Srpski patrijarh Irinej Gavrilović obratio se deveterostraničnim
pismom papi Franji, 30. travnja 2014., moleći ga
da s dnevnoga reda skine kanonizaciju mučenika blaženoga
Alojzija Stepinca, zagrebačkoga nadbiskupa (od
1934. koadjutor, od 1937. do 1960. ordinarij, od 1946. sede
impedita - u zatvoru do 1952. i u zatočeništvu do smrti).
Razlog protiv kanonizacije: nadbiskup je Stepinac "uglavnom
šutio" na sve ono što se događalo u Nezavisnoj Državi
Hrvatskoj. A tko šuti, pristaje. Takav crkveni predstavnik
ne može biti uzor kršćanskomu puku. Auktor na temelju
gradiva objavljena prije Patrijarhova pisma prikazuje da je
nadbiskup Stepinac u vrijeme četverogodišnjega trajanja
NDH od 10. travnja 1941. do 8. svibnja 1945. ili točnije
kroz 48 mjeseci intervenirao više od 360 puta bilo u osobnim
susretima s nositeljima hrvatske vlasti u Zagrebu bilo
dopisima pojedinim hrvatskim ministrima, bilo u javnim
propovijedima, nagovorima, predavanjima. Napose
se usredotočio na kontakte između nadbiskupa Stepinca i
poglavnika Ante Pavelića. Sažeto je i kronološki prikazao
21 dopis Stepinca Paveliću i 11 susreta Stepinca i Pavelića
s kratkim komentarima. Pavelić nije uzvratio ni na jedan
posjet niti je osobno odgovorio i na jedan Stepinčev dopis. Unatoč tomu, Nadbiskup je bio uporan i nepopustljiv
i intervenirao je uvijek kada je smatrao potrebnim to
učiniti, bez obzira koliko se političke vlasti osjećale neraspoloženima
zbog njegovih dopisa, molbi i zahtjeva. Nije,
dakle, nadbiskup Stepinac šutio, nego je govorio, pisao i
posredovao koliko je više mogao, ne gledajući na rezultate
svojih intervenata. Barem se ne može reći da je nadbiskup
Stepinac "uglavnom šutio" na sve što se događalo za vrijeme
NDH. Kada je Pavelić vidio da je sve propalo i da mora
bježati iz Hrvatske, pozvao je nadbiskupa Stepinca i ponudio
mu da preuzme vlast u Hrvatskoj. Stepinac je odbio
političku vlast ostajući na svome nadbiskupskom mjestu.Serbian Patriarch Irinej Gavrilovic addressed Pope Francis
on April 30, 2014, asking him to reject the canonization
of the martyr Blessed Aloysius Stepinac, the Archbishop of
Zagreb (a coadjutor from 1934, an ordinary from 1937 to
1960, sede impedita from 1946 - in jail until 1952 and in detention
until his death). The Patriarch\u27s cause against canonization:
Archbishop Stepinac was "mostly silent" about
everything that was happening in the Independent State
of Croatia (NDH). And, silence is consent. Such a church
representative cannot be a Christian model. The author of
this paper, based on the evidence published before the Patriarch\u27s
letter, has shown that Archbishop Stepinac, during
the period of four years of NDH from April 10, 1941
to May 8, 1945, i.e. for 48 months, intervened more than
360 times in personal meetings with Croatian authorities
in Zagreb either by mail to some Croatian ministers, or
through public sermons, persuasions and lectures. In particular,
the author has focused on the contacts between
archbishop Stepinac and Ante Pavelic, the head of NDH.
He summarized and chronologically presented 21 letters
of Stepinac to Pavelic and 11 meetings of Stepinac with
Pavelic, with brief comments attached. Pavelic neither returned
a single visit nor personally responded to Stepinac\u27s
letters. Nevertheless, the Archbishop was persistent and
resolute and intervened whenever he considered it necessary
to do so, no matter how political authorities felt about
his letters, inquiries and requests. Therefore, Archbishop
Stepinac was not silent, he was speaking, writing, and mediating
as much as he could, regardless of the results of his
interventions. At least, it cannot be said that Archbishop
Stepinac was "mostly silent" about all that was happening
at the time of NDH. When Pavelic saw that everything
went wrong and had to flee from Croatia, he invited Archbishop
Stepinac and offered him to take control over Croatia.
Stepinac rejected the offered political power remaining
at his archbishop\u27s position