Martina Petranović

Petranović, Martina

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

Prije već gotovo dvije godine split-ski je nakladnik Redak objavio te a trološku knjigu o riječkome kaza -liš nome životu pod nazivom Riječkoglu mište: rasprave o drami i kazali-štu koju zajednički potpisuju dvije ci -jenjene riječke teatrologinje AdrianaCar-Mihec i Iva Rosanda Žigo. U knji-I  151osjećanja svijeta u Zajecovim drama-ma jest upravo melankolija što proi-zlazi iz duboke spoznaje o neuhvatlji-voj prolaznosti. No postoji tu jošnešto tajanstvenije, a što duboko za -dire u Zajecov dramski svijet – foto-grafija, prema Rolandu Barthesu –ima prirodu sjene, dvojnika. Ona ijest i nije. Ona nije ono što njezinapojavnost otkriva, već ono iza, onkrajpojavnosti, ono skriveno. I stoga jenjeno značenje magijsko. Baš kao iodređeni slojevi Zajecova dramskogpisma koji otkrivaju filozofska pitanjaodnosa prisutnosti i odsutnosti. Bi va -nja i nebivanja. Jel’ mi uopće po sto -jimo? upitat će se Starac u Spaše -nima. Odnos privida i zbilje izmještenje, izmaknut, dramska se lica zrcalejedna u drugima, promatraju i bivajupromatrana, a u toj igri mnogostrukihzrcaljenja i percepcija se posve izo-kreće, odnosno nestaje u bjeliniJedno ga uobičajeno poimanje jave isna, budnog stanja i ležanja u komi,života i smrti.U toj igri misli upravo shvaćam damožda ovo što pišem nije očekivanarecenzija knjige drama. No – i ponov -no! – nije slučajno što pišem upravoovako – impresionistički i priličnoosob no. Uronivši u Zajecov svijet jed-nostavno nisam mogla uključiti men-talnu, intelektualnu analizu kao niinfo o dramama, izvedbama i inimčinjeničnim opipljivim stvarnostima.Zavelo me osjećanje njegove bjelinei odvelo na unutarnji put mnogo or -ganskije i ćutljivije naravi. I na tomemu hvala.zi je sakupljeno dvanaest tekstovakoji suvremenom teatrološkom me -to dologijom obrađuju različite temeiz riječke glumišne prošlosti i suvre-menosti u rasponu od više od dvastoljeća, od kojih su neki već objav-ljeni u različitim periodičkim publika-cijama ili zbornicima sa znanstvenihskupova, a neki se po prvi put obje-lodanjuju upravo unutar korica oveknjige.Recimo to odmah, riječ je o korisnomi značajnom teatrološkom izdanjuko je nikako ne bi smjelo proći neza-mijećeno jer se u njemu obrađuje ka -zališni život grada koji u dosadašnjimteatrološkim studijama, kao što touostalom u uvodnim redcima knjigeističu i same autorice, nije uvijek i ucijelosti bio primjereno obrađen,obuhvaćen i valoriziran. Upravo ćenedostatak cjelovite studije o riječko-me kazalištu autorice i apostrofiratikao motivaciju pri oblikovanju oveknjige, a razlozi su tomu nedostatkuu najmanju ruku dvojaki. S jednestrane, hrvatska je kazališna histo-riografija jednim velikim svojim dije-lom bila zagrebocentrična, odnosnodugi je niz godina bila usredotočenana povijest Hrvatskoga narodnogaka zališta u Zagrebu, što danas ipakviše nije slučaj, ali ni sav posao niizdaleka još nije odrađen, kao štonapokon pokazuje i knjiga o kojoj jeovdje riječ. S druge strane, nacional -na kazališna historiografija dugi jeniz godina bila usredotočena i na is -traživanje profesionalnog i naciona-lnog kazališnoga izričaja na hrvat-skome jeziku te je kazalište stranogagovornoga izričaja, napose njemač -koga i talijanskoga, nerijetko tumači-ne kazališne institucije riječkogaHNK-a, tako i prije, izvan, mimo ili„protiv“ njega. Ravnomjerna usmje-renost autorica na dosad neistraže-nu ili nedovoljno istraženu prošlostriječkoga teatra, ali i na različite obli-ke suvremenoga kazališnoga izričajai najšire shvaćenoga pojma kazali-šta, uvjetovala je i dvojnu podjelusame knjige na studije „iz prošlostiriječkoga glumišta“ koje se bave„sistematizacijom i organizacijomscensko-izvođačke prakse“, odnosnona studije „ambijentalnog i komor-nog“, odnosno „načina organizacijepostdramske scenske prakse“. Ukronološkom slijedu, radovi se dotičuriječke scenske prakse od najstarijihrazdoblja do danas, a u tematskombave se pitanjima suodnosa kazali-šta na talijanskom i hrvatskom jezi-ku, uspostave i organizacije naciona-lnoga kazališta, osobitosti različitih –dramskih i postdramskih, domaćih iinozemnih – redateljskih poetika,spe cifičnosti kazališnoga repertoara,karakteristika kazališnih i (ne)ka za -liš nih izvedbenih prostora, predstavausredotočenih na dramskih tekst, alii predstava baziranih na postdram-skim kazališnim strategijama. Važnaprovodna nit knjigom okupljenihradova svakako je i ne samo estet-sko nego i etičko propitivanje razma-tranog kazališnoga čina kao i proma-tranje kazališnoga događaja, izvedbei repertoarne politike u okviru dru-štveno-povijesnoga i ideološkogakon teksta vremena. Naposljetku, umetodološkom je smislu uočljivoizraženo nastojanje autorica da seodmaknu od stigme tzv. pozitivističkimišljenih i pisanih kazališnopovije-la kao agresiju i prijetnju nacionalno-me integritetu i identitetu, ostavljaju-ći te teme izvan svoga istraživačkogafokusa pa o njima, posebice o tali-janskom kazalištu, zapravo znamoja ko malo, u svakom slučaju nedo-voljno. Imajući u vidu specifičnost ri -je čke kazališne tradicije i bogatstvoriječkoga kazališnoga izričaja na tali-janskome jeziku, jasno je da je taj dioriječke glumišne prošlosti dugo bio(nezasluženo) ostavljan po strani, amnoge dosadašnje studije radije suse usredotočivale na povijest riječko-ga profesionalnoga nacionalnogakazališta koje je započelo s radom1946. godine. Dakako, riječka je si -tuacija i tu posebna pa, za razliku odzagrebačkoga, splitskoga i osječkogaHNK-a, riječko Hrvatsko narodno ka -zalište Ivana pl. Zajca do sada nijedobilo ni svoj monografski prikaz,iako ga nedvojbeno zaslužuje. Suvre -mena hrvatska teatrologija i kazali-šna historiografija, međutim, okrenu-la je novu stranicu i otvorila se istra-živanju dotada zapostavljenih regio-nalnih, neprofesionalnih i neinstitu-cionalnih kazališnih događaja teistraživanju multikulturnih dodirakazališta različitih jezičnih izričaja,sve se više usredotočujući na dodirei poveznice te specifičnosti pojedinihhrvatskih kulturnih prostora, a utome je duhu pisana i ova knjiga.U fokusu dvanaest studija okupljenihu ovoj knjizi jest riječki svjetovni ka -zališni život još od druge poloviceosamnaestoga stoljeća pa sve do po -četka dvadeset i prvog stoljeća,odnosno najrecentnije suvremeno-sti, kako na hrvatskom tako i na tali-janskom jeziku, kako unutar etablira-snih istraživanja i da se prilikom ana-lize odabranih dramskih djela i/ilikazališnih događaja, izvedbi, umjet-ničkih osobnosti i poetika oslone naaktualnu teorijsku aparaturu ne sa -mo suvremene teatrologije nego isuvremene humanistike u cjelini.Odabrani autorski istraživački putstoga nudi najmanje dvije novine –usredotočenost na neka dosad ma -nje istražena i (pre)poznata mjesta izpovijesti i suvremenosti riječkogaglu mišta te suvremen način njihoveznanstvene obrade i prezentacijeproizišao iz spoja arhivskih istraživa-nja i suvremene teorijske misli. Što to konkretno znači? Za razliku oddosadašnje istraživačke usmjereno-sti na povijest profesionalnoga rije-čkoga nacionalnoga teatra nakonDrugoga svjetskoga rata, u ovoj knji-zi kazališna povijest Rijeke započinjeveć, primjerice, izvedbama u tzv. sta-roj baraci u 18. stoljeću te Bono vo -me kazalištu i Adamićevome kazali-štu u 19. stoljeću, a završava anali-zom posebnosti suvremene kazali-šno-kulturne manifestacije Riječkeljetne noći, napose u odnosu na sta-rije srodne ali i bitno različite festiva-le kao što su Dubrovačke ljetne igreili Splitsko ljeto. Između te dvije kraj-nje točke smjestile su se studije onizu važnih kazališnih fenomena iliosobnosti koje su obilježile dugogo-dišnji riječki kazališni život, kao štosu studije o poetičkim obilježjimaredatelja Anđelka Štimca, BrankaBrezovca ili Aleksandra Popovskog, osuodnosu suvremenog hrvatskogdramskog pisma i pokušaja odmakaod socrealističke inscenacijske poe-tike, o posebnostima kazališnokriti-150 I  KAZALIŠTE 57I58_2014Martina PetranovićAdriana Car-Mihec, Iva Rosanda Žigo:Riječko glumište: rasprave o drami i kazalištuRedak, Split, 2012.SUVREMEN TEATROLOŠKI PRISTUP RIJEČKIMKAZALIŠNIM TEMAMANove knjigeI  153152 I  KAZALIŠTE 57I58_2014mora postaviti glasi: zašto  je (hvale-vrijedni, dakako) izdavač ove važneteatrološke knjige o povijesti i suvre-menosti riječkoga glumišta splitskiRedak, a ne neki riječki nakladnik?No umjesto pokušaja da se verbalizi-ra odgovor na njega, možda je boljeovaj prikaz zaključiti verbaliziranjemnade da će u budućnosti pokraj godi-ne izdanja nekih novih knjiga ovihdviju autorica, svake zasebno ili utan demu, stajati i ime grada čijem sukazališnom i kulturnom identitetudvi je teatrologinje posvetile brojnestranice svojih znanstvenih i stručnihtekstova, kako u ovoj knjizi, tako istudijama koje tek čekaju svoje uko-ričenje. Nadajmo se, također, da ćepriželjkivana godina izdanja biti, akoveć ne 2014, a onda barem nekabliža budućnost kako bismo se pri-makli sistematizaciji „historiograf-sko-teatrološke i dramatološke ma -pe Rijeke“ koju autorice ne samo dapriželjkuju nego i predano rade nanjezinu ostvarenju.čkoga rukopisa kazališnoga djelatni-ka i kritičara Ivana Jidre u konteksturiječke kazališne kritike, o okolnosti-ma obnove kazališne zgrade, o pro-doru postdramskih redateljskih ruko-pisa krajem 20. stoljeća i naposepočetkom 21. stoljeća, o širenjukazališta izvan institucije HNK-a naprostore kao što su tvorničke hale,gradski trgovi, dvorišta i slično, o spe-cifičnim čitanjima dramskih djelaMate Matišića, o predstavama i izvo-đačima koji su gostovali na riječkimkazališnim festivalima na mijeni 20.u 21. stoljeće… Autorice se pritomjednako revno oslanjaju na istraživa-nja arhivske građe u, primjerice, rije-čkome Državnome arhivu ili u arhivuriječkoga Hrvatskoga narodnoga ka -zališta, kao i na istraživačke postav-ke psihoanalize, hermeneutike, se -mio tike, teorija književne fantastikeili postdramskoga teatra. Osobitostiriječke kazališne prakse nerijetko senastoje sagledati u kontekstu kom-parativnih dodira, utjecaja ili izravnihpoveznica, pa se tako redatelja An -đelka Štimca, primjerice, povezuje sCopeauovim postavkama ili Vilaro -vom kazališnom poetikom, a multi-kulturalni aspekt njihova istraživanjasadržan je kako u otvorenosti kazali-štu na talijanskom jeziku kao važnojkomponenti riječke kazališne povije-sti, tako i u interesima za suvremenupoetiku makedonskoga redatelja A.Popovskog ili suvremenu poljskukazališnu scenu i njezine predstavni-ke na međunarodnome Festivalumalih scena u Rijeci. Dosad zaobilaženo pitanje, ali pita-nje koje se samo od sebe nameće ikoje se na koncu ovoga prikaza ipakUožujku ove godine objavljena jemonografija povodom Pedeset go -dina Satiričkoga kazališta Kerem puh,danas jednog od kultnih zagrebačkihteatara, urednika Hrvoja Ivan kovića.Riječ je o kazalištu koje je daleko od -maklo od svojih skromnih početaka,zadržavši kroz polustoljetnu povijestrepertoarnu i estetsku specifičnostkoja puni gledališta pred čak dvijepozornice u centru grada te na jedin-stvenoj Kerempuhovoj noćnoj sceni.Prvi dio monografije sastoji se odsedam eseja o različitim temama izvlastitim problemima). Kao političkiorijentiran teatar, Jazavac se i u rat-nim godinama odmah počeo bavitiumjetničkom obradom najaktualnijih,društveno du boko potresnih događa-nja te je čak nizao gostovanja naugroženim područjima, nudeći smijehkao lijek u teškim i tjeskobnim vre -menima. Za nimljiva je činjenica da jeupravo sa ti ričko kazalište, zasićenopolitičkim temama (iako valja priznatida je uglavnom pokazivalo pametnudoziranost u intenzitetu ili načinuiznošenja kritike), preživjelo u punomsa sta vu promjenu društveno-politi-čkog sustava. Administrativna pro-mjena samog imena u današnjeKerempuh dogodila se 1994. godine,u vrijeme ispunjeno nepovjerenjem,čak paranojom, i očajničkim pokuša -jima po novnog uspostavljanja izgub-ljene ravnoteže. Teatar se našao podne ugodnim pritiskom jednog dijelajav nosti koji je zapravo posve pogre-šno shvaćao korijene imena Jazavac,smatrajući ga neprimjerenim zbog ve -ze s bosanskohercegovačkim au to -rom srpskog podrijetla Petrom Ko -čićem i njegovim Jazavcem pred su -dom. No što je ime za kazalište čija jeinfrastruktura sve više jačala, a stalnapublika samo se povećavala; podimenom iz Hadžićevih ranih novinar -skih dana, imenom koje ga čvrstosmje šta u hrvatsku književnu tradici-ju, danas je teško zamisliti da Ke -rem puh ikada nije bio Kerempuh.Nje gova fiksna orijentacija na komi-čno neiscrpno je područje za kazali-šnu igru, ono poprima različite oblike,od vedrog i lakog smijeha, prekocrnog humora, gorke ironije, terape ut -skog suočavanja s mučnim situacija-ma sve do britkih kritika i sardoničnihprovokacija te sve moguće kombina-povijesti kazališta Kerempuh. Nakonuvodne bilješke urednika Hrvoja Ivan -kovića slijedi tekst Fadila Had ži ća,idejnog začetnika, osnivača, um jet -ničkog voditelja, kućnog pisca, u sva-kom smislu posvećenog oca ovekazališne institucije. Riječ je zapravoo kompilaciji triju Hadžićevih tekstovasklopljenih pod jedinstvenim na slo -vom Kako se stvarao Kerempuh. Onošto brojne generacije zagrebačkepublike pamte, a najmlađe mo žda ine znaju, jest da korijeni Ke rem puhasežu u kabaretsko kazalište restorannaziva Jazavac, otvoreno 25. ožujka1964. godine u Me du lićevoj 1. Na -stao kao projekt mladih entuzijastakoji su odlučili napraviti oazu smijehana gradskoj kazališnoj sceni, isprvanije uživao gotovo nikakvo povjerenjerazličitih kulturnih in stanci te jedobivao jedva ikakvu fi nancijsku pot-poru. Akademija je čak službenimdopisom zabranila studentima nastu-pe u toj neozbiljnoj instituciji koja bimogla pedagoški negativno utjecatina njihov profesionalni razvoj. Podsamonametnutim im perativom izvo -đe nja prije svega lo kalnih suvremenihautora te uključivanja društvene kri -tike kakva je inherentna satiričkomžan ru, Jazavac je disao zajedno sasvo jom publikom, nudeći joj zrcalo iro-nije, pod budnim namrštenim okomdežurnih organa. Godine 1970. mno -gi su oplakali ko načno zatvaranje togkabareta posve originalnog inte rijera ineponovljive atmosfere. Zahvaljujućivelikom strpljenju i upravo tvrdoglavojvjeri, Ja zavac se othrvao mnogimteškoćama i raznorodnim prepre -kama te, vrlo br zo nakon kraha kaba-retske varijante, našao svoj drugi domna današnjoj adresi, gdje se spojio sVarijeteom (koji se tada suočavao scije navedenoga. Od satiričnih kolažatekstova različitih autora do znatnosofisticiranijih ostvarenja i redefinira-nja komediografskih klasika, Kerem -puh je prešao veliki put od margine dosamog središta, uvjereno zadržavšisvoju specifičnu i uvijek pre poznat -ljivu poetiku.Kerempuhu kao načinu života pristu-pa Duško Ljuština, već trideset i dvijegodine direktor Kerempuha, pokriva-jući vrlo širok dijapazon zaduženja,podjednako organizatorsko-produ-centskih i uže umjetničkih. Ljuština jei zaslužna osoba za utvrđivanje snaž -nog administrativnog pogona, neza-nemarive baze za rad kazališne insti-tucije u razvoju, no i za važan pomakkoji se dogodio kada su se na poziverado počeli odazivati najznačajnijiaktivni redatelji u regiji. Na taj se na -čin dodatno podigao ugled ka zalištukoje se od početka borilo protivpredrasuda prema poetici koja na -vodno već po definiciji ne doseže oso-bite umjetničke visine. Da bi uopćezapočeo ono što će prerasti u dugo-godišnju kerempuhovsku karijeru,Ljušina je morao napustiti posao kojije garantirao znatno veću sigurnost ufinancijskom smislu kao i re nome kojije Kerempuh tek trebao steći. Upravoje ta vrsta zanosa i požrtvovnosti svihuključenih, koja se danas čini gotovoromantičnom, za služna za današnjiKerempuhov status. Tekst BorisaSen kera u nekoliko spretnih potezanudi nagovještaje gustog tkanja našekazališne prošlosti kao i društveno-kulturne situacije u kojoj se Kerem -puh razvio kao karika koja ne nestaje.Daleko najopsežniji u ovoj monografi-ji tekst je Hrvoja Ivankovića Od rubado središta koji zaista pregledno ipedantno prolazi Kerempuhovih pe -Ana FazekašPedeset godina Satiričkogakazališta Kerempuhur. Hrvoje IvankovićSatiričko kazališteKerempuh, Zagreb, 2014.POLITIČKI ORIJENTIRAN TEATARNove knjige

Croatian

Suvremeni teatrološki pristup riječkim kazališnim temama (Adriana Car-Mihec, Iva Rosanda Žigo, Riječko glumište: rasprave o drami i kazalištu, Redak, Split, 2012.)

Suvremeni teatrološki pristup riječkim kazališnim temama (Adriana Car-Mihec, Iva Rosanda Žigo, Riječko glumište: rasprave o drami i kazalištu, Redak, Split, 2012.)

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia