Mario Kovač

Croatian

Kovač, Mario

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

ta Drama nikada nije došla, konačno su se po završetkurata „zadovoljili“ nimalo ratnom, gotovo intimnom „žen-skom“ dramom. Možda se varam i možda razlozi za nedo-djeljivanje prve nagrade tih godina uistinu leže negdjedrugdje, no činjenica je da je od 1995. pa sve do 2011.ona ipak uredno dodjeljivana, a nerijetko se događalo,gotovo kao pravilo, da drugu i treću nagradu ravnopravnopodijeli više dramskih tekstova. Kada je tu uhodanu pra-ksu gore spomenuto povjerenstvo prekinulo uz obrazlože-nje da prvu nagradu ne dodjeljuju „jer je kvaliteta radovaposlanih na natječaj ispod razine koja bi trebala dostojnopredstavljati dramsku produkciju u Hrvatskoj“, uslijedilesu očekivane reakcije struke i javnosti koje su stale u64 I  KAZALIŠTE 61I62_2015 I  65Čim sam pristao biti član povjerenstva za dodjeluNagrade za dramsko djelo Marin Držić, znao samda sam pogriješio. Ono što je u nekim ozbiljnijim iuređenijim državama čast i zadovoljstvo kod nas se, upravilu, pretvara u mučno iskustvo garnirano uvredama ispletkama. U brojnim ranijim prigodama kada mi je ponu-đena slična zadaća, uljudno sam odbijao ponude uglav-nom koristeći kao, ne nužno lažnu, izliku (pre)za posle -nost. Doduše, prije osam godina bio sam u PovjerenstvuGavellinih večeri, no tada mi se to činilo kao sjajna prigo-da da pogledam desetak predstava koje nisam stigaopogledati tijekom sezone. Uz to, na Gavellinim večerimadodjeljuje se samo jedna nagrada pa je posao peteročla-nom povjerenstvu itekako olakšan jer se ne gubi vrijemeza beskonačna vijećanja o bezbrojnim nagradama kojihionako imamo u inflatornom broju po svim hrvatskimkazališnim festivalima. No glavni osobni motiv za pristajanje na žiriranje NagradeMarin Držić u 2012. ležao je u činjenici da sam bio dostakritičan prema odluci Povjerenstva prethodne godine(Marija Kohn, Daša Drndić, Oliver Frljić) da za 2011. godi-nu ne dodijele prvu nagradu. Naravno da ne oduzimamkolegi i kolegicama pravo na takvu odluku no činilo mi sekako na taj način neopravdano šalju uistinu poražavajućuporuku o domaćim autorima. Kako sam u brojnim razgo-vorima s kolegama iz struke bio kritičan prema toj odluk-ci, činilo mi se licemjernim odbiti poziv Ministarstva kultu-re da sam budem član tog povjerenstva. Hic Rhodus, hicsalta!Kad pogledamo ranu povijest Nagrade za dramsko djeloMarin Držić (podsjetimo, pod tim imenom Nagrada sedodjeljuje od 1991. godine, a prethodila joj je Stimulacijaza dramsko stvaralaštvo) koju Ministarstvo kulture dodje-ljuje „u svrhu poticanja hrvatskog dramskog i kazališnogstvaralaštva“ lako uočavamo činjenicu da 2011. i nijeprva godina kada nije dodijeljena prva nagrada. Čak prvečetiri godine dodjeljivanja Nagrade stručna povjerenstva,u različitim sastavima, nisu dodijelila prvu nagradu takoda je prvi laureat bila tek 1995. Lada Kaštelan za dramuGiga i njezini. Razloge za nedodjeljivanje prve nagrade utim godinama ne znam, no mogu samo pretpostavljati dasu članovi povjerenstava u tim ratnim godinama vjeroja-tno čekali da im na natječaj dođe Drama s velikim D, nekonikada napisano remek-djelo koje će u sebi odjednomobuhvatiti svu povijest i muku Hrvata kroz vjekove. KakoAktualnostiMario KovačČemu nagrada?O Nagradi za dramsko djelo Marin Držić Ministarstva kulture RHOno što je u nekim ozbiljnijim i uređeni-jim državama čast i zadovoljstvo kod nasse, u pravilu, pretvara u mučno iskustvogarnirano uvredama i spletkama.Razloge za nedodjeljivanje prve nagradeu tim godinama ne znam, no mogusamo pretpostavljati da su članovipovjerenstava u tim ratnim godinamavjerojatno čekali da im na natječaj dođe Drama s velikim D, neko nikadanapisano remek-djelo koje će u sebiodjednom obuhvatiti svu povijest i mukuHrvata kroz vjekove.Foto: Mara BratošKristina Gavran, Spremni, ZKMpoštujem profesionalnu etiku dviju preostalih članicapovjerenstva (Nina Violić i Helena Sablić Tomić) s kojimasam dogovorio kako detalji našeg vijećanja neće iscuriti ujavnost, ovom prigodom neću detaljnije secirati procesodabira nagrađenih. Nakon što smo napravili širi odabirzanimljivih dramskih tekstova u koji je ušlo njih šesnaest,u drugom krugu taj smo broj smanjili na njih deset koji suušli u najuži krug, gdje je, u izjednačenoj konkurenciji, onagradama ponajviše odlučivao osobni ukus članovapovjerenstva. Ne mogu tvrditi za ostale članice, no namene je kod završnog odlučivanja definitivno utjecalačinjenica da natječaj nije bio anoniman, to jest, da smoznali identitet autora prijavljenih drama. Dvoumeći seizmeđu drama Spremni Kristine Gavran i Trebalo bi pro-šetati psa Tomislava Zajeca, moj je glas otišao mlađojautorici zato što mi se činilo da je njoj takva vrsta potica-ja u obliku nagrada važnija u tom trenutku nego već eta-bliranom dramskom piscu i profesoru Zajecu. Osim toga, za Tomislava pouzdano znam da je skromančovjek koji ne pati od potrebe i želje da skuplja nagrade istatue  te da bi se, vjerojatno, i sam rado odrekao iste ukorist bilo kojeg svog studenta ili studentice. Na svusreću, kruta realnost nije demantirala odluke našegpovjerenstva te su tako obje navedene drame našle svojemjesto na kazališnim daskama i to s više nego kvalitetnimuprizorenjima.Nažalost, u sljedećim tjednima pokazalo se da nisu svikvalitetni dramski pisci, za razliku od Tomislava Zajeca,„cijepljeni“ protiv taštine. Tako se naš višestruko nagrađi-vani doajen dramskog pisma Slobodan Šnajder, otkrivšiinternetski blog kao novu formu, odlučio javno obračuna-ti s članovima našeg povjerenstva zgrožen činjenicom danjegove prijavljene drame, eto, nema među nagrađenima.Naravno da razloge za takvu našu odluku nije potražio ueventualnoj kvaliteti nagrađenih drama, koje,usput budirečeno, nije mogao pročitati jer se na natječaj mogu prija-viti samo drame koje do tada nisu ni objavljene ni uprizo-rene, ili eventualnoj nekvaliteti svoje drame Svjetlucanjekome, već mu je valjda bilo lakše isplesti nevjerojatnoparanoičnu teoriju zavjere u koju je uključio odreda samvrh Ministarstva kulture, gradonačelnika Milana Bandića inekoliko kazališnih ravnatelj(ic)a koji su mu se osobnozamjerili unazad nekoliko godina. Kako se najveći dio nje-govih napada ipak okomio na godine dobitnika nagrade,koji su uglavnom par ili više desetljeća mlađi  od njega, usebi sam opravdao njegov čin krizom „srednjih“ godina tesam se, izuzev podužeg komentara pod njegov blog, suz-držao od javnog komentiranja njegova teksta uz zaključakobranu domaćih dramskih pisaca. Izazivanje skandala je,naravno, legitimno umjetničko sredstvo za skretanje paž-nje na važna društvena i ina pitanja, a kako barem dvomaod tri člana dotičnog povjerenstva takav diskurs nijestran, nije ni čudo da su u tome i uspjeli. Najobičnijimguglanjem pojma „Nagrada Marin Držić“ lako se uoči daje u medijima najviše pisano upravo o tom nedodjeljivanjuiste 2011. godine, znatno više nego o svim ostalim dobit-nicima prethodnih godina. Dakle, sasvim je lako zaključitikako je povjerenstvo u svom naumu uspjelo: skrenuli su,barem privremeno, pažnju struke na uistinu postojeći pro-blem niske kvalitete domaćeg dramskog pisma. Naravno,svaliti taj problem samo na pleća dramskih pisaca bilo bibezobrazno i ne bi odgovaralo istini. U jednadžbu koja sebavi tom tematikom sasvim sigurno bismo morali uključi-ti i nemotiviranost pisaca za pisanje dramskih tekstova uokruženju nejasne kazališne politike i nepostojećih reper-toarnih vizija kakvo „krasi“ većinu domaćih kazališnihkuća. No ulazak na to „minsko polje“ tema je za nekidrugi, znatno kompleksniji tekst pa se na to, ovom prigo-dom, neću odlučiti. Umjesto toga, zaključit ću samo da jeu mom slučaju, „kap koja je prelila čašu“ (fraza koja zvučipuno dramatičnije nego što je mišljena) bilo dodjeljivanjedruge nagrade Ivani Sajko za dramu Krajolik s padom.Kako je ona meni jedna od dražih autorica, činilo mi sepodcjenjivanjem upravo njoj NE DODIJELITI prvu nagraduuz gore citirano obrazloženje te sam iz tog razloga nevolj-ko pristao biti član povjerenstva za 2012. godinu.Čitavši u narednih par mjeseci prijavljene dramske tek-stova, u jednu ruku mi je odluka prethodnog povjerenstvapostala jasnija. Od četrdeset i pet prijavljenih drama go -tovo polovina je uistinu bila niske umjetničke kvalitete, abrojne među njima čak i pravopisno i gramatički na nivouispod srednjoškolskog. Uistinu mi nije jasna motivacija inedostatak samokritičnosti kod brojnih autora, no pretpo-stavljam da je to neizbježna nuspojava otvorenosti natje-čaja na koji se može prijaviti tko god želi. Istini za volju,valja naglasiti kako među tim brojnim polupismenimaaplikantima uistinu nije bio niti jedan značajan ili na profesionalnim daskama izvođen autor ili autorica. Kako66 I  KAZALIŠTE 61I62_2015 I  67Tomislav Zajec, Trebalo bi prošetati psa, HNK, 2013.,                            Vlatko Dulić                                                         Bojan Navojec                                               Daria Lorenzi Flatz,Na Gavellinim večerima dodjeljuje se samo jedna nagrada pa je posao petero-članom povjerenstvu itekako olakšan jer se ne gubi vrijeme za beskonačna vijećanja o bez-brojnim nagradama kojih ionakoimamo u inflatornom broju posvim hrvatskim kazališnim festivalima. Od četrdeset i pet prijavljenih dramagotovo polovina je uistinu bila niskeumjetničke kvalitete, a brojne međunjima čak i pravopisno i gramatički na nivou ispod srednjoškolskog.Foto: Damil Kalogjeradrame na natječaj sveudilj se nadajući osvajanju Držića.Sigurno tome pridonosi i pristojna financijska potpora, alii činjenica da kazališne kuće koje se odlučuju za uprizo-renje nagrađenih drama također dobijaju dodatna finan -cijska sredstva povrh redovnih. Posljednja premijera usezoni 2014/2015 u ZKM-u bila je prvonagrađena dramaDine Pešuta Pretposljednja panda ili... do koje bi, zboghermetičnosti sjajno pisanog teksta, vjerojatno znatnoteže došlo bez te nagrade. Iz toga se može izvući zaklju-čak da je ipak bolje da nagrada Marin Držić postoji, negoda je nemamo. Mala smo bara s puno krokodila, pa ovanagrada može opstati kao još jedan od bitnih faktora kojiće pomoći razlučiti žito od kukolja. Budućim članovima Povjerenstva želim ugodno čitanje ipuno sreće u radu, a kolegicama s kojima sam surađivaozahvaljujem na uistinu ležernoj, opuštenoj i kreativnojatmosferi u kojoj smo radili, no vrijeme je da tu odgovor-nost, što rad u ovom Povjerenstvu uistinu jest, preuzmenetko drugi. Ja se bacam na čitanje dramskih djela izgušta, a ne zbog obaveze.da je taj njegov ispad dokaz da ponekad veliki umjetnik,što dramski pisac Slobodan Šnajder uistinu jest, možeispasti maleni ljubomorni čovjek. Šteta!No kažu da iz svakog zla može proizaći i nešto dobro, štose, u ovom slučaju, uistinu pokazalo istinitim. Naime,potaknuti željom da ubuduće izbjegnemo ovakve taštereakcije budućih nenagrađenih „velikana“, odlučili smoultimativno zatražiti od Ministarstva kulture da natječaj zaiduću, 2013. godinu, bude anoniman te da se dramskadjela prijavljuju pod šifrom koja ne otkriva identitet pisca.U slučaju da Ministarstvo ne prihvati naš zahtjev, sve trojebili smo spremni povući se s pozicije povjerenstva. Nakonpočetnog nećkanja zbog radikalne izmjene tradicijeNagrade, pomoćnik ministrice Vladimir Stojsavljević donionam je vijest da je naša želja prihvaćena te smo idućegodine mogli prionuti čitanju drama neopterećeni identi-tetom autora i našim eventualnim subjektivnim razmišlja-njima o istima.Osobno mogu reći da sam se u naredne dvije godine uvje-rio da je takav pristup evaluaciji dramskih tekstova uisti-nu pošteniji i kvalitetniji. Umjesto da pročitane dramepisaca koje poznajemo uspoređujemo s njihovim starimdjelima kao prve godine kada su se takve usporedbeneizostavno uplitale u razgovore i procjene povjerenstva,sada smo mogli razgovarati samo i isključivo o prijavlje-nim dramskim tekstovima ne razmišljajući o tome jesu liih pisali studenti dramaturgije, (ne)talentirani amateri iliveć etablirani lektirni pisci. Jedini kriterij koji je odlučivaoprilikom dodjele Nagrade Marin Držić za 2013. i 2014.godinu bila je kvaliteta samih drama. Osim ranije navede-ne rasterećenosti, ovakav način procjene donio je nama izpovjerenstva i dodatni užitak iščekivanja rezultata. Nakonšto bismo predali poredak nagrađenih tekstova po šifra-ma, Ministarstvo kulture bi nas pozvalo na otvaranjekuverti i otkrivanje identiteta nagrađenih autora. Takosmo tek tada otkrili da su prvonagrađeni dobitnici biliDino Pešut, za 2013. godinu, i Tomislav Zajec, za 2014.godinu. Eto, ili slučajnost ili karma odredile su da je Zajecipak osvojio ono što mu je prije dvije godine za malo izma-klo. Time je, barem za mene osobno, zatvoren jedan krugmog interesa za obavljanje ove vrste djelovanja te samodlučio da iduće godine neću prihvatiti poziv Ministarstvada budem član Povjerenstva. Na kraju krajeva, nije dobroniti za samu nagradu da se predugo vrte isti ljudi u povje-renstvu, pa da prevladava slična umjetnička estetikameđu nagrađenim dramama. Druga bitna izmjena koju je uvelo naše povjerenstvo ismanjenje je broja nagrađenih. Uvriježilo se kod dugo-vječnog povjerenstva u sastavu Boris B. Hrovat, BrankaCvitković i Nino Škrabe koji su bili članovi povjerenstva od2006. do 2010., da se nagrade dijele po modelu 1-2-3, tojest da bude jedna prvonagrađena drama, dvije drugona-građene i čak tri trećenagrađene što je, pak značilo, da odprijavljenih četrdesetak drama nagradu dobija gotovosvaka šesta ili sedma. Uz tako visok postotak nagrađenih,nije ni čudo što su se onda ponekad nenagrađeni etabli-rani autori osjećali osobno uvrijeđeni. Prve godine našegrada i mi smo preuzeli taj model no već iduće smo ga,shvativši da ne trebamo forsirati nametnute modele,napustili u korist manjeg broja nagrađenih koji, zauzvrat,isplivaju kvalitetom.U konačnici, postavlja se pitanje o svrsi Nagrade MarinDržić. Ispunjava li ona, uistinu, ranije navedenu progra-matsku formulaciju da postoji „u svrhu poticanja hrvat-skog dramskog i kazališnog stvaralaštva“. Piše li se višedrama zbog te nagrade? Jesu li te drame nužno i kvalite-tom bolje zbog te nagrade? Vjerujem da postoji određenbroj ljudi, mahom amaterskih pisaca, koji su napisalidramu ili dvije s nadom da bi mogli osvojiti nagradu, a snjom i financijsku potporu te potencijalno uprizorenjesvog djela, no kvaliteta većine tih drama ispod svakog jenivoa te često, kao što sam ranije napisao, ne ispunjava-ju ni kriterije elementarne pismenosti, a kamoli da bi bilepogodne za scensku izvedbu. S druge strane, dobar dioetabliranih pisaca, usprkos tome, i dalje šalje svoje nove68 I  KAZALIŠTE 61I62_2015 I  69Tako se naš višestruko nagrađivanidoajen dramskog pisma SlobodanŠnajder, otkrivši internetski blog kaonovu formu, odlučio javno obračunati sčlanovima našeg povjerenstva zgroženčinjenicom da njegove prijavljenedrame, eto, nema među nagrađenima.Foto: Zoran Kulušić NeralDino Pešut, Pretposljednja panda ili statika, ZKM

Čemu nagrada? Nagrada za dramsko djelo Marin Držić Ministarstva kulture RH

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia