Nives Madunić

Croatian

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

izlogTamna strana čovjekaNIVES MADUNIĆ100 godina B. BrechtaIOpera za tri grošau režiji Marina Carića u Kazalištu Komedija u ZagrebuBertolt (Eugen Friedrich) Brecht, njem ački dra­matičar, esejist i pripovjedač rođen 10. veljače 1898. u Augsburgu, svojim se praktičnim i teorijskim radom nametnuo kao središnja teatarska osobnost našega stol­jeća. Barem na europskom kazališnom tlu, Brecht je  pokrenuo značajne promjene vjerujući u ideju da teatar može i mora biti mjesto/govornica s koje je moguće m ijenjati čovjeka i svijet. Njegova idealistička, danas nam se čini utopijska vjera u m oć um jetnosti pa tako i teatra, našla je , međutim, izraz u svima njegovim scen­skim djelim a na osobit i prepoznatljiv  način. Distanciranje glumca od uloge, gledatelj u ulozi proma­trača koji se zabavlja, ali ne uživljava, koji misli i osjeća ali ne proživljava, fabula koja mora biti jasna alt čvrsta i sugestivna, začudna i spektakularna a opet zorna i rječita samo su neke od zakonitosti njegovih scenskih djela, definirane u teorijskim spisima. Marksistički svje­tonazor tek je  dio njegova kazališnog pogleda na svijet, premda ga je upravo ta marksistička ideologija često “koštala” popularnosti na kazališnim scenama. U doba kad m arksizam  gubi na relevantnosti (prestaje biti opasan) p o čin je  i postupno prevrednovanje Brechtova opusa.Stotinu godina od njegovog rođenja, prošle je  godine obilježeno u svijetu brojnim  izložbama (Goetheov Institut je  priredio putujuću izložbu), brojnim  premi­jeram a (prim jerice Robert W ilson je  u Berliner Ensembleu kojega je 1948. osnovao sam Brecht, režirao predstavu Der Ozeanflug) te dovršenja tridesetsveščanog izdanja Brechtovih djela u Njemačkoj.Hrvatsko se glumište, čini se, nije u znatnijoj mjeri pridružilo ovoj akciji. Tematski blokovi u nekoliko bro­jeva časopisa “Frakcija”, te premijera Brecht/WeilloveOpere za  tri groša u režiji Marina Carića u Zagrebačkom gradskom kazalištu Komedija jedini su njezini odjeci u nas. (Zanimljivo bi bilo provjeriti postoji li u hrvatskom glumištu stanovit animozitet spram Brechta. Navodno, Miroslav Krleža Brechta nije m najmanje cijenio te ga je  svojedobno htio isključiti iz izdanja Leksikografskoga zavoda.)Kako bilo. Kazalište Komedija je  na svoj ovogodišnji repertoar odlučilo postaviti (treći puta) to zanimljivo i ne uvijek uspješno inscenirano glazbeno-scensko djelo. Opera za tri groša je, međutim, nastala gotovo slučajno. Godine 1928. svijet je  obilježavao 100 godina od nas­tanka Prosjačke opere Johna Gayja i j .  C. Pepuscha. Brechtovoj se suradnici Elisabeth Hauptmann ovo djelo učinilo zanimljivim te je predložila Brechtu prilagodbu i preradbu te “gangstersko-prosjačke priče”. Prema zapisima Lotte Lenya Weill (supruge Kurta Weilla i prve Jenny na praizvedbi Opere za tri groša u Berlinu 1928.). Brecht se odmah latio posla, ali je već nakon nekoliko prizora posao zapustio radeći na nekima dragim ideja­ma. Tek nakon što je upoznao mladoga glumca i no­voga u p rav ite lja  b erlin sk o g a  T h eatera  am Schiffbauerdamm Ernsta Josefa Aufricha te s njim zaključio ugovor da svečano otvorenje novog teatra bude obilježeno praizvedbom Opere za tri groša, Brecht se bacio na posao.Te bludnice, svodnici i prosjaci Londona 18. stoljeća s kojim a  se susretao u Gaya prilično su ga zabavljali: zašto ne učiniti da progovore njegovim, Brechtovim jezikom ?  - piše Lotte Lenya Weill o Brechtovu radu na preradbi Prosjačke opere. Nova je  opera zahtijevala i novu glazbu; pristupačniju, ali izvornu i novu. Zanimljivo je  da Aufrich nije imao povjerenja u Weillove sposobnosti te je  iza leđa Brechta i Weilla angažirao jednog mladoga glazbenika da za svaki slučaj preradi i modernizira ori­ginalnu Pepuschevu glazbu.Najveći je  dio Opere za tri groša  nastao od lipnja doG LU M IŠTE 3 /4  19 9 9Brecht/Weill Opera za tri groša Objava kćerine (Mila Elegović-Balić kao Polly) udaje nije uvijek radosna vijest za roditelje (Damir Lončar i Dubravka Ostojić kao g. i gđa. Peachum).kolovoza 1928 . u tihom  kupališnom e m jestu Le Lavandou na Azurnoj obali, u izravnoj suradnji Brechta i Weilla.Praizvedba je najavljena za 31. kolovoza (dan rođenja E. J. Aufricha). Oni koji su gledali javne pokuse govorili su Berlinom da su ... Brecht i Weill htjeli vrijeđati publiku nekakvom  ludom mješavinom koja nije ni opera ni opereta nego od svačega po malo, a  sve j e  to još umočeno u egzotični jazz-u m ak  - riječju neprobavljivo. A da će pre­mijera biti rijetko viđena teatarska katastrofa  činilo se svima koji su se  kretali oko ove predstave. Redatelj Erich Engel proživljavao je  možda najteže dane u svojoj karijeri. Glumci su mu iz dana u dan iznosili nemoguće zahtjeve, bojkotirali pokuse i naposljetku odlazili iz projekta.Danas jedno od najizvođenijih njegovih djela (samo u New Yorku je  jedna verzija Opere za  tri groša reprizirana 2611  puta) Brechtu je  stalno donosilo nevolje. Premda su nakon praizvedbe u Berlinu ljudi i na ulicama fićukali songove, a otvoren je  i “Bar za tri groša” u kojem u je  svirana samo Weillova glazba iz predstave, neki su kritičari Brechta optužili da je  je d ­nostavno pokrao Prosjačku operu, prepisujući gotoveprizore i tek nešto malo m ijenjao. Zanimljivo je da je zbog filmske verzije priče, nekoliko godina poslije Brecht završio i na sudu. (Tvorničar čija se tvornica našla u kadru film je smatrao negativnom reklamom te je  tužio Brechta koji se neuspješno branio ističući činjenicu d a  je  film um jetnost, a ne stvarnost te ni tvor­nica koja se vidi u filmu nije zaista prozvana i kri­tizirana nego simbolizira tvornicu općenito. Izgubio je  spor.)Premda izvođena na svima svjetskim pozornicama Opera za tri groša donosi nevolje i njezinim redateljima. Problem je  Opere za  tri groša u rješavanju odnosa između glazbenoga i dram skog dijela predstave. Trebaju li predstavu izvoditi glum ci ili pjevači? Funkciju glazbe i songova u predstavi možda najbolje definira Kurt Weill. Im ao sam  realističnu radnju, m orao  sam  joj, dakle, suprotstaviti glazbu, s obzirom na to da joj odričem  svaku mogućnost realističnog djelovanja. Tako je, dakle, radnja ili prekidana radi glazbe, ili je  svjesno vođena do točke u kojoj se jednostavno m orala pjevati.O no što u narativnim  tekstovim a znače tzv. unutrašnji monolozi, u Operi za  tri groša znače songovi. Om su mjesta na kojima se iz radnje na površinu izvlači3 /4  1 9 9 9  G LUM IŠTE 141izlog Tamna strana čovjekaone najznačajnije motive upisane u karaktere i njihovo djelovanje a zapravo oblikuju tu radnju. Songovi su, neprijeporno, ključ razumijevanja smisla Opere za  tri groša. Upravo je  tim putem krenuo i redatelj Marin Carić postavljajući Operu za  tri groša  na scenu Kazališta Komedija u Zagrebu.Grubost, opakost, dekadencija, gorčina, ironija, cinizam ali i ljubav, strah i opraštanje temeljni su motivi Brechtove Opere za  tri groša, a svoj puni smisao i nužnu uvjerljivost dobivaju upravo u glazbenim dijelovima. Songovi nisu odmorišta, mjesta puke zabave ili ilus­tracija dramske radnje nego su mjesta promišljanja, poentiranja i zaključivanja radnje. Dramska lica svoj puni izraz, naličje svoga društvenog bića, svoja naj­dublja osjećanja i nakane iskazuju upravo tim, samo naizgled statičnim i posve operetnim arijama. Poštujući cjelinu Brechtova djela i originalnu Weillovu partituru, Carić bez zadrške tone u najdubljim  tonovima i najm ­račnijim sferama songova, razotkrivajući tamnu stranučovjeka u svim vremenima i društvenim okolnostima. Smještanjem radnje u neodređeno vrijeme i prostor industrijskoga pogona on se približuje današnjici, ali vješto izbjegava banalno poistovjećivanje i politikantst­vo svakodnevlja kojih se i sam Brecht “gnušao”. Pitanja kolebljivosti morala, civilizacijskih norma, dogma i laži te tanke niti između čovječnosti i nečovječnosti, što su Brechtu tako važna, ostaju univerzalnim pitanjima civi­lizacije u cjelini, a ne tek paušalni odraz trenutne stvarnosti.Ova je  predstava time daleko od bilo kakva prigod- ničarstva; on nije tek puki muzeološki artefekt dra­maturgije s početka dvadesetog stoljeća, nego pronalazi teatarski relevantan razlog i posve jasan um jetnički smisao egzistiranja na Komedijinom ali i bilo kojem  drugom repertoaru bilo kojeg svjetskoga kazališta. Brechta vrijeme nije pregazilo, danas to slobodno možemo zaključiti. Stoga mu je  mjesto na kazališnim daskama i izvan obljetnica i prigodnih događaja.Brecht/Weill Opera za tri groša Sudbonosni zagrljaj lopova i prostitutke:Igor Mešin kao Macheath i Vanja Ćirić kao Gusarska Jenny.142  G LU M IŠTE j 3 /4  19 9 9

Tamna strana čovjeka (100 godina B. Brechta - Opera za tri groša)

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia