Jasen Boko

Boko, Jasen

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

39Brojka od 37 predstava prijavljenih na festival koje setemelje na slovenskom tekstu impresivna je za malu ka -zališnu sredinu. Brojka je slična onoj na Marulićevim da -nima, ali je znatno veća od petnaestak produkcija prijav-ljenih recimo za Festival bosansko-hercegovačke dra meu Zenici. Po širini izbora i dalje dominira Sterijino pozorjena kojem je ove godine za selekciju bilo razmatrano okoosamdeset predstava.Od prijavljenih selektor Marko Sosič u konkurenciju je iza-brao sedam. Izbor bi mogao poslužiti kao potvrda tvrdnjeda se suvremeni tekst nedovoljno postavlja na scenu, jerje samo jedna od njih suvremena, dosad neizvedenadrama. Analitički pogled pokazuje da je riječ o dvije adap-tacije romana, tri reinterpretacije drama slovenskih klasi-ka, jedne produkcije nastale kroz proces, improvizacijom,bez zadanog teksta i samo jedne suvremene drame.Kompa rativni pogled na odabir produkcija na ovogo diš -njem Ste rijinom pozorju ili Marućevim danima pokazujesličnu tendenciju: veće prisustvo klasika, adaptacija i na -slova bez zadanog teksta nego suvremenih, novih  dra -ma. Što je razlog ovakvoj situaciji mogla bi pokazati tekneka dublja analiza.Prikazane predstave razlikovale su se svojom estetikom,a često i kvalitetom. Nekropola, nastala po romanu Bori -sa Pahora, a u režiji Borisa Kobala kojom je Teden slo-venske drame otvoren, kao da je zalutala u konkurenciju.Premda se predstava bavi temama koje “kritički odraža-vaju stanje suvremenog ljudskog duha i društva” što jebilo izbornikov cilj, Nekropola u kazališnom smislu nemapuno za ponuditi.Totenbirt Ive Prijatelja bio je jedini suvremeni tekst u ovo-godišnjoj konkurenciji. Dobitnik prošlogodišnje Grumovenagrade za najbolju novu dramu u režiji Mile Koruna i pro-dukciji nacionalnog kazališta, Drame Slovenskog narod-nog gledališča, osim nekoliko zanimljivih glumačkih ost -va renja nije se nametnuo kao tekst koji sceni nudi puno,ali dio takvog dojma sigurno je u konvencionalnoj režijidoajena slovenskog kazališta Mile Koruna. Razdoblje38 I  KAZALIŠTE 45I46_2011Jasen BokoMeđunarodna scenapozitivno utječe na širi razvoj i kvalitativni rast do maćegaliterarnog stvaralaštva za scenu”. Za razliku od sličnoghrvatskog natječaja Marina Držića ovaj na početku festi-vala predstavlja nominirane, da bi stručni žiri o pobjedni-ku odlučio na kraju Tedna slovenske drame pa se nagra-da objavljuje i dodjeljuje na svečanom zatvaranju. Ovegodine najboljom novom dramom ocijenjena je ShockingShopping Matjaža Zupančića. Za razliku od brojnih sredi-na koje nedovoljno vrednuju dramaturški rad, u sklopuovog festivala dodjeljuje se i Grün-Filipičevo priznanje zadosege u slovenskoj dramaturgiji. Posljednjih godina festival snažno promovira pisanje zakazalište. Kako ljubljanska Akademija za gledališče, ra -dio, film in televizijo (AGRFT) nema studij dramskog pisa-nja, odnosno na odsjeku dramaturgije ne postoji praktičnidio na kojem bi se učilo dramsko pisanje, Teden sloven-ske drame od 2004. organizira radionice dramskog pisa-nja, čitanja nagrađenih drama i okrugle stolove na tutemu. Ove je godine u suradnji slovenskog centra ITI-ja, scentrima iz Hrvatske i Srbije te International Playwright’sForuma, na festivalu održan međunarodni okrugli stolDramsko pismo u vremenu krize. O krizi drame i pogotovoo stanju dramskog pisma i odnosu kazališta prema suvre-menoj drami na okruglom stolu, kojega je potpisnik ovihredaka moderirao s predsjednicom slovenskog centra ITI-ja Tatjanom Ažman, o situaciji u suvremenoj srpskojdramatici i položaju mladog pisca govorili su Jordan Cve -tanović i Svetislav Jovanov, hrvatski gosti bili su Ivor Marti -nić i Željka Turčinović, predsjednica hrvatskog ITI centra,a slovensku situaciju predstavili su Simona Seme nič,Marinka Poštrak, Boštjan Tadel, Alja Predan i DragicaPotočnjak. Čulo se kako kazališta nisu dovoljno zainteresirana zadrame mladih pisaca, radije se priklanjaju Shakespeareui klasicima nego suvremenoj dramatici. Posebno su neza-dovoljni bili Slovenci koji tvrde da je stimulacija nove dra -me bila bolja u vrijeme socijalizma, dok se čini da je situa-cija najmanje kritična u Hrvatskoj gdje osim natječaja zadramu Marin Držić koji organizira Ministarstvo kulture, na -građene drame donose i subvenciju teatru koji ih stavi narepertoar, što je u posljednjih 6-7 godina dovelo do togada gotovo svi tekstovi nagrađeni tom nagradom (a godiš-nje ih bude oko 6) bivaju i izvedeni na sceni.Među festivalima nacionalne drame koji su na podru-čju nekadašnje Jugoslavije nastali nakon raspadazajedničke države i nakon što je Sterijino pozorjeprestalo biti “nacionalni” festival, Teden slovenske dramepo jednom je specifičan. Ovaj festival, naime, nije nastaonakon 1990. već je postojao i ranije pa je ove godine održa-no 41. izdanje. Različitost slovenskog jezika omogućila jerano formiranje ovog festivala čija su prva izdanja bila već upedesetima i šezdesetima da bi se od 1971. festival konti-nuirano održavao u Kranju. U svom 41. izdanju održanompotkraj ožujka i početkom travnja sedam produkcija u služ-benoj konkurenciji po izboru Marka Sosiča, predstavilo jesuvremeni trenutak slovenske drame.Festival, slično Sterijinom pozorju ili Marulićevim danima,okuplja najbolje produkcije nastale po domaćem dramskomtekstu ili adaptaciji slovenskog književnog djela. Uz sedampredstava u konkurenciji u dva kranjska tjedna prikazano jei nekoliko predstava u popratnom programu te jedna ino-zemna produkcija nastala po slovenskom tekstu. Druga,koja je trebala doputovati iz Japana otkazana je zbog kata-strofalnog potresa koji se tamo dogodio. Paradoksalno, ino-zemne produkcije temeljene na slovenskom tekstu nemajupravo sudjelovati u natjecateljskoj konkurenciji, što je neobi-čna odluka.Festival je godišnje okupljanje posvećeno domaćem dram-skom tekstu pa se u okviru njega od 1979. dodjeljuje i Gru -mova nagrada za najbolju novu neizvedenu dramu “koja“NACIONALNI”FESTIVAL (I)Posljednjih godina festival snažno promovirapisanje za kazalište. Ove godine najbo-ljom novom dramom ocijenjena jeShoc -king Shopping Matjaža Zupančića.4140 I  KAZALIŠTE 45I46_2011Najboljom predstavom festivala žiri – u kojem su uz pot-pisnika ovog teksta sjedili još Amelia Kraigher, dramatur-ginja i kazališna kritičarka, kao predsjednica i Dušan Ro -gelj, kazališni kritičar“proglasio je Cankareve Sluge – ko -men tirano izdanje, koprodukciju Prešernovog gledališčaiz Kranja i Anton Podbevšek teatra iz Novog Mesta. Poda -tak da stručni žiri dodjeljuje samo jednu nagradu, ovukoja nosi ime Rudija Šeliga, dok publika glasovima nagra-đuje još jednu, u festivalskom svijetu koji boluje od infla-cije nagrada, zanimljiva je činjenica. Kao što je zanimljivoi da su ovaj put i publika i žiri bili usuglašeni te su brojnimfestivalskim gledateljima Sluge bile najbolja predstava.Cankarove Sluge, za razliku od njegove drame Jakob Ru -da, prepoznate su kao sam vrh njegovog dramskog djelai često su izvođene. Drama je aktualna jer propituje ono očemu Slovenci i danas često razmišljaju: sluganstvo kaomentalitet dijela naroda. Ovaj lucidni i radikalni portretsta nja duha slovenskog naroda, uvijek okruženoga veli-kim, dominantnim silama danas se, u vrijeme pripada njaEuropskoj uniji, doima aktualnijim nego ikad. Reda teljMatjaž Berger s dramaturginjom Nanom Milčin ski uputiose u komentirano čitanje Slugu, na način da u dramu in -terpolira brojne tekstove koji se bave odnosom sluge igospodara od Blaise Pascala i Étienne de la Boétiea pa doHegela i Louisa Althussera. Projekt koji koristi multimedi-jalne projekcije i video komentare izrazito je konceptual-no osmišljen i dosljedno proveden. No, temeljno pitanje ove produkcije koja kao kod Cankarakreće od kritike školskog sustava, ali se širi u ozbiljnu dru-štvenu analizu i kritiku, nije više samo pitanje sluganstva,a definitivno se ona ne odnosi isključivo na slovenski duh.Potreba da se služi onima koji su na poziciji moći – pogo-tovo u novim globaliziranim okolnostima – strah od istica-nja vlastitog mišljenja i stava, osluškivanje onoga što bigospodari željeli čuti i udvorništvo kao temelj egzistencije,danas sigurno nije samo slovenski problem, priča dobivauniverzalne konotacije i bez obzira kojoj naciji pripadali, unjoj ćete pronaći upravo svoj narod i njegovu aktualnuvlast. U Slugama je zato lako prepoznati i današnju hrvat-sku situaciju. Bergerovo konceptualno čitanje CankarevihSlugu, “komentirano izdanje”, polazeći od klasičnog djelaslovenske dramske književnosti kroz intertekstualnunadogradnju dolazi do snažne kritike recentnog liberalnogmože uvrstiti u vrh festivala. A tom su vrhu, po sudu pot-pisnika ovih redaka, pripadale tri predstave koje su inven-tivnim čitanjem klasičnog teksta i primjetnom autorskomrežijom dominirale Tednom slovenske drame. Zanimljivo,sve su tri nastale na klasičnim slovenskim dramama.Žabe Gregora Strniše pripadaju u sam vrh slovenskedram ske književnosti druge polovice dvadesetog stoljeća.Ova poetska drama napisana 1969. često se izvodi nascenama, a njezina metafizička komponenta čini je filo-zofskim razmišljanjem o bitnim pitanjima egzistencije.Temeljena na faustovskom motivu prodaje duše – u ovomslučaju duša se prodaje za materijalno bogatstvo – i smje-štena u krčmi u močvari koju okružuje kreketanje ljudskihduša pretvorenih u žabe, Strnišina drama zahvalno jescensko tkivo. Pogotovo kad mu pristupi Jernej Lorenci sglumačkom podjelom iz snova: Radko Polič-Rac, Pia Zem -ljič i Igor Samobor. Koristeći pirandelovski odmak i po -igravajući se odnosom glumca prema ulozi Lorenci sa svo-jim glumcima stvara predstavu koja je lišena vanjskih efe-kata i temeljena na vrhunskoj glumačkoj igri. Produkcijanastala u Mestnom gledališču Ptuj, koje nema stalni glu-mački ansambl nego u svojim projektima koristi renomi-rane goste, pokazala je kako ovaj neobični organizacijskimodel može ponuditi vrhunske rezultate.Zanimljivo, i dvije druge produkcije iz festivalskog vrha nedolaze iz Ljubljane, niti potencijalnu zanimljivost za publi-ku traže u suvremenom tekstu. Jakob Ruda, jedna od ma -nje poznatih i igranih Cankarovih drama u produkciji Pre -šer novog gledališča iz Kranja u inovativnoj režiji mladogaSebastijana Horvata pretvorila se u kritiku liberalnog kapi-talizma i tajkuna koji vladaju svijetom tranzicije. Dra ma,pod očitim utjecajem Ibsena, u Horvatovoj je inscenacijistrogo podijeljena na dva dijela. U prvom scenom vladauglađeni svijet građanskog salona, maniri, konvencije, pri-stojnost, da bi se u drugom cijeli taj svijet premjestio napustopoljinu koju će kiša pretvoriti u blato. I upravo utakvom okruženju svijet salona pretvara se u životinjskisvijet nagona i niskih strasti kojem su s lica spale maskedobrog odgoja i konvencija. Mračna i zabrinjavajuća ovaje drama upravo ono što treba svijetu koji je na rubu uni-štenja, rubu na koji ga je doveo liberalni, socijalno neosje-tljivi kapitalizam u kojem se kao jedina vrijednost na pije-destal podiže profit.tran zicije i novi kapitalizam koji osvaja i Sloveniju, u isho-dištu je ove drame okupljene oko lokalne birtije i njezinihmanje više stalnih stanovnika, ali ukupan dojam predsta-ve prilično je blijed.Izravno je o nedavnoj stvarnosti progovorio još jedan au -torski projekt Olivera Frljića Proklet bio izdajica svojedomovine u produkciji Mladinskog gledališča iz Ljubljane.Frljić je posljednjih godina postao pravi redateljski feno-men koji radi u više država bivšeJugoslavije, a njegove predstaveposvuda izazivaju kvalitetne re -akcije struke, ali i negativne re -ak cije dijela javnosti. Izravan iprovokativan Frljić se nikad nesluži zadanim tekstom, već donjega dolazi zajedničkim radoms glumcima i u ovom slučaju, sdramaturzima Borutom Šepa ro -vićem i Tomažom Topo riši čem. U svojoj prvoj slovenskoj produkciji Frljić se bavi raspa-dom Jugoslavije i pokušava prikazati neke od uzroka togakrvavog događaja. Pritom – što je čest postupak u njego-vim produkcijama – koristi i individualne, istinite gluma-čke ispovijedi do kojih dolazi u procesu rada. U ovoj pred-stavi, međutim, riječ je o preteškoj i preozbiljnoj temi dabi bila temeljito obrađena u kazališnih sat i pol. Zato seProklet bio izdajica svoje domovine – u Hrvatskoj prikaza-na na prošlogodišnjem Međunarodnom festivalu u Rijeci– često bavi općim mjestima i barata stereotipovima pasu najzanimljiviji dio predstave intimni glumački monolo-zi. S obzirom na ozbiljnost teme kojom se bavi, ova pred-stava ostaje ponešto površna, temeljena na sterotipovimai recikliranju postupaka koje je Frljić koristio u prethodnimprodukcijama.Zaljubljeni u smrt Tamare Matevc (nastali na motivimaromana Fulvija Tomizze) priča je o tršćanskom Romeu iJuliji, Slovencima iz Trsta, Danici Tomažič i Stanku Vuku,ljubavnicima koji su ubijeni pod misterioznim okolnostimau turbulentnim vremenima Drugog svjetskog rata. Pričakoja u slovenskoj kulturi ima mitske razmjere, u režijiSame M. Streleca romantična je povijesna slikovnicaTrsta i sudbine Slovenaca u njemu. U okvirima jakog festi-vala nacionalne drame ona je, unatoč dobroj igri i mašto-vitoj režiji, ostala tek kao kvalitetna produkcija koja se nekapitalizma i postaje otvorena kritika društva na početku21. stoljeća.Ovogodišnji Teden slovenske drame pokazao je nekolikobitnih karakteristika suvremenog slovenskog kazališta. Prva od njih svakako je raznolikost i bogatstvo estetika iredateljskih poetika. Očito je da ne postoje trendovi i re -da telji koji ih slijede, suvremeno slovensko kazalište obi-lježavaju jaki redateljis vlastitim kazališnimvizijama i spremnoš-ću da ih kompetentnopostave na scenu.Druga je bitna pozitivna karakteristika suvremenog tre-nutka slovenskog kazališta činjenica da visokokvalitetnokazalište ne stanuje samo u metropoli: ne postoje višeprovincijalna kazališta koja pokušavaju slijediti ono što sedogađa u Ljubljani jer sama nemaju snage stvoriti svojupoetiku. Slovensko je kazalište danas bitno regionalizira-no i kvalitetne predstave dolaze podjednako iz središtakazališnog kruga (Ljubljane) i s njegove periferije. Ne -stanak podjele na kulturni centar i provinciju izuzetno jebitna činjenica, a kvalitativna decentralizacija slovenskogkazališta dostignuće je koje karakterizira samo jake kul-turne sredine. Štoviše, i prošle i ove godine glavnu festi-valsku nagradu dobile su predstave Prešernovog gledali-šča iz Kranja, malog grada u blizini Ljubljane za koji bilogično bilo pomisliti da živi u potpunoj sjeni metropole ida pored takve kazališne konkurencije iz obližnjeg centrai ne može razviti visokokvalitetno kazalište.Treća karakteristika ovogodišnjeg festivala produkcijanastalih po nacionalnim (ne nužno dramskim) tekstovimacijeli je niz inovativnih čitanja nacionalne klasike. Drame iautori o kojima smo mislili da je u scenskoj interpretacijisve već rečeno (Cankar, Strniša) pokazali su se kao otvo-rene dramske strukture u kojima redatelj snažne poetikemože pronaći cijeli novi scenski svijet, a da pritom ni nakoji način ne poništava sam predložak.Ukratko, festival nacionalne drame potvrdio je kako slo-vensko kazalište, bez obzira na krizu o kojoj se nepreki-dno govori, i dalje zadržava izuzetno visoku kvalitativnurazinu. A za tu su činjenicu najzaslužnije jake redateljskeosobnosti uvijek spremne na kreativni eksperiment umje-sto igre na sigurno.Podatak da stručni žiridodjeljuje samo jednuna gradu, ovu koja nosiime Rudija Šeliga, dokpublika glasovima nagra-đuje još jednu, u festival-skom svijetu koji bolujeod inflacije nagrada, za-nimljiva je činjenica.Posebno su nezadovoljni biliSlovenci koji tvrde da je stimu-lacija nove drame bila bolja uvrijeme socijalizma.

Nacionalni festival (i) (41. teden slovenske drame)

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia