Stepinac\u27s Interventions with Pavelic

Abstract

Srpski patrijarh Irinej Gavrilović obratio se deveterostraničnim pismom papi Franji, 30. travnja 2014., moleći ga da s dnevnoga reda skine kanonizaciju mučenika blaženoga Alojzija Stepinca, zagrebačkoga nadbiskupa (od 1934. koadjutor, od 1937. do 1960. ordinarij, od 1946. sede impedita - u zatvoru do 1952. i u zatočeništvu do smrti). Razlog protiv kanonizacije: nadbiskup je Stepinac "uglavnom šutio" na sve ono što se događalo u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. A tko šuti, pristaje. Takav crkveni predstavnik ne može biti uzor kršćanskomu puku. Auktor na temelju gradiva objavljena prije Patrijarhova pisma prikazuje da je nadbiskup Stepinac u vrijeme četverogodišnjega trajanja NDH od 10. travnja 1941. do 8. svibnja 1945. ili točnije kroz 48 mjeseci intervenirao više od 360 puta bilo u osobnim susretima s nositeljima hrvatske vlasti u Zagrebu bilo dopisima pojedinim hrvatskim ministrima, bilo u javnim propovijedima, nagovorima, predavanjima. Napose se usredotočio na kontakte između nadbiskupa Stepinca i poglavnika Ante Pavelića. Sažeto je i kronološki prikazao 21 dopis Stepinca Paveliću i 11 susreta Stepinca i Pavelića s kratkim komentarima. Pavelić nije uzvratio ni na jedan posjet niti je osobno odgovorio i na jedan Stepinčev dopis. Unatoč tomu, Nadbiskup je bio uporan i nepopustljiv i intervenirao je uvijek kada je smatrao potrebnim to učiniti, bez obzira koliko se političke vlasti osjećale neraspoloženima zbog njegovih dopisa, molbi i zahtjeva. Nije, dakle, nadbiskup Stepinac šutio, nego je govorio, pisao i posredovao koliko je više mogao, ne gledajući na rezultate svojih intervenata. Barem se ne može reći da je nadbiskup Stepinac "uglavnom šutio" na sve što se događalo za vrijeme NDH. Kada je Pavelić vidio da je sve propalo i da mora bježati iz Hrvatske, pozvao je nadbiskupa Stepinca i ponudio mu da preuzme vlast u Hrvatskoj. Stepinac je odbio političku vlast ostajući na svome nadbiskupskom mjestu.Serbian Patriarch Irinej Gavrilovic addressed Pope Francis on April 30, 2014, asking him to reject the canonization of the martyr Blessed Aloysius Stepinac, the Archbishop of Zagreb (a coadjutor from 1934, an ordinary from 1937 to 1960, sede impedita from 1946 - in jail until 1952 and in detention until his death). The Patriarch\u27s cause against canonization: Archbishop Stepinac was "mostly silent" about everything that was happening in the Independent State of Croatia (NDH). And, silence is consent. Such a church representative cannot be a Christian model. The author of this paper, based on the evidence published before the Patriarch\u27s letter, has shown that Archbishop Stepinac, during the period of four years of NDH from April 10, 1941 to May 8, 1945, i.e. for 48 months, intervened more than 360 times in personal meetings with Croatian authorities in Zagreb either by mail to some Croatian ministers, or through public sermons, persuasions and lectures. In particular, the author has focused on the contacts between archbishop Stepinac and Ante Pavelic, the head of NDH. He summarized and chronologically presented 21 letters of Stepinac to Pavelic and 11 meetings of Stepinac with Pavelic, with brief comments attached. Pavelic neither returned a single visit nor personally responded to Stepinac\u27s letters. Nevertheless, the Archbishop was persistent and resolute and intervened whenever he considered it necessary to do so, no matter how political authorities felt about his letters, inquiries and requests. Therefore, Archbishop Stepinac was not silent, he was speaking, writing, and mediating as much as he could, regardless of the results of his interventions. At least, it cannot be said that Archbishop Stepinac was "mostly silent" about all that was happening at the time of NDH. When Pavelic saw that everything went wrong and had to flee from Croatia, he invited Archbishop Stepinac and offered him to take control over Croatia. Stepinac rejected the offered political power remaining at his archbishop\u27s position

    Similar works