U radu se razmatra zaštita ustavnog prava na osobnu slobodu kroz
prizmu nadležnosti Ustavnog suda ratione materiae povodom ustavnih
tužbi u materiji istražnozatvorskog (pritvorskog) prava. Prikazuju
se put do paradigmatskog obrata koji je nastupio donošenjem odluke
broj: U–III–1162/1997 od 2. prosinca 1998. i dostignuća nakon njega.
Važan dio rada posvećen je prijedlozima (kvalitetnijeg) rješenja detektiranih
neuralgičnih točaka razmatrane materije, oko kojih je grupirano
istraživanje ustavnosudske judikature
