Hrvoje Ivanković

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

I  8988 I  KAZALIŠTE 71I72_2017mini portreta u kojima, a riječ je ovelikanima hrvatskog glumišta poputMiše Martinovića, Milke Podrug Ko -ko tović, Mustafe Nadarevića, PereKvrgića, Gorana Grgića ili Krune Šari-ća, prodire u samu bit njihova postup-ka i načina na koji stvaraju svoje ulo -ge. Pronicljivom oku iskusnog kazali-šnog meštra tu je pridodana i rukatalentirana pisca:  Kunčevićeve Bilje -ške stilski su uravnoteženo i pitkoštivo u kojemu na trenutke ima i hu -mora i neke opore kazališne poezije;one s rubova pozornice i šanka u ka -zališnom bifeu. Ne sumnjam, sto ga,da će Redateljske bilješke biti pod -jednako zanimljive kazališnim prakti-čarima i teoretičarima, kao i ljubitelji-ma kazališta od kojih se neki zacijelosjećaju dijela predstava koje im se uovoj knjizi prikazuju u svom još neraz-vijenom negativu. Mladim redatelji-ma i dramaturzima koji će se, pak,tek naći pred izazovom ovdje spome-nutih klasika dramske književnosti,knjiga će biti dragocjen sugovornik iuvod u rad na komadima koji pone-kad znaju osupnuti množinom, sna-gom i svevremenošću svojih implika-cija. Naposljetku, Redateljske bilje-ške bit će važan i nadasve autentičanizvor svim budućim istraživačimahrvatskog kazališnog života u protek-lih pedesetak godina, kao što je to usvom zanimljivom pogovoru knjizizaključio i teatrolog Matko Botić:Kun čevićeva knjiga… vrijedan je do -kument vremena, u kojem se vrloiskreno i bez fige u džepu govori okazalištu s kraja dvadesetog stoljeća,njegovim običajima i nepisanim pra-vilima, boljkama i raspuklinama u'novo'.Prije pet godina Ivica Kunčević ob -javio je knjigu Ambijentalnost nadu bro vačku, vrijedno promišljanje opo etici ambijentalnog kazališta ute-meljeno na njegovim iskustvima gle-datelja, redatelja i ravnatelja Dram -skog programa Dubrovačkih ljetnihigara. U istoj ediciji, u Biblioteci Man -sioni Hrvatskog centra ITI, pojavila sene davno i nova Kunčevićeva knjiga,Re dateljske bilješke, u kojoj autor su -mira svoja redateljska iskustva ste -mada u koju je, međutim, kao važančimbenik uključena i redateljeva intu -icija, neizbježnost koja dobar teataruzdiže iznad puke promišljenosti ivje rodostojnosti. Zgodan primjer to -me prva je Kunčevićeva režija jednogDržićeva komada, Novele od Stanca,koju je u dubrovačkom kazalištu po -stavio 1976. godine. Svoju interpre-taciju tog uzoritog komedijskog dra -moleta Kunčević započinje promišlja-njem o okrutnosti s kojom skupinamladića u pokladnoj noći čini škeracs lakovjernim Stancem. Konkretnihrazloga, dakako, nemaju, pa Kunče -vić u uvodnoj sceni intuitivno pojača-va bezrazložnu žestinu dubrovačkihnoćuraka: njegov Dživo, naime, napozornicu izlazi s probodenom mač -kom na vrhu mača. Eksplikacija togčina također je dobar primjer Kunče -vićeva analitičko-spisateljskog stila:Zašto, Dživo? Što ti je kriva mačka?Zašto si ubio životinju?'Tako.'Ali, zašto?'Tako, za ništa.'Zbog ničega i iz ničega. Kao i sve tosa Stancem. Pa nisu, valjda, cijelu'no velu' učinili da se domognu kozle-ta!? Imaju toga i doma.Učinili su je, eto – 'tako'.Ako baš treba razlog, moglo bi sereći, iz obijesti i dosade. Da, i iz fru-stracije. Daleki su to rimovani rođacidanašnjih uličnih nasilnika… Bezob -zirna neosjetljivost i grubost premažrtvi sigurno im je zajednička. I bez-razložnost nasilništva.Kunčevićev škerac s mačkom imao jedalekosežne kazališne posljedice: stom predstavom,  kako sam zaključu-je, započela je njegova mračna inter-čena tijekom pola stoljeća rada nahrvatskim i inozemnim pozornicama. Slično kao i u prethodnoj knjizi, Kun -čević ni ovdje nije opterećen metodo-logijom ili žanrovskim predznakom:on opisuje svoju poetiku i njezine mi -jene, ali je ne pretače u teorijski zao-kruženi redateljski sistem; prisjeća semnogih trenutaka provedenih na pro-bama te ljudi s kojima je radio, no ne -ma širih memoarističkih pretenzija;analizira pojedina dramska djela, alis isključivom namjerom rekonstruira-nja temeljnih impulsa na kojima je za -snivao njihova uprizorenja. Riječ „re -konstrukcija“ zapravo je temeljni ter-min na kojem su zasnovane Reda telj -ske bilješke; Kunčević, naime, re kon -struira proces rađanja svojih pred sta -va, od njihova zametka u njegovojima ginaciji i zabilješkama do či ta ćih i prostornih pokusa gdje su različiteokolnosti često znale preusmjeriti po -neku interpretativnu liniju, pa čak i stilili problemski fokus predstave.   Knjiga je podijeljena u pet poglavlja,prvo je posvećeno grčkim tragičarima(Antigona, Trilogija o Agamemnonu,Edip), a preostala piscima čija je djelanajčešće postavljao: Shakespeareu(Macbeth, Henry IV, Troilo i Kresida,Kralj Lear, Mletački trgovac, Romeo iGiulietta, Oluja), Držiću (Novela odStan ca, Dundo Maroje, Pomet u re -konstrukciji Matka Sršena), Čehovu(Ivanov, Tri sestre, Ujak Vanja, Viš -njik) i Vojnoviću (Ekvinocijo, Maška -rate ispod kuplja, Dubrovačka trilogi-ja). Neke od spomenutih naslovaKun čević je režirao i po dva ili tri, aDunda Maroja čak četiri puta; nekeje, pak, postavio samo u mašti poput,kroz bilješke razrađene, no ipak ne -ostvarene, režije Edipa.     Polazne točke u procesu rada napred stavama nerijetko su vezane uzteme koje su se Kunčeviću učinilekru cijalno važnim, ali su ipak otvaralebrojna pitanja, najčešće vezana uzele mentarnu razložnost čina i pona-šanja nekog lika ili načina/rakursaau torskog prikazivanja pojedinih si -tuacija. U Antigoni, primjerice, Kun če -vić kreće od spoznaje da je Kreont (ane naslovna junakinja) najdjelatnije iusudom najugroženije lice te trage -dije, u Kralju Learu s promišljanjempra vih razloga Learove abdikacije, uDundu Maroju sa spoznajom da susvi protagonisti zapravo ugroženi ljudikoji moraju fengat kako bi došli dosvog cilja, u Ivanovu s pitanjem o če -mu se doista radi u tom komadu izašto je naslovni junak tako nepo-pravljivo bezvoljan i ispražnjen iakomu se, zapravo, ništa strašnog ne do -gađa. Kunčevićevi odgovori na po -stav ljena pitanja metodom indukcijepočinju u širokom luku rastvarati iraz rješavati problemsku osnovu ko -Hrvoje IvankovićIvica Kunčević: Redateljske bilješkeHrvatski centar ITI, Biblioteka Mansioni, 2017.OD BILJEŠKE DO PREDSTAVENove knjigepretacija Držića čiji je vrhunac svaka-ko bila antologijska mu postava Dun -da Maroja u zagrebačkom HNK-u,1981. godine.Nizanje ovakvih i sličnih opservacija,gotovo slobodnog tijeka misli/bilješkiprotkanih naknadnim komentarima iobjašnjenjima o njihovoj scenskoj(ne)izvodivosti i sudbini, iz neobičnognam ugla osvjetljava proces nastaja-nja Kunčevićevih predstava, njihovumehaniku i dijalektiku, pozadinuzačudnosti na kojima su sazdane. Osim teksta i svega onoga što on nosi(fabula, situacije, lik/karak ter/psi -hologija, stilizacija), bitnu stavku prikreiranju koncepta predstave Kunče -viću predstavlja i prostorno rješenje;on u drami odmah traži impulse kojise mogu pretvoriti u scenografskumetaforu te mu tako otvoriti dodatnisloj značenja i obogatiti glumačkuigru. Prve ideje nerijetko, međutim,od bacuje kao odveć eksplicitne ilipredstavi opterećujuće, pri čemu ječesto važan činilac ulazak glumca unjegov do tada povlašteni prostor vla-sništva nad budućom predstavom.Iako je tu i tamo zbunjen postupcimasvojih glumaca, Kunčević vjeruje nji-hovu osjećaju i intuiciji, pa na temeljunjihovih reakcija (posredovanih uknji zi i kroz niz duhovitih anegdota),predstavu donekle izmješta iz bilje-škama zacrtanih okvira, kao što je toznao raditi i na temelju opservacijanekih drugih suradnika, među kojimanajčešće spominje teatrologa i dra-maturga Petra Brečića, svog najče-šćeg kazališnog sugovornika. Vjeru u glumce Kunčević u Redatelj -skim bilješkama pretvara i u desetaknaoko usputnih, no izuzetno efektnih

Od bilješke do predstave (Ivica Kunčević, Redateljske bilješke, Hrvatski centar ITI, Biblioteka Mansioni, 2017.)

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia