Luko Paljetak

Croatian

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

LUKO PALJETAKNOVE KNJIGE240/241 4U PRIGODI PREDSTAVLJANJAAntonija Bogner ŠabanSusreti lutkara i lutkarskih kazališta Hrvatske Dječje kazalište u Osijeku Osijek, 2005.Monografija Susreti lutkara i lutkarskih kazališta Hrvatske autorice Antonije Bogner Šaban osebujna je, visoko profesionalno uređena knjiga-spomenar koji sli­kom i riječju govori o prošlom i sadašnjem, prizivajući ono buduće na koje, u što zanosnijem i cvatnijem obli­ku, ima pravo nadati se, pozivajući se na ovo sadašnje i ono prošlo, podastirući zorne dokaze i o opravdano­sti takve nade i o neopravdanosti zanemarivanja jed­nog posla, koji je više nego posao, baš zato što to i nije samo posao nego je i igra; jedne radosti, koja je više nego radost baš zato što što je tako često sjetna; jednog napora koji je više nego napor baš zato što ga je tako lako mukotrpno podnositi, jer on znači slado­strasnu žrtvu u ime onog najboljeg dijela nas -  lutke.Govoreći o prošlom, sadašnjem i budućem, ova draga nam monografija-album, koji nam je, zar ne, već prirastao srcu, govori zapravo o bezvremenosti ili, joštočnije, o svevremenosti u koju ovakva lutkarska pred­stava ulazi kroz lutku koja je naš divni svevremenik.S kasetiranih, vrsno dizajniranih korica ove knjige, koju je opremio majstor Ivan Doroghy, kao kroz prozore kuće lutaka gledaju nas blistave sličice -  prozori iz broj­nih predstava izvednih na SLUK-u od 1969. do 2003. godine. Svojim svjetlucanjem svaka od njih kao da nam želi prenijeti dio one čarolije kojom su sve te predstave bile impregnirane; čarolije složene po formuli glumac + lutka + scenograf + redatelj + riječ + glazba + svjetlost + šutnja + zanos + zanos zanosa + Ijubav-ljubav-ljubav -  tajna koja se nikome ne da otkriti, jer lutka to ne želi. A kada lutka nešto ne želi, ona to radi tako sjajno da je baš nitko ne može na to nagovoriti: lutka samo raz­matra naše prijedloge, odabirući one što su joj nasuš­no potrebni za njezinu strasnu egzistenciju. Kako me samo lukavo s vrha naslovne korice, iz plavog prozor-čiča u gornjem lijevom kutu gleda Majka-patka iz moga Ružnog pačeta iz 1969. Znam da mi govori: Hejf dobro me pogledaj. Ja se nisam nimalo promijenila, a ti? Ni­šta joj ne odgovaram znajući da udruženi u magičnom činjenju predstave zajedno s lutkama ulazimo u kro- noton vječne mladosti svijeta.Monografija Susret lutkara i lutkarskih kazališta Hr­vatske, prema riječima autorice Antonije Bogner Ša- ban, podijeljena je, baš poput predstave, na tri dijela, odnosno čina. Prvi je amarkordna sjetna galerija niza dragih nam lica i osoba od kojih mnogi više nisu s na­ma, panorama trajno poticajnih i nadahnuto formulira­nih misli o lutki i umjetnosti/umijeću lutke i lutkara od onog prvog zapisa Mladena Širole o djetetu koje je stvorilo igru s lutkom, preko Habunekove tvrdnje Lutka je čudo!, do Milana Čečuka koji u animaciji vidi stvarno poetsko čudo; od Mladinovljeve opravdane opaske da umjetnost kojom se bavimo prestanemo minorizirati, a isto tako i mistificirati, do Mrkšićeva shvaćanja lutke kao našeg dvojnika; od moje tvrdnje da tajna lutke jest upravo u njenoj istinitosti, u njenoj višeslojnoj dvozna­čnosti, ali ne i dvoličnosti, da lutka naime ne glumi, već da je ona koia jest. preko Bourekove konstatacije da je lutka nekako posebno drugačije, do Mrduljaševe pomi­sli da lutka kad poželi postati običnim čovjekom, otputi se u lutkarsko glumište i odabere glumca... Zar nismo svi mi s pomoću lutke/lutkara postali neobični ljudi? Zahvalimo im stoga: lutkama!U drugom dijelu nižu se prizori iz brojnih lutkarskih predstava, od Plave boje snijega i Dobrog zmaja, u ko­jem sam mlad, lutkovno neiskusan, igrao III. Razbojni­ka, morajući proći dug put do onog I. “razbojnika" -  redatelja onoga koji mora “ubiti” glumca i “boga u nje­mu", da bi ga mogao stvoriti u lutki. Nije li sve to jedna beskrajna lutkarska predstava? Koliko zanosa! Koliko radosti! Koliko čarolije! Koliko znoja na čelu animatora. Jer lutka je lukava -  ona se ne znoji, ona se ne umara, ona je neumorna u svojoj vječnoj potrazi za pričom, znajući da je kazalište za nju najbolji od svih svjetova,najljepša kutija. Takva je i ova knjiga. Ona je kutija/al­bum čarolija koje ne blijede.Treći dio knjige tvore Popisi. Pogledajte samo ta imena, tu divnu vojsku vitezova (ženskih i muških), odabranih zatočnika najizvrsnije i najzanosnije Dulcine- je -  lutke. Pogledajte samo ta imena. To smo svi mi. Čestitajući svima na ovoj knjizi, zagrlimo se, zajedno s lutkama. Lutkujmo se, dragi prijatelji! Ovo je naša sve­čanost. Ovo je naš dan, a njemu nema kraja jer s po­moću lutke on ulazi u vrijeme neprolazne mladosti svi­jeta. Međutim, krajnje je vrijeme da počne predstava. Lutke su već nestrpljive. Dajmo im što je njihovo -  sebe!

U prigodi predstavljanja (Antonija Bogner Šaban, Susreti lutkara i lutkarskih kazališta Hrvatske)

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia