Recenzija, prikaz knjige "Katekizam zaštite spomenika" Maxa Dvoraka

Franko Ćorić

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

kvartal  Xiii -1 | 2-201640Aktualnost  stotinu godina  starog djelamax dvořák, Katekizam zaštite spomenika,  prijevod Jasenka Mirenić Bačić, uredio Marko Špikić,  Zagreb: Jesenski i Turk, 2015., 255 str.,isbn 9789532227406Franko Ćorić/ Povodom stogodišnjice izlaska djela Maxa Dvořáka Katekizam zaštite spome-nika u Hrvatskoj je objavljeno kritičko izdanje ovog kapitalnog djela sa svim izvornim ilustracijama. Prijevod Jasenke Mirenić Bačić prate naime uvodna studija dr. sc. Marka Špikića o Maxu Dvořáku koja njegovo djelovanje stavlja u kulturnopovije-sni i znanstvenopovijesni kontekst, nadalje komentari teksta prijevoda u bilješkama te opsežna bibliografija.Marko Špikić je stekao široki uvid u teoriju zaštite kulturne baštine te se profi-lirao kao jedan od vodećih stručnjaka u tom području u Hrvatskoj koji je do sada objavio jedan sveučilišni udžbenik (Konzerviranje europskih spomenika od 1800. do 1850. godine, Za-greb, Leykam international, 2009.) te ne-koliko sličnih uredničkih knjiga (Anatomija povijesnoga spomenika, Zagreb, Institut za po-vijest umjetnosti, 2006.; Spomenik kao knjiga: Spisi o arhitekturi, kulturi i restauriranju, 1861-1886., Zagreb, Disput, 2013.), dok trenutno radi na pripremi slične knjige o liku i djelu Gu-stava Giovannonija. Ovim nizom popunjava se rupa u dostupnosti klasične literature iz povijesti konzerviranja i restauriranja na hrvatskom jeziku, koja je do sada bila dostupna samo fragmentarno ili lapidarno u vrijednom djelu Tomislava Marasovića Zaštita graditeljskog nasljeđa. Ideje tih tekstova uglavnom se aktualne i danas. Izvorna knjižica Katechismus der Denkmalpflege nastala je u suradnji jednoga od najvažnijih predstavnika Bečke škole po-vijesti umjetnosti, glavnoga konzervatora za nenjemačke pokrajine austrijskog dijela Monarhije i Nestora suvremene povijesti umjetnosti Maxa Dvořáka  (Roudnice nad Labem, 24. 6. 1874. –  dvorac Hrušovany nad Jevšivkou, 8. 2. 1921.) s prestolonasljedni-kom Franjom Ferdinandom, u specifičnom političkom i kulturnopolitičkom miljeu, a trebala je biti prevedena na svih petnaest jezika monarhije. Koncipirana je kao kom-pendij za široke slojeve, spoj teksta i slike, konzervatorskih načela i zornih primjera i protuprimjera koji je široku publiku trebao kv_1_2_2016_(19)_8_priprema2_1_K_1.indd   40 16/09/16   13:39nova izdanja41senzibilizirati za kulturnu baštinu, odnoše-nje prema njoj te uputiti na službu zaštite, C. kr. Središnje povjerenstvo. Zanimljiva je in-formacija da je čak sam Franjo Ferdinand u više navrata redigirao Dvořákov tekst kako bi ga učinio pitkijim za širu publiku.Max Dvořák se u funkciji glavnog kon-zervatora brinuo i o hrvatskim, ponajviše dalmatinskim i splitskim spomenicima poštujući i nadograđujući Rieglove kon-zervatorske postulate. On je, naime, 1909. godine postao redoviti profesor i predstoj-nik Drugog povijesnoumjetničkog instituta bečkog sveučilišta kao nasljednik Franza Wickhoffa, a od 1905. godine i glavni kon-zervator Drugog odjeljenja Središnjega povjerenstva za zaštitu spomenika za ne-njemačke pokrajine austrijskog dijela mo-narhije. Godine 1907. je pokrenuo ediciju Austrijske umjetničke topografije. Nakon reorganizacije Središnjega povjerenstva 1911. godine postao je predstojnikom Povi-jesnoumjetničkog instituta novoformira-nog Državnog zavoda za spomenike, a od 1917. do 1918. zamjenikom predsjednika Središnjeg povjerenstva uz odustajanje od funkcije glavnog konzervatora. Od 1906. godine njegovao je dobre odnose s prijesto-lonasljednikom nadvojvodom Franjom Fer-dinandom, što je Središnjem povjerenstvu (koje je do tada imalo savjetodavnu ulogu i nije na raspolaganju imalo sankcije za ne-izvršavanje savjeta) donijelo učinkovitost i zaštitu člana vladarske obitelji i budućega cara, koji je i u pitanjima zaštite spomeni-ka s podanicima komunicirao preko Vojnog ureda. U vladarskim je ambicijama Franje Ferdinanda, a prema trijalističkoj ideji preustroja monarhije, Dalmaciji, Hrvatskoj i Slavoniji te Bosni i Hercegovini pripadala posebna uloga, pa je uslijedio niz inicijati-va za gospodarsko i kulturno uzdizanje tih prostora, osobito Dalmacije. Max Dvořák je s obzirom na bogatu kulturno-povijesnu baštinu te pokrajine, koja je do tada u ve-likoj mjeri bila povijesnoumjetnički neo-brađena, potaknuo niz mladih povjesničara umjetnosti da se bave dalmatinskim spo-menicima: Oswalda Kutscheru Woborskog, Hansa Folnesicsa i Dagoberta Freya. Max Dvořák i Franjo Ferdinand uto-pistički su vjerovali u moć učenosti, u kozmopolitizam i univerzalizam, u snagu onodobne umjetnosti i znanosti te su htjeli preustroj monarhije zasnovati na pravedni-joj teritorijalnoj podjeli, uvažavanju naci-onalnih pitanja i predvodničkoj ulozi ger-manofonog dijela monarhije. Uzdizanje od nacionalnog vodilo je k nadnacionalnom i općem, nastalom u navedenom kontekstu, a danas je značajno upravo sa stajališta dosegnute univerzalnosti. Univerzalnost načela i ideja iznesenih u za teoriju i po-vijest konzerviranja ključnom djelu Maxa Dvořáka, čini to djelo izuzetno aktualnim ↓“Stara Planinska vrata u Novém Městu nad Metují (Gebirgstor, Neustadt na Mettauu, Češka), uklonjena godine 1905. Ta građevina nije doduše posjedovala nikakvu hotimičnu umjetničku formu ili neki osobiti ukras, no ipak je sa svojim prigradnjama i masivnošću svog izgleda bila snažan, dojmljiv motiv u slici grada.” iz knjige Katekizam zaštite spomenika, 39. Primjerkv_1_2_2016_(19)_8_priprema2_1_K_1.indd   41 16/09/16   13:3942kvartal  Xiii -1 | 2-2016i u suvremenosti. Katekizam je objavljen 1916. godine, što je bilo prilično kasno gle-de utjecaja na službu zaštite do 1918., no Dvořákovo se djelovanje, i pri intervencija-ma na hrvatskoj kulturnoj baštini, jest rav-nalo prema načelima sažetima u tom djelu. Ne smije se smetnuti s uma da je Austro--Ugarska Monarhija do svoga raspada 1918. bila jedna od najvećih i najmnogoljudni-jih europskih država. Bečki je Institut za povijest umjetnosti uživao ugled u samoj Monarhiji, posebno na njemačkom govor-nom području, ali i šire, unutar disciplina povijesti umjetnosti i zaštite spomenika. Stoga je naknadni utjecaj tog djela, kako u zemljama sljednicama, tako i drugdje, znatan, što je kod nas zamjetno posebno u opusima Gjure Szabe, Ljube Karamana i Anđele Horvat. U Hrvatskoj je nakon Drugog svjetskog rata nastala cezura u recepciji njemačkih tekstova o našoj kulturnoj baštini, kao i tekstova koji su bili teorijska osnova za intervencije i na našoj baštini. Interes za te tekstove je nanovo oživio osamdesetih go-dina 20. stoljeća, u vrijeme postmodernog habitusa, okrenutog preispitivanju teorija i načela zaštite spomenika. U Hrvatskoj je još 1988.  Jasenka Mirenić Bačić objavila prijevod Katekizma (Pogledi 18/1988), ali je taj tekst tada objavljen bez ilustracija koje čine ključni dio ove publikacije. Njemački izvornik iz 1916. u Hrvatskoj se čuva u Naci-onalnoj sveučilišnoj knjižnici te je prilično oštećen i stoga pod posebnom skrbi. Novo izdanje sadržava svih stotinu i četrdeset ilustracija. Jasenka Mirenić Bačić autorica je i legendi pod ilustracijama u zagradama s informacijama o suvremenom stanju pojedinih spomenika ili ambijenata. Među kolegama ima onih koji ne odo-bravaju objavljivanje prijevoda, no kao sveučilišni predavač sam bolno svjestan sve slabijeg poznavanja stranih jezika osim en-gleskoga, na razini koja bi dostajala za čita-nje izvornika, u ovom slučaju njemačkog. Knjiga je, dakle,  namijenjena studentima povijesti umjetnosti, poglavito onima kon-zervatorskog modula, ali i znanstvenicima usmjerenima na proučavanje povijesti umjetnosti i konzervatorskog djelovanja. Kategorije ugrozā baštine (uništavanje ili unakazivanje starih umjetničkih djela zbog neznanja i indolencije, zbog pohlepe i prijevare, zbog pogrešno shvaćenih ideja napretka i zahtjeva sadašnjice ili zbog po-grešne želje za uljepšavanjem), kao i opće smjernice za zainteresirane laike i širu pu-bliku, i danas su vrlo aktualne. Knjiga stoga daje relevantne informaci-je o povijesti i načelima zaštite spomenika te otvara mogućnost novih interpretacija i primjene u praksi. S obzirom da se služba zaštite kulturne baštine u Hrvatskoj nalazi u krizi, objavljivanje, a time i dostupnost ovog klasičnog djela ima pozitivan učinak na osvještavanje povijesti, teorija i nače-la discipline, tim više što su problemi i izazovi suvremene konzervatorske prakse često začuđujuće slični onima koje je naveo Dvořák. ×↗ “Pokazuje situaciju nakon uklanjanja vrata kojim nije samo uništena jedna zanimljiva skupina građevina nego je propalo i sve što je slici grada na tom mjestu ranije davalo čar i vrijednost.” iz knjige Katekizam zaštite spomenika, 40. Protuprimjerkv_1_2_2016_(19)_8_priprema2_1_K_1.indd   42 16/09/16   13:39

Aktualnost stotinu godina starog djela

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia