Martina Petranović

Croatian

Petranović, Martina

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

odbaciti jer je u meuvremenu, otkako se sedamde-setih godina poËeo upotrebljavati, poprimio stanovitaznaËenja i uvrijeæio se kao periodizacijska kategorija.Zanimljivim detaljem autoriËine analize nadaje se i po-datak da je u prvim raspravama o postmodernoj knji-æevnosti u nas izostajala rasprava o dramskoj knjiæev-nosti, kao i da je “postmodernom” terminologijom, pri-je negoli dramska, isprva bila natopljena kazaliπna kri-tika. Tema koja se ovim poglavljem otvara, a potompodrobnije razrauje u drugome poglavlju i provlaËi sekroz cijelu knjigu, jest i velika razlika u shvaÊanju termi-na suvremena dramska knjiæevnost, pod kojim se Ëe-sto podrazumijevaju vrlo drukËija knjiæevna razdoblja.Autorica takoer upozorava kako ne treba previdjeti ninedostatak primjerenog vremenskog odmaka u razma-tranju krovne teme i kako se treba suspregnuti od veli-kih sinteza jer prije toga valja naËiniti joπ niz “pjeπaË-kih” predradnji, poput sreivanja biografske i bibliograf-ske grae, interpretacija dramskih djela i opusa, defi-niranja klasifikatorskih naËela, utvrivanja pojmovneaparature…Drugo se poglavlje, Mlada hrvatska drama, nasla-nja na uvodom iznesenu problematiku i u srediπte svo-ga interesa postavlja pojam tzv. mlade hrvatske dra-me, odnosno njezin odnos prema pojmovima kao πtosu suvremena hrvatska knjiæevnost, nova hrvatska dra-ma i postmoderna drama, s posebnim osvrtom na pe-riodizacijske nedoumice i njezino knjiæevnopovijesnoznaËenje u kontekstu hrvatske knjiæevnosti. Pojammlada hrvatska drama uveo je Miro Gavran i isprva sekoristio kao radni pojam vezan uz djela praizvedena napozornici ITD-a poËetkom devedesetih, no, analizirajuÊivaænije radove na tu temu, A. Car Mihec dolazi do za-kljuËka kako je od prvobitno radnoga pojma, sintagmamlada hrvatska drama prerasla u priliËno jasan perio-dizacijski termin koji se moæe promatrati kao pojedi-naËna paradigma i podsustav razliËit i od postmodernedrame za koju se veÊina slaæe da nastupa sedamde-setih i od suvremene hrvatske drame koja je u studija-ma Ane Lederer revidirana i pomaknuta na sam poËe-tak devedesetih i od nove hrvatske drame za koju seuvrijeæilo reÊi da poËinje usporedo s novim milenijem.Kad je pak rijeË o mjestu mlade hrvatske drame u kor-pusu hrvatske knjiæevnosti, ulazak u novi milenij pred-stavlja joπ jednu bitnu razdjelnicu: naime, A. Car Mihecutvruje kako se do 2000. u knjiæevnopovijesnim studi-jama (K. Nemec, M. ©icel, D. JelËiÊ) navedeno podruËjegotovo ni ne spominje, tek katkada s iznimkom M. Ga-vrana, da bi se povijeπÊu knjiæevnosti S. P. Novaka unovom tisuÊljeÊu situacija stubokom promijenila. VeÊina teatrologa koji su se bavili mladohrvatskimdramskim pismom slaæu se da njegovi predstavnici dijele neke zajedniËke poetiËke karakteristike poputsklonosti intertekstualnosti, koriπtenju predloæaka izknjiæevne tradicije, parodiji, groteski, travestiji, æanrov-skim persiflaæama, socijalnom eskapizmu, ploπnim ti-povima, slabom subjektu, odstupanju od realistiËkedramaturgije i sl. Osam dramskih tekstova, odnosnodramskih opusa kojima se bavi drugi dio knjige A. CarMihec na neki naËin rasvjetljava ili problematizira poje-dina od navedenih poetiËkih obiljeæja, primjerice rein-terpretaciju knjiæevnih tekstova u “Gigi i njezinima” La-de Kaπtelan i “Filipu Oktetu i Ëarobnoj trubi” Pava Ma-rinkoviÊa, odsutnome subjektu u analizi drame Netkodrugi Ivana VidiÊa ili æanrovska igre u poglavlju Raza-ranje melodrame o dvjema “melodramama” Milice Luk-πiÊ i Mislava Brumeca. Interpretacije tekstova i dram-skih opusa otpoËinju poglavljem o dvjema inaËicamadrame Traæi se novi suprug Mire Gavrana, a A. Car Mi-hec pomoÊu teorijskih pretpostavki koje nudi knjigaEtiennea Souriaua Dvije stotine tisuÊa dramskih situ-acija pokazuje πto onu drugu, prepravljenu kazaliπnuinaËicu Ëini kompaktnijom, iskriËavijom i probojnijom.PiπuÊi o drami Giga i njezini Lade Kaπtelan nastaloj pre-ma motivima znamenita romana Milana BegoviÊa GigaBariÊeva, autorica usporednom analizom obaju teksto-va dolazi do zakljuËka o razliËitosti dvaju autorskih pri-stupa i rukopisa, koja je zapravo najavljena veÊ samimnaslovima: KaπtelaniËina Giga je samostalan i samo-svojan subjekt (bez obzira koliko slab), a KaπtelaniËindramski svijet toliko je drukËije konstruiran od Begovi-Êeva (bez obzira na njegovu elementarnu vjernost origi-nalu) da se ni u kom sluËaju ne moæe govoriti o klasiË-noj dramatizaciji. AnalizirajuÊi pak »udo Ozane kotor-ske Darka LukiÊa u skladu s njegovom neobiËnom æan-rovskom strukturom, koje æeli biti i dramsko sjeÊanje imiraculum, i djelo s odreenim stupnjem povijesne au-tentiËnosti, autorica na koncu utvruje da se pisac nijetoliko rukovodio æeljom za iskazivanjem povijesnih Ëi-njenica koliko ideoloπkim silnicama i druπtvenim prili-kama prve polovice devedesetih u kojima je tekst na-pisan. U VidiÊevoj ranoj drami Netko drugi A. Car MihecOtkako se pojavila 1997. u formatom moæda neveli-koj, ali i te kako vitalnoj biblioteci Knjiænica NeotradicijaosjeËkog ogranka Matice hrvatske i urednika GoranaRema, objavljeno je petnaestak naslova Ëiju poveznicune treba toliko traæiti u tematskoj zgusnutosti ponue-ne grae ∑ upravo suprotno, jer njezin raspon obuhva-Êa djela s podruËja publicistike, kritike, teorije knjiæev-nosti, teatrologije, povijesti umjetnosti ∑ koliko u vrsno-Êi autora koji je ispisuju. Krajem proπle godine, respek-tabilni niz imena poput, primjerice, Helene SabliÊ To-miÊ, Ane Lederer, Milovana Tatarina, Vinka BreπiÊa iliVlaha BogiπiÊa, zbirkom ogleda o dramskoj knjiæevnos-ti prve polovice devedesetih nastavila je i Adriana CarMihec. AutoriËin dosadaπnji znanstveni opus, knjigeUvod u genologiju (2000.), Pogled u hrvatsku dramu(2001.) i Dnevnik triju æanrova (2003.) te mnoπtvoznanstvenih i struËnih radova s podruËja teatrologije,teorije i povijesti knjiæevnosti, najava su i jamstvo te-meljnih odrednica pa i ciljeva njezine najnovije knjigepod naslovom Mlada hrvatska drama ∑ preciznog teo-retskog raπËlanjivanja i usustavljivanja Ëesto nekoher-entne i heterogene materije kakvo je u dosadaπnjimpristupima naslovnoj temi nerijetko nedostajalo. Mlada hrvatska drama A. Car Mihec sastoji se oddesetak radova nastalih u posljednjih sedam godina,od kojih je veÊina veÊ izlagana na znanstvenim simpo-zijima i tiskana u zbornicima znanstvenih radova i dru-gim znanstvenim publikacijama, ali neki su pisani upra-vo za ovu prigodu. Zbirka se naËelno moæe podijeliti nadva dijela. Prvi dio, toËnije prva dva poglavlja, pregled-noga su karaktera i bave se ponajprije dosadaπnjim po-vijesnim, teorijskim, kritiËkim i inim pristupima mladojhrvatskoj drami te problemima s kojima su se prouËa-vatelji do sada susretali istraæujuÊi recentnu hrvatskudramsko-kazaliπnu produkciju; drugi dio, iduÊih osampoglavlja, bavi se pojedinim dramskim djelima i dram-skim piscima te se svako poglavlje moæe promatrati ikao svojevrstan case study ponekog obiljeæja mlade hrvatske drame spomenutog u uvodnim raspravama.Autorica pritom obuhvaÊa, saæima i obrauje kako goto-vo sva vaænija autorska imena ranih hrvatskih drams-kih devedesetih kao πto su Miro Gavran, Lada Kaπte-lan, Darko LukiÊ, Ivan VidiÊ, Asja Srnec TodoroviÊ, PavoMarinkoviÊ, Milica LukπiÊ, Mislav Brumec i Tanja Rado-viÊ, tako i neke od najvaænijih knjiæevnih i kazaliπnih po-vjesniËara, teatrologa i kritiËara razliËitih orijentacija istavova koji su se bavili fenomenom novije hrvatskedramske produkcije, poput Branimira Donata, VelimiraViskoviÊa, Andree Zlatar, Ane Lederer, Dubravke VrgoËi dr. Iako se zbog opsega svoje studije autorica ponaj-prije usredotoËuje na podruËje dramske knjiæevnosti,kazaliπna uprizorenja pojedinih dramskih djela i uopÊenjihov kazaliπni kontekst ipak zadræavaju bitno mjestou njezinu vidokrugu, a vaæan segment ovom knjigomobjedinjenih rasprava, osobito kada je rijeË o periodi-zacijskim temama i dilemama, Ëine i usporedbe sa sliË-nom problematikom na dramskoj knjiæevnosti susljed-nim podruËjima proze i poezije.U prvom poglavlju pod naslovom Uvod u mladu hr-vatsku dramu ili πto je to postmoderna drama A. CarMihec prouËava na koji je naËin dosadaπnja knjiæevno-kritiËka i knjiæevnoznanstvena literatura pristupala poj-mu postmoderne drame i na koji ga je naËin koristila iobjaπnjavala te nastoji dati odgovor na pitanje je li setaj pojam rabio kao tipoloπka ili povijesna kategorija.Nakon iscrpnog, kritiËkog pregleda postojeÊe literatureautorica naglaπava da unatoË heterogenosti i mnogo-znaËnosti toga pojma, kao i nereda u njegovoj kritiËkoji znanstvenoj primjeni, spomenuti termin ipak ne trebaPREMIJEREFESTIVALIOBLJETNICERAZGOVORGLAZBENITEATARESEJTEMATGAVRAN UPARIZUIZ STRANIH»ASOPISATEORIJAIZ POVIJESTINOVE KNJIGEDRAME172/173TKO JE TKO UMLADOJHRVATSKOJ DRAMIMARTINA PETRANOVI∆Adriana Car MihecMlada hrvatska drama (Ogledi)Ogranak Matice hrvatske OsijekOsijek, 2006.Navikli da se monografije veÊinom objavljuju povo-domvisoke obljetnice karijere nekoga proslavljenogglumaËkog imena, u sluËaju monografije Dragice KrogRadoπ susreÊemo se s jednom posve drugaËijom i utom smislu pomalo neobiËnom priËom∑ onom o rela-tivno kratkoj karijeri glumice i subrete koje se kazaliπnajavnost vjerojatno neÊe lako sjetiti, prekinutoj izvanka-zaliπnim razlozima upravo u trenutku njezina uspona.No, opet, u tome neÊe biti nekih osobitih tragiËnih mo-menata koji bi priËi dali posebnu teæinu ∑ ovdje se neradi ni o namjernom ideoloπkom preπuÊivanju glumiËi-na imena (kako bi se dalo pomisliti kada vidimo da segodine njezina rada preklapaju s razdobljem Drugogasvjetskog rata), a vedra narav gospoe Krog Radoπ ko-ja se dade iπËitati izmeu redova njezinih Uspomena,kao i s fotografije s koje nas gleda na zaËelju knjige,nagle profesionalne i æivotne preokrete prikazuje kaoËinjenice koje jednostavno treba prihvatiti i ne dopuπtapreveliko mistificiranje razloga odlaska iz tadaπnjedræave i uzroka prelamanja njezine sudbine na dva æi-votna razdoblja ∑ umjetniËki i neumjetniËki. GovoreÊi o razlozima i povodu izrade ovakve mono-grafije, iza koje u nekim segmentima stoji Ëak i kom-pleksniji rad nego kada se radi o poznatijim umjetnici-ma, zapravo moæemo reÊi da je ovdje ponajprije rijeË oindividualno motiviranom pokuπaju otrgnuÊa vlastitograda zaboravu ∑ Dragica Krog Radoπ vratila se nakonpedeset godina izbivanja iz Hrvatske, posjetivπi kaza-liπta u kojima je nekada radila u potrazi za dokumenti-ranim potvrdama svojih uspomena. Naime, da nije biloglumiËina osobnog interesa, tko zna bi li njezino imebilo zapamÊeno i naπlo svoje mjesto u povijesti hrvat-skoga glumiπta (a nemali popis uloga u predstavama ioperetama te osvrta na njezine interpretacije govorekako je takvo mjesto zasluæila) ili bi ostalo zagubljenomeu kazaliπnim ceduljama u praπnjavim arhivima. Individualnu motivaciju nadrasta Ëinjenica da je go-vor o izoliranoj jedinki u kazaliπtu, koje je uvijek kolek-tivni Ëin, zapravo nemoguÊ pa pisanje o glumcu uvijekukljuËuje πiri kontekst. Rekonstrukcija jedne glumaËkekarijere time postaje sloæen teatroloπki zadatak kojegse prihvatio Branko HeÊimoviÊ, a kako u ovome sluËajuPREMIJEREFESTIVALIOBLJETNICERAZGOVORGLAZBENITEATARESEJTEMATGAVRAN UPARIZUIZ STRANIH»ASOPISATEORIJAIZ POVIJESTINOVE KNJIGEDRAME17/17POKU©AJ OTRGNU∆AVLASTITA RADAZABORAVULJUBICA AN–ELKOVI∆Dragica Krog Radoπ: glumica i subreta,priredio i uredio Branko HeÊimoviÊ, ITG, Zagreb, 2006.nalazi smisaono i stilistiËko Ëvoriπte VidiÊeva drams-koga pisma, iako se toga djela autor na neki naËin od-rekao kao svog poroda od pragme, ako ne veÊ tmine, inije ga uvrstio u svoju prvu zbirku dramskih djela, a kaoosnovom za spoznaju o kruænom vraÊanju kao elemen-tu dramske strukture i njezina znaËenja posluæila seaktantskim modelom Anne Übersfeld. ProuËavajuÊi mo-tivske i stilske karakteristike radiodramskoga opusaAsje Srnec TodoroviÊ, A. Car Mihec istiËe njegovu pre-pletenost i srodnost s ostatkom njezina dramskog opu-sa, njegovu naËelnu dvodijelnost i njegovu meupove-zanost. AutoriËin prvi komorni i poetski radiodramskiciklus (Zelena soba, Zamah, Prorez) karakterizira gro-teskan, ironiËan svijet, proæimanje realnog i irealnog,nejasna znaËenja i odnosi, dok drugi ciklus (Jeste li zakavu, Druga sjena, Veliki crni Ëovjek, Spavaj i budi do-bra, Klackalica), premda predstavlja sasvim novi svijeti pisan je u æanru radionapetice ili krimiÊa, i dalje Ëuvaneka od autoriËinih prepoznatljivih tematskih i stilskihobiljeæja, kao πto je zaokupljenost tematikom æivota ismrti, te njima obogaÊuje prepoznatljivu æanrovskustrukturu. S tim u vezi Ëini se vaænim naglasiti kako je,dotaknuvπi se radiodramskoga opusa jednog drams-kog autora, A. Car Mihec dotaknula i medij koji je (bio)vaænim mjestom promocije suvremene hrvatske dra-me, a koji se u knjiæevnokritiËkoj literaturi preËesto pre-πuÊuje. Drama Filip Oktet i Ëarobna trubaPave Marin-koviÊa predmetom je analize odnosa mlade hrvatskedrame prema poznatome mitu i knjiæevnom predloπku,Sofoklovu Filoktetu, dok su æanrovska poigravanja iproigravanja poveznicom analiza dramskih tekstova Lovna medvjeda tepiπaraMilice LukπiÊ i Smrt Ligeje Mi-slava Brumeca, u kojima dvoje pisaca, svatko na svojnaËin, iznevjerava ili nadograuje izabrani æanrovskimodel kako bi vlastitim dramskim jezikom progovorio ovlastitoj zbilji. Posljednje poglavlje zbirke ogleda A. CarMihec posveÊeno je trima dramama Tanje RadoviÊ, Ëe-sto nepravedno zanemarivane hrvatske dramatiËarke,nastalima 1995. godine ∑ rijeË je o dramama Centar zaspavanje, MaËja glava iIznajmljivanje vremena. Analizastrukture prostora u navedenim djelima pokazala je dazamjenski prostori i tehnologija kojima se T. RadoviÊbavi (aparat koji stimulira REM fazu sna, televizor, raËu-nalo) nisu rjeπenje, nego sræ problema suvremenogadruπtva i Ëovjeka, kao i da u njezinim djelima nije rijeËo drastiËnoj promjeni dramske paradigme, kako se toËesto voli reÊi (iako ona pokazuju znatan odmak od po-etike mlade hrvatske drame), veÊ prije o prijelaznojfaziizmeu starog i novog. Primjerice, u strukturi prostoraA. Car Mihec uoËava velike sliËnosti s prostorima A.Srnec TodoroviÊ. Premda u Proslovu A. Car Mihec istiËe da ovomknjigom nije æeljela ponuditi neku konaËnu sintetskustudiju te, πtoviπe, upozorava na opasnost od preura-njenih sinteza, nakon Ëitanja knjige Mlada hrvatskadrama Ëini se ipak opravdanim reÊi kako je upravo nje-zin rad nesumnjivo olakπao predstojeÊu sintezu, akone i “odradio” njezin velik dio, i kako nas je ovaj rad pri-makao mnogo bliæe æeljenome cilju. Mlada hrvatskadramaA. Car Mihec daje pregled najvaænije dramske,knjiæevnokritiËke i knjiæevnoznanstvene produkcije, revi-dira, argumentira i/ili nadopunjava neka ranija staja-liπta, nudi precizni(ji) pojmovni aparat, svaka od ponu-enih analiza dramskih djela i opusa na svoj naËin ana-lizira i rasvjetljava pojedini aspekt “mladohrvatskoga”dramskog pisma, a zavrπna studija triju dramskih tek-stova T. RadoviÊ nudi i poveznicu prema tzv. novoj hr-vatskoj drami. Iako je to, dakako, veÊ neka posve dru-ga priËa, podrobnu i znanstveno utemeljenu razradu re-Ëene problematike zasigurno moæemo oËekivati ∑ ili jojse barem zduπno nadati ∑ iz pera Adriane Car Mihec. 

Tko je tko u mladoj hrvatskoj drami (Adriana Car Mihec, Mlada hrvatska drama)

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia