Insufficient natural regeneration of pedunculate oak (Quercus robur L.) in alluvial hardwood forests is a serious problem both for close-to-nature silviculture and nature conservation, as it may lead to in-depth changes of forest structure. Natural regeneration processes in pedunculated oak forests are especially difficult to study due to the lack of strict forest reserves, where natural processes would be able to manifest. No-intervention (passive) conservation of closed floodplain pedunculate oak forests is often regarded as a failure not only of economic, but also of conservational point of view.Our observations on spontaneous stand development of a floodplain pedunculate oak forest, including all woody species, were carried out in a strict forest reserve in Southern Hungary. Data on the current structure of a 120-years old stand, unmanaged for 17 years were sampled with the three-layer protocol of the Hungarian Forest Reserve Program, and analysed with PCA. Stand structure change was described by comparing current results with those of Braun-Blanquet releves from 1995-96. We presented a detailed case study of an unmanaged floodplain oak forest, and demonstrated that instead of regeneration of the closed Quercus robur-dominated high forest, forest-like stands of Crataegus monogyna developed. No-intervention conservation allowed natural processes to manifest, but not preserved local conservational values, and apparently did not sustain present, economically very valuable oak stands. Our results on the consequences of 17 years of passive conservation provide information useful for conservational decision-making.Nedovoljno uspješno prirodno pomlađivanje hrasta lužnjaka Quercus robur L. u poplavnim šumama velik je problem i za šumarsku proizvodnju, kao i za zaštitu prirode, jer dovodi do značajnih promjena u sastavu šuma. Pasivna zaštita poplavnih lužnjakovih šuma zatvorenog sklopa pokazala se neuspješnom ne samo s ekonomskog stajališta, nego i sa stajališta zaštite šuma. Najveća prepreka istraživanju prirodnog pomlađivanja lužnjakovih šuma je nedostatak strogih šumskih rezervata u kojima se očituju prirodni procesi. Naša istraživanja provedenasu u strogom rezervatu u južnoj Mađarskoj, a zapažanja o razvoju hrastovih šuma uključila su sve vrste drveća. Sadašnja struktura sastojine stare 120 godina, koja se spontano razvijala prethodnih 17 godina uzorkovana je prema Državnom Protokolu za Šumske Rezervate, a podaci su statistički analizirani pomoću metode osnovnih komponenti (PCA). Promjene strukture sastojina opisane su na temelju usporedbe sadašnjeg stanja i stanja koje je zabilježeno u fitocenološkim snimkama po Braun-Blanquet-u iz 1995-96. godine. Uz detaljne studije sastojine poplavne lužnjakove šume, predstavili smo i proces pomlađivanja šume zatvorenog sklopa s dominacijom lužnjaka te sastojine gloga Crataegus monogyna koja ima izgled šume u početnoj razvojnoj fazi. Naši rezultati dobijeni su na temelju analize pasivne zaštite šuma tijekom 17 godina, potvrdili su da zaštita šuma bez ikakvih intervencija pomaže ostvarivanju prirodnih procesa, ali ne i očuvanju lokalnih prirodnih vrijednosti, niti obnavljanju ekonomski vrijednih sastojina hrasta lužnjaka, a zaključci mogu biti korisni pri donošenju odluka vezanih za zaštitu prirode
