slučaju mogla i na nama ostvariti prošnja popričesne molitve na misi Zornici: Molimo te, Gospodi-ne, daj nam živom vjerom spoznavati dubine toga otajstva i ljubiti ga još većim žarom srca! U tom duhu zaželimo jedni drugima od srca ono što izražavamo drevnim usklikom: Na dobro vam došlo porođenje Isusovo!

Božićna liturgija nadahnuće molitvi

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia