Razgovor vodio: Luka Pejić
Prijevod razgovora s engleskog: Goran Đura

Luka Pejić

Croatian

Razgovor vodio: Luka Pejić

Prijevod razgovora s engleskog: Goran Đura

Pejić, Luka

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

129INTERVJUSiegfried Beer (1948.) redovni je profesor povi-jesti na Karl-Franzens Sveučilištu u Grazu s gotovo četrdeset godina staža u struci. Smatra se tradici-onalističkim povjesničarom te naglašava važnost arhiva i rada na primarnim izvorima, ali pritom spo-minje i svoje internacionalne afinitete koji se odno-se na britansku i američku povijest s obzirom na činjenicu da se školovao i radio u Velikoj Britaniji i SAD-u. Izgradnja moderne države i diplomacije se također nalazi u domeni njegovog interesa. Najvaž-nije područje Beerovog rada predstavlja proučava-nje obavještajnih službi kroz povijest.Prema njegovim riječima, austrijska historio-grafija nekada je bila ispolitizirana, konzervativna, pa čak i pomalo ograničena. Beer smatra kako se austrijska povijesna znanost ne ističe kreativnošću te je, uz mali broj iznimaka, obično zaostajala za popular-nim trendovima.  Međutim, od kasnih 1960-ih pa nadalje, za vrijeme studija profesora Bee-ra na bečkom Sveučilištu, hi-storiografija je doživjela pomak te su poduzeti prvi značajni koraci prema napretku. Iako se nikada nije pridružio niti jednoj političkoj stranci te misli da bi profesor povijesti trebao biti politički neutralan, svjestan je utjecaja koji su određene stranke imale na austrijsko obrazovanje i intelektu-alnu zajednicu.Beer smatra kako se pristup historiografiji stalno mijenja. Prema njemu, zastarjela je ideja da mora proći trideset ili više godina kako bi se nešto sma-tralo dijelom povijesti, odnosno predmetom povije-snog istraživanja, jer već postoje relevantne knjige o napadima 11. rujna, ratu u Iraku itd. Moderni trend uske specijalizacije drži pozitivnim, ali po njemu po-vjesničar mora znati o svakoj temi ponešto bez ob-zira na vlastito područje istraživanja.Po Vašem mišljenju, koliko povijesne paradi-gme i tumačenja povijesti općenito ovise o su-vremenim društveno-političkim trendovima? Je li potpuna objektivnost moguća i bitna u ovim vremenima postmodernističkog intelektualnog relativizma? Svi smo mi djeca vlastitih vremena, svjesno ili podsvjesno pod utjecajem našeg pojedinačnog od-goja, društvenih iskustava i ideoloških naklonosti. Prisutan je i utjecaj učitelja na svakom stupnju obra-zovanja. Iz navedenih je razloga potpuna objektiv-nost nemoguća, ali nam ona ostaje ciljem. Možemo samo približiti povijesnu istinu, nikad ju ne možemo u potpunosti dohvatiti.   Do koje mjere historiografija može biti sub-verzivna i revolucionarna? Što biste Vi naveli kao značajne prekretnice u zapadnjačkoj histo-riografiji? Historiografija u najmanju ruku može biti revolu-cionarna posvećivanjem novim temama i istraživa-njima. To je obično popraćeno određenim prekretni-cama, što smo vidjeli na primjeru socijalne historije, ekonomske historije (kvantitativne), totalne historije te jezičnog i kulturalnog naglaska. Moje osobno iskustvo tiče se historije obavještajnih službi kao novog polja istraživanja od 1970-ih nadalje.  Koje biste razlike između europske i sjevernoamerič-ke historiografije istaknuli kao najvažnije? Postoje li veća odstupanja u akadem-skom pristupu nekim povije-snim problemima i nedoumi-cama? Od kasnog 19. stoljeća američka je historiografija uvi-jek bila snažno usmjerena na prisutnost. Progresivizam je ostao snažan utjecaj, a uključi-vanje drugih vidova povijesti temeljna ideja. Osjeti se snažno djelovanje prisutnosti kako bi se povije-sni događaji stavili u kontekst sadašnjih i budućih pitanja. Tijekom desetljeća sam primijetio da se to sve odražava u predmetima koji se nude na američ-kim liberalnim sveučilištima.Kako biste ocijenili položaj povijesti u susta-vu obrazovanja Europske unije? Primjećujete li neke radikalne promjene u usporedbi s vreme-nom kada ste Vi studirali? Podiže se svijest o europskoj dimenziji povije-sti. Posljednjih pet godina sudjelujem u europskom projektu pod nazivom CLIOHRES (www.cliohres.net), u koji je uključeno 45 sveučilišta koja dolaze iz država članica Europske unije i onih koje to nisu. U tih pet godina napisali smo 51 svezak povijesti, uglavnom europske, od kojih su 15 bile objavljene disertacije. Sve je to dostupno na Internetu. Kada sam ja bio student, Europa i europska povijest bile su manje-više potpuno izostavljene iz sveučilišnih kurikuluma, ali moja generacija nije ni tražila da se te teme tamo i uvrste. “U HISTORIOGRAFIJI NE BI SMJELO BITI TABUA”Intervju s profesorom Siegfriedom Beerom s Karl-Franzens Sveučilišta u GrazuRazgovor vodio: Luka PejićPrijevod razgovora s engleskog: Goran ĐurasESSEHIST OSIJEK 2011.130Kakav je osjećaj držati predavanja koja poha-đaju studenti iz cijelog svijeta? Siguran sam da ste osjetili da je ovo za mene uz-budljivo i posebno iskustvo. Otkad sam počeo pre-davati na engleskom jeziku (ispočetka samo jedan kolegij po semestru, zatim uglavnom te već mnogo godina isključivo), to je bio dio mog posla u preda-vaonici. Svi imaju koristi od toga, a ja bih u svakom slučaju htio nastaviti s ovakvim načinom rada. Možete li nam, molim Vas, reći nešto o au-strijskom Centru za tajne službe, propagandu i sigurnosne studije? Koji su njegovi ciljevi u smislu povijesnog istraživanja? Zapravo, to možete saznati jednostavnim odla-skom na našu internetsku stranicu (www.acipss.org). U smislu povijesnog istraživanja uglavnom smo usmjereni na Austriju, s naglaskom na britan-ski i američki utjecaj u srednjoj Europi, dijelom zbog mojih polja istraživanja, a dijelom i zato što su Lon-don i Washington najliberalniji u dopuštanju pristu-pa arhivima obavještajnih fundusa. Sve više nam se obraćaju međunarodni mediji (tisak, radio i te-levizija), što zorno pokazuje press rubrika na našoj internetskoj stranici. Naša se ciljana publika nalazi i izvan akademskog okružja. Iz tog razloga nudimo besplatnu tjednu brošuru te dvojezični časopis koji sadrži popularne znanstvene članke. Koje je Vaše intelektualno i profesionalno ge-slo?  Nisam siguran da ga uopće imam. Pokušavam biti realističan, čak i skroman u svojim profesional-nim ciljevima: tražim relevantnost, ako je moguće, i nove teme, te nastojim doprinijeti proučavanju još nepostavljenih ili nedovoljno istraženih pitanja. Moj rad nije dovoljno značajan da bi pokrenuo revoluci-ju u mom području istraživanja. Volim svoj posao, ali nastojim voditi ispunjeniji život od onog kojim upravljaju samo znanost i akademski rad. Pretpo-stavljam da mogu reći da sam oduvijek želio voditi uravnotežen život, i profesionalno i privatno. Moje se četvero djece zasigurno pobrinulo za to. * * *Obrazovati se u Austriji – nekoć i danasKapucini su profesoru Beeru pružili priliku da pohađa srednju školu. ‘’U mom rodnom gradu u Donjoj Austriji (Scheibbs, op.a.) nalazio se kapucinski samostan gdje sam bio ministrant. Jednog dana kapucini su pristupili mojim rodi-teljima i preporučili da pohađam srednju školu, gimnaziju u Grazu, gdje su oni vodili internat. Roditelji su mi dopustili odlazak od kuće u dobi od 10 godina. Tome mogu zahvaliti što mi je pružena prilika za višim obrazovanjem.’’ Beer tvrdi da su korijeni parlamentarne demokracije u Austriji bili jako slabi zbog naslijeđa koje im je Habsburška Monarhija ostavila te je obra-zovanje bilo povlastica malobrojnih. S prvom socijalističkom vladom, predvođenom Brunom Kreiskym (1911. – 1990.), nastupila je moderni-zacija i reforma sveučilišta. Prije toga, ženama se bilo teško obrazovati, a samo pet posto sta-novništva studentske dobi pohađalo je sveučili-šte. Danas trećina mladih Austrijanaca pohađa neki fakultet. Prema profesorovim riječima, su-vremena Austrija je proizvod 1970-ih.Austrijanci i HitlerNa pitanje o tome kako se Austrijanci nose s nacističkom prošlošću, Beer odgovara da su Hitler i nacizam još uvijek problematična pitanja, ali ne u tolikoj mjeri kao u prethodnim desetljećima. Prema profesoru Beeru, Austrijanci su se predugo mirili sa svojim statusom Hitlerove prve žrtve zato što im je to davalo ‘’pravo’’ da se udalje od njega i nacizma općenito. Međutim, Beer vjeruje da je takvo razmišljanje zapravo varanje budući da su se veći dijelovi Austrije dobrovoljno predali Hitleru i nisu pokazali nikakvu želju za otporom i/ili stvaranjem odvojene države (ispočetka su većinom komunisti težili tom cilju). Kao primjer navodi toplu dobrodošlicu koja je priređena Hitleru 1938. godine upravo u Grazu. Gotovo svi značajni političari bili su na Hitlerovoj strani te su formirali vladajuću elitu koja je upravljala tom nacističkom satelitskom državom. Nacizam je ljudima oduzeo mladost i živote. Profesor kaže da se njegov otac dobrovoljno prijavio u vojsku kada je imao samo 19 godina, uglavnom zbog nezaposlenosti. Uskoro je to požalio. Beer objašnjava kako je prije Drugog svjetskog rata prevladavala naklonost prema Njemačkoj te je izjašnjavanje kao Austrijanac bilo ideološki beznačajno. Međutim, nakon rata počinje se razvijati svijest o austrijskoj naciji. Poslijeratna Austrija nalazila se u teškom stanju, a njena je međunarodna svrha bila služiti kao tampon područje između dvaju ideološki sukobljenih blokova – demokratskog Zapada i komunističkog Istoka. Bez obzira što je nacizam kontroverzna tema za Austrijance, Beer navodi određene političare poput Jörga Haidera koji su ovu ideologiju u određenim trenucima koristili za svoj politički napredak. Poznat je i međunarodni incident iz 1980-ih kada je otkriveno da je Kurt Waldheim, austrijski političar i glavni tajnik UN-a u 1970-ima, bio obavještajni časnik u Wehrmachtu tijekom Drugog svjetskog rata. Unatoč sporadičnim pojavama kada primjerice pojedinci poput Davida Irvinga opovrgavaju Holokaust i nacističku odgovornost, Beer vjeruje da povijest kao znanost sadrži samoispravljački element koji prije ili kasnije prokaže lažne i pristrane tvrdnje.

Intervju: Siegfried Beer s Karl-Franzens Sveučilišta u Grazu

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia