Milan Selaković

Selaković, Milan

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

izvršen (zapjevati pjesmu); 4. finitivni: svršetak radnje izvršen cio (dopje-vati pjesmu; ako su različiti subjekti, onda su to supletivni glagoli); 5. de-minutivni: malo, manje radnje izvršeno od obične (popjevati); 6. augmen-tativni: više radnje izvršeno, nego što treba (prepjevati); 7. majorativni: netko je izvršio više radnje od drugoga (natpjevati koga); 8. intenzivni: izvršeno radnje do vrhunca subjektove volje (raspjevati se); 9. sativni: izvršeno radnje, koliko je subjektu dosta (napjevati se pjesama); 10. sup-stitutivni: izvršeno radnje do tačke izvršivanja (ako uspiše.'f, pozdravi ga); ll. s lij ep i (verba caeca): izvršenost radnj e zavisi od prikrivenih stvari, uspjeh slučajan (uloviti, uhvatiti, umoliti). U tom razvrstavanju pored koli-čine izvršene radnje uzet je kao kriterij i način, kako je izvršena radnja; dakle nije jedinstven kriterij. Drugi su slavisti dobili i 22 vrste glagola na osnovi načina izvršene radnje. Ta se podvrsta glagola po tome i zove nje-mački Aktionsart, i tu kategoriju ne treba miješati sa glagolskim vidom (aspektom). Po vidu su glagoli nesvršeni i svršeni (osim onih dvovidskih), a po načinu izvršenosti radnje (Aktionsart-u) svršenih glagola ima više vrsta, što je potrebno još podrobnije odrediti. žALOSNI DOKAZI O NARAVI PRA VOPISA I JEZIKA MNOGIH NAšiH SUVREMENIH KNJižEVNIH IZDANJA Milan Selaković Prateći redovito većinu zagrebačkih beletrističkih izdanja, često se susrećem s nemarno i neodgovorno ili nesavjesno, da nr kažem neznalački, lektoriranim tekstovima, napose u pogledu pravopisnih propisa i pravila. Ova se tvrdnja jednako odnosi na izvorna djela nekih, pa i mnogih do-maćih pisaca, kao i prevodilaca, na djela, što imenuju javno svoga lektora, kao i na djela, što lektora prešućuju ili ga stvarno nemaju. Iznoseći ovdje »na rešeto« neke karakteristične i simptomatične primjere griješenja u pra-vopisnom redu, dakle pravopisne griješke i nered, ne mislim isticati, da je to osobito bitno i sudbonosno u umjetničkom značenju takvih djela i da se zbog toga ova ne mogu čitati u miru i s nepomućenim zadovoljstvom i uži-vanjem; ali držim, da su nemar i neznanje u tome pogledu više ili manje ipak na uštrb čak i stilske čistoće i ljepote djela, ili smetnja u jasnoći izra-žavanja, pa su tako često suvišan >>kamen spoticanja« ... U pojedinostima se tu radi obično o sitnim griješkama, što se tu i tamo mogu potkrasti i omaknuti svakome, jer svatko ne mora znati i opažati sve; ali, zgomilane i konzekventno ponavljane griješke, ma koliko god u pojedinostima bile "sitne«, zbirno su kompleks nemile i nezdrave pojave, što zabrinjuje i ozlo-46 voljuje ne samo pedantnog čitaoca, nego i svakog, tko takve pogreške uoča­va i zna. A pogotovu to dobiva na važnosti, ako nam je stalo. da sc u ži-votu. na osnovu izdanja naših najuglednijih izdavačkih kuća u Hrvatskoj, čitaoci (napose ako se radi o dacima) uče pravilnom i dobrom pisanju, a umjesto toga uče se i navikavaju na pogreške i zablude! Opaske o takvim griješkama i propustima, koje ću ovdje iznijeti, pravim stručnjacima nisu ništa novo, nikakva otkrića. osim što će ih upozoriti na žalosno stanje stva-ri, ako i oni ne prate permanentno našu t. zv. tekuću vrpcu izdavačke dje-latnosti, pa će im ovo biti signal, da i o tome treba uvijek iznova voditi računa i raspravljati, kako bi se time, tom stalnom aktivnošću, opomenula izdavačka poduzeća, da im te >>stvari« nisu u redu. Dođu li pak ovakve opaske u ruke onih >>polustručnjaka<< (nazovimo tako nesavjesne i nevješte lektore!), koji se bave lektorskim zanatom, a ne obavljaju ga kako treba, eto, nadajmo se, praktične koristi od ovih opazaka! Napokon, možda će ovo doprijeti i do >>običnih čitalaca<<, pa će ih poučiti o pravilima, s kojima mogu praktički spoznavati mnogošta pogrešno pri svome čitanju knjiga i naučiti ih, da sve ono, što im nudi i nameće izdavačka djelatnost u tome pogledu ne uzimaju >>pod gotov groŠ« i neprikosnoven autoritet. Uzburkati javnost na taj način, ne će li značiti i buđenje kritičke pozornosti urednika naših izdanja, da pomnije kotroliraju rad svojih lektorskih suradnika, sa svrhom da njihova izdanja odu u svijet dotjerana što je najviše moguće. ili bar lišena najosnovnijih pogrešaka i rogobatnosti. koje u zadaćnicama srednjo-školaca ispravi jaju i popravlja ju nastavnici materinskog jezika. J er, osta-ne li ovako, kako sada jest u mnogo (i premnogo) slučajeva, uzalud je. s jedne strane, poučavati o pravilima i o pravilnome, a, s druge strane, u praksi širiti i trpjeti zablude. pogotovu i zato. što je čit2-ocu uvijek uvjer-ljivije i utjecajnije ono, što mu štampom nudi i nameće ugledno izdavačko poduzeće, nego ono, što mu dođe u uši kao iiva i leteća riječ (verba vo-lant) sa školskog predavanja. Ukazujući na najčešće ponavljane pogreške u mnogim našim izda-njima u Zagrebu, smatrao sam najoportunijim i najpristojnijim ne izno-siti konkretna imena lektora (i drugih odgovornih faktora), ni pisaca ni njihovih djela, jer su u ovome trenutku i ovakvoj prilici važne samo činje­nice, koje treba spoznati i uvažiti, a ne osude ljudi i, dapače, namještenika. Time se ipak može postići ono. što se hoće i što treba, a na autoru takvih pogrešaka ostaje, da se u ovim opaskama sam osjeti >>pogođen« i nepri-mjetno ispravi svoju lošu praksu, pa da bar ubuduće boljim putem upravi svoj rad i djelovanje. Ipak se može pobliže reći, da pogreškama obiluju ponajviše prijevodi stranih djela i pisaca, u poslu, što ga vrše razni prevodioci uz pomoć ne-marnih ili neupućenih lektora, iako, naravno. i tu ima znatnih časnih izni-4:7 maka, t. j. ima prevodilaca (kao što je na primjer Josip Tabak, i još neki). kojima lektor nije potreban, jer su im radovi besprijekorni, uzorni i u je-zičnom, i u stilskom, i u pravopisnom pogledu. Da budemo aktualni i ažur-ni, spomenimo kao takav uzoran prijevod - zato, što je ovoga trenutka >>zadnji po redu« - djelo Josipa Tabaka, t. j. njegov prijevod s portugal-skog brazilskog romana >>Dvorište« (u izdanju zagrebačke >>Zore«), kojeg je čitanje pravi užitak, više svega zato, što je u čistom, pravilnom i - na-glašavam napose - inventivnom jeziku i stilu! Ali istodobno s time kod istog izdavača izišao je i drugi prijevod, koji je obavio srpski prevodilac, a >>dotjerao« ga (ili »pohrvatio<<) naš lektor, pa unatoč tome ovaj prijevod vrvi pogreškama i neurednim pravopisom i jezikom. Ne zamjeramo mu - jer bi to bilo pretjerano »Čistunstvo« - što je zadržao neke >>sinonime«. one, što pripadaju jeziku srpskog, beogradskog književnog kruga (na pri-mjer: talas, umjesto val; ostrvo, umjesto otok; porodica, umjesto obitelj). jer bi to bilo ne samo netolerantno i netaktično u eri zbližavanja srpskog i hrvatskog jezika, nego i nepravedno, jer one (»srpske«) riječi ne bodu oko i ne paraju uši hrvatskog čitaoca, pogotovu kad takve riječi nalazimo i u izvornim djelima hrvatskih pisaca (Vladimir Nazor, kome se ne može prigovoriti, da nije znao hrvatski jezik, ima čak knjigu s naslovom »Priče s ostrva i mora<<), pa su, dakle, bar donekle i hrvatske. Možda je tako donekle i još s nekim riječima i izrazima, ali je s mnogima manje »donekle«. kao s glagolom »prosuti« (umjesto proliti), »platan« (umjesto platana), >>sa-laš« (umjesto majur), >>kapija« (umjesto vrata ili ulaz), »Štala« (umjesto sta-ja), »spoljni« (umjesto vanjski), »Saglasiti se« (umjesto složiti se) i t. sl. Osim ovakvih primjera, u knjigama istog izdavača, pogotovu kad Je od istog lektora, kao i u izdanjima drugih izdavača, ponavljaju se neumorno i ponavljajući se gomilaju pogrešni oblici i izrazi, što se tako nasilu »udomaćuju« i zato djeluju štetno, jer čitaoce navikavaju na ono, što ne valja i od čega bi ih trebalo odvikavati. Smatram, da je dovoljno i najkorisnije citirati izravno sve ono, što mislim, da ne valja, a umjesto opširnih opisivanja pravila i ekspertiza nave~ti valjane oblike i iz-raze, jer se na taj način najbrže postiže ono, što se hoće i što treba. Napa-birčeni iz više knjiga, pogotovu kad se više puta ponavljaju i gotovo su stalni, takvi su primjeri brojni, pa ih ovdje treba reducirati na najkarakte-rističnije i najučestalije. Tako upada u oči stalno pogrešna upotreba prijedloga >>S«, t. j. oblika >>Sa«, a treba biti stalno »S«, osim u iznimnim slučajevima: kad riječ iza toga prijedloga počinje glasom s, š, z, ž, e i č (a može biti i ispred ostalih nepčanika, jednosložnih riječi, suglasničkih skupina, brojeva i riječi, koje počinju sa »r«, što je bilo nepčano). Enklitika se često pogrešno smješta, kao da nema svoje značenje. Glagol >>trebati«, kad ima bezličnu ulogu glagola, 48 upotrebljava se u svim licima, a ne - kao što mora biti - samo u trećem svojem licu. Zarez se često stavlja, bolje reći izostavlja se pogrešno, i to ne samo kad su u pitanju veznici, nego i kad je rečenična inverzija (na pr. »Da bih znao učim«, a treba »Da bih znao, učim«), dakle u namjernim re-čenicama. Ne razlikuje se značenje riječi »raspolaganje« i >>raspoloženje«. a ne uočava se ni razlika između »okoline<< (društvena sredina ili krug) i »okolice« (krajolik). Ne zna se uloga posljedičnog >>zbog« i namjernog >>radi<< (o čemu je obrazloženo pisao Slobodan Kovačević u br. 4. ovoga časopisa prošle godine u članku O značenju i fJogreJnoj upotrebi prijedloga }}zbog<< i »radž,,), nego se ovi miješaju mimo svake logike, stvarajući tako ponekad i dubiozan ili alternativan sadržajni smisao (zapravo besmisao) određene iz_iave. Pogrešno se uzima riječ >>dosta« (tal. basta), a hoće se reći >>dovoljno<<, >>mnogo<< ili >>prilično« (pišu >>učio sam dosta«, a hoće reći do-voljno ili mnogo). Isto tako upotrebljava se na krivom mjestu izraz »skoro«. t j. i onda, kad ovaj nema vremensko značenje (>>skoro sam paO<< znači »pao sam nedavno«, a htjelo se reći »umalo što nisam pao«, pa je trebalo napisati »gotovo sam pao«). Enklitika pomoćnog glagola >>biti« u trećem licu jednine suvišno se dopisuje uz zamjenicu, koja treba da je apsorbira (>>on se je vratio«, umjesto >>on se vratio«). Neprilično je ono »dakanje« (>>da li si naučio«, umjesto >>jesi li naučio«; >>da li«, umjesto >>je li«). I sva sila ostalih »sitnih«, ali čestih primjera, koje je dovoljno samo nabrojiti: »neka bude rečeno« (t. j. treba reći), >>takorekuć« ili >>tako rekući« (t. j. tako reći), >>zato jer« (t. j. zato što i stoga što), »pogotovo jer« (t. j. pogo-tovu što), »spadati« (t. j. pripadati, ići u red), >>priključiti« (t. j. pridružiti. pripojiti, pribrojiti), »isključeno« (t. j. nemoguće), >>sličiti« i >>liči­ti« (t. j. biti nalik, biti sličan), »U stvari« (t. j. zapravo), >>počimati«, >>poči­mam<< i >>počam« (t. j. počinjati, počinjem i počevši), >>nuzgred« i »nuzgred-no« (t. j. usput), >>na nikakve« (t. j. ni na kakve), »osirotjeti« (t. j. osiro-mašiti), >>trpezarija« (t. j. blagovaonica), >>blagovaona« (t. j. blagovaonica). >>radiona« (t. j. radionica), >>bašta« i >>bašča« (t. j. vrt), >>saznanje« (t. j. spoznaja), >>predstava« (t. j. predodžba), >>predstaviti« (t. j. predočiti, pri-kazati), >>Vrijedniji« (t. j. vredniji), >>osmjeh« (t. j. osmijeh), »lijet« (t. j. let), >>lješ« i >>lješina« (t. j. leš i lešina), >>prvijenac« (t. j. prvenac). >>ja bi« i »mi bi« (t. j. ja bih i mi bismo), »Gorkija« (t. j. Gorkoga), >>nije drugo preostalo nego« (t. j. preostalo je samo), >>veseli me«, >>raduje me«, >>Žalosti me« (t. j. veselim se, radujem se, žalostim se), >>oblast« (t. j. područje, kraj. kotar), »kotarevi« (t. j. kotari), >>dozvola« i «dozvoliti« (t. j. dopuštenje i dopustiti), >>izagnati« i >>izagnanstvo« (t. j. prognati i progonstvo), >>Za me-ne« (t. j. meni), >>obzirom« (t. j. s obzirom), »ukoliko« (t. j. ako), >>utoliko prije« (t. j. to prije ili to više), >>Čim prije« (t. j. što prije), >>tim više« (t. j. to više), >>Ovoga puta« (t. j. ovaj put), >>neophodno<< (t. j. prijeko potrebno). 49 •>vjerovatno« (t j. vjerojatno), »dopadati se<< (t j. sviđati se), >>Činiti se<< nekakvim (t. j. držati se, ponašati se, graditi se), >>izgledati<< i >>izgleda« (t. j. činiti se i čini se), >>bonbon« (t. j. bombon), >>ranije« i >>kasnije<< (t. j. u zna-čenju prije i poslije), >>sigurno« (t j. u značenju zacijelo i vjerojatno), ,;špan-ski« (t. j. španjolski), »upliv« i >>uplivan« (t. j. utjecaj i utjecajan), >>greška« griješka), »rđava navika ili rđava ocjena« (t. j. loša navika ili ocjena), >>vri-jednosni papiri« (t. j. vrednote), »Holandija«, >>holandski«, pa čak i >>holan-dijski« (t. j. Nizozemska, nizozemski), >>Rumunija« (t. j. Rumunjska), »hrvati se<<, »othrvati se« i »hrvaČ« (t. j. rvati se, odrvati se i rvač), >>uplitati«, >>do-sizati« i >>posizati« (t. j. upletati, dosezati i posezati), >>jašenje« i >>jašionica« (t. j. jahanje i jahaonica), >>biti u stanju« (t. j. moći), >>neovisno od« i >>ne-zavisno o« (l. j. neovisno o, nezavisno od), »skupa<< (t. j. zajedno), >>i taj također« (t. j. i taj) - i t. d. Ovo su zacijelo nepotpuni, dakle ne svi i ne jedini primjeri, napose i ne jednako značajni primjeri nepravilnih oblika· i pogrešnih izraza (>>sino-nima«), što se nalaze po knjigama naših izdavača, a svakako nisu i jedine neskladnosti u stilu, što ga oblikuju neki naši lektori. Ali već i ovime se pokazuje, da problem postoji! A što da se tek kaže o problemima pravo-pisa, jezika i stila naših nebeletrističkih djela i javnih govora i predavanja, napose na područjima i u strukama političkog i privrednog života, u dje-lima, što su toliko ogrezla u nezdravoj i neprirodnoj frazeologiji, da je obična intervencija lektora nemoguća, uvijek nedovoljna, jer bi prijeko potrebni ispravci i popravci zahtijevali neograničeno, najradikalnije pre-pravljanje i doslovno prepisivanje originalnog teksta, što se pak ne bi moglo obaviti bez nerazmjerna truda i požrtvovnosti, te bez naporne su-radnje lekt01a i autora. Onda bar neka toga i takvih propusta i pogrešaka ne bude u djelima književno-umjetničkog karaktera i sadržaja! NEšTO O UPOTREBI PRIJEDLOGA S I IZRICANJU SREDSTVA Ivan Brabec Ako upotrebimo jezik pisaca iz druge polovine prošlog stoljeća s na-šom današnjom jezičnom praksom, vidjet ćemo očit napredak, naročito u morfologiji. Dok su se prije pojave Maretićeve gramatike i kod naših istaknutijih pisaca našle nesigurnosti u tvorbi, na primjer, aorista, danas u oblicima ne će često pogriješiti ni gimnazijalac. Drukčije je s naglaskom i sintaksom, što je i razumljivo. Naglasak često nema funkcije, pa promjena intonacije ili mjesta akcenta ne mijenja značenje izraza. Osim toga on se ne označava na onom, što čitamo (u beletristici, dnevnoj štampi i t. d.), pa čovjek pri čitanju nema prilike da ustanovi razliku između svoga naglaska .50 

Žalosni dokazi o naravi pravopisa i jezika mnogih naših suvremenih književnih izdanja

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia