Sažetak četvrtog međunarodnog simpozija ikonografskih studija "Ikonografija smrti", Rijeka, 21. i 22. 5. 2010

Nina Šepić

Croatian

Šepić, Nina

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

znanstveni i stručni skupovi65kvartal VII -3 |  4-2010/ Mjesec svibanj u Rijeci vrijeme je u kojem se zahvaljujući velikom entuzi­jazmu grupice ljudi na čelu s Marinom Vicelja­Matijašić okuplja veliki broj istra­živača iz raznih krajeva svijeta zbog održa­vanja međunarodnoga znanstvenog skupa ikonografskih studija. Bilo je tako i 21. i 22. svibnja 2010. godine kada je u organizaciji Odsjeka za povijest umjetnosti i Centra za ikonografske studije Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci skup održan po četvrti put na temu “Ikonografija smrti”, s naglascima na prikazima smrti u likovnim umjetnos­tima i literaturi, ritualima i teologiji smrti, srednjovjekovnim shvaćanjima onostranog života te raznim legendama i regionalnim posebnostima. Broj izlagača ipak je bio manji nego prošle godine, tada tematski obilježen 800. godiš­njicom osnutka franjevačkog reda, čijoj se jubilarnoj proslavi priključio zaista veliki broj znanstvenika. Ovogodišnji je skup stoga bio znatno intimniji što je rezultiralo ugodnijom i ležernijom atmosferom kako za predavače tako i za slušatelje, koji ovaj put nisu morali propuštati neka predavanja zbog njihovog preklapanja.  Sveučilišna knjižnica u Rijeci bila je do­maćinom prvog dana skupa koje je započelo izlaganjem Gabrielea Canutija (Università Ca’ Foscari Venezia) o bliskoistočnim kasnoantič­kim kršćanskim mozaicima s prikazima koji aludiraju na smrt (npr. otvorena krletka iz koje je odletjela ptica...). Uslijedilo je preda­vanje Ekatarine Endoltseve sa Sveučilišta u Sankt Peterburgu o prikazima života nakon smrti u srednjovjekovnoj skulpturi Abhazije. Percepciju smrti u Bizantu i na Balkanu po­jasnio je Branislav Cvetković (Zavičajni muzej Jagodina) u predavanju o živim (i) pokojni­cima u različitim skulptorskim i slikarskim djelima, istaknuvši da su ilustracije Kristovih parabola ključ za razumijevanje bizantskog shvaćanja smrti i njezinoga eshatološkog značenja. Na njegovo se izlaganje nadovezala Svetlana Smolčić­Makuljević (Univerzitet Metropolitan Beograd) s predavanjem o smrti u srednjovjekovnoj vizualnoj kulturi na Bal­kanu, napose u epizodama iz života svetaca mučenika oslikanima u menolozima, kao i prikazima smrti i pogrebnih ceremonija na freskama u crkvama samostana u Studenici, Sopoćanima, Peći, Gračanici i Lesnovu. Um­jetničkom bogatstvu na prostorima Balkana pridonijela je i Sarajevska Hagada, biser sefardske kulture, čije je ikonografske motive smrti iščitala i objasnila Aleksandra Bunčić, članica Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine. O načinima umiranja i ubijanja u srednjovjekovnim bes­tijarijima govorio je Richardo Piňero sa Sve­učilišta u Salamanki, dok je Nicoletta Usai sa Sveučilišta u Cagliariju govorila o slikarskom ciklusu iz XIV. stoljeća u crkvi Nostra Signora de Sos Regnos Altos u Bosi na Sardiniji s posebnim naglaskom na scenu susreta troje mrtvih i troje živih. Simona Cohen sa Sveu­čilišta u TeI Avivu vještom je ikonografskom analizom renesansih alegorija govorila o ljud­skoj prolaznoj egzistenciji i destrukciji njenih svjetovnih dostignuća, od vremena Petrar­kinih Trijumfa pa sve do protureformacije.Nina ŠepićSmrt u RijeciIkonografija smrti – četvrti međunarodni simpozij ikonografskih studijaRijeka, 21. i 22. 5. 2010.Kvartal_8_3_zelina_1.indd   65 18/12/10   21:39:3966Tomislav Vignjević (Univerza na Primor­skem, Fakultet za humanističke studije u Kopru) osvrnuo se na ikonografiju Mrtvačkog plesa u Bermu i Hrastovlju zaključivši da su autori tih ciklusa fresaka morali biti upo­znati s tzv. baselskim Mrtvačkim plesom iz 1440. godine. Novu interpretaciju Masacciove freske Sveto Trojstvo iz crkve Santa Maria Novella u Firenci ponudio je Lasse Horne iz Trond­heima iščitavanjem Petrarkinih djela gdje se u nekoliko navrata provlače teme smrti i vječnosti, uzimajući u obzir i neka likovna rješenja raznih ilustratora i grafičara seicenta nadahnutima radom toga humanističkog pjesnika.Srednjim se vijekom provlači ideja o greš­nosti tijela i svetosti duše, često prikazivana putem sukobljenih alegorijskih likova Vrlina i Mana. Kršćanska duhovnost je uvijek davala prednost vrlini jer se pomoću nje zadobivao vječni život. Način kako doći do blaženstva i pobijediti smrt česte su teme samostanskih zajednica. Nataša Golob s Filozofskog fakul­teta u Ljubljani osvrnula se na dva teksta iz samostana Žiče te interpretirala kartuzijan­ski prilog kršćanskom promišljanju dijaloga duše i tijela.Knjiga i smrt bio je naslov predavanja Xenije Muratove (Sveučilište Rennes 2) posvećeno ikonografiji knjige u srednjovjekovnoj skulp­turi s naglaskom na grobnim spomenicima, a posebno na onaj Eleonore Akvitanske iz opatije u Fontevrauldu, jednim on najranijih “gisanata” s knjigom u ruci.Ivana Prijatelj­Pavičić sa splitskog Od­sjeka za povijest umjetnosti govorila je o Ko­deksu iz 1466. godine iz Marciane (cod.marc it.Xi 196 (=7577) što se sastoji od različitih tekstova među kojima je po prvi put javnosti predstavila transkript čistilišta sv. Patrizia iz 13. stoljeća ukrašenog minijaturama koje su središte njezinog istraživanja.Tema predavanja Barbare Baert iz Leu­vena ticala se specifičnoga ikonografskog rješenja – pladnja s glavom Ivana Krstitelja, istovremeno artefakta i relikvije, simbola žrtve i smrti, koji se nosio u procesijama i bio objektom kulta jer se vjerovalo da ima iscjeli­teljske moći. Nakon napornog ritma cjelodnevnih pre­davanja prvi dan skupa završio je predstav­ljanjem trećeg broja časopisa Ikon posvećenog franjevačkoj ikonografiji o kojem su govorili njegova glavna urednica Marina Vicelja­Matijašić, Emanuel Hoško i Sanja Cvetnić. Treći Ikon broji preko 400 stranica u englesko­ talijanskoj verziji sa sažecima na hrvatskom jeziku, bogato je opremljen i kvalitetom znanstvenih radova zasigurno je jedan od najvažnijih u regiji. U hotelu Amabasador u Opatiji održan je drugi dan skupa te je započeo predavanjem ravnatelja slovačkog Instituta za povijest um­jetnosti Ivana Gerata o umiranju i ponovnom umiranju, odnosno legendom o svetom Jurju, kojega su ubijali čak tri puta. Na zidovima Jindřichův Hradeca nalazi se najveći ciklus posvećen tom svecu za kojeg Gerat vjeruje da je morao biti velikim nadahnućem mnogo­brojnih križara koji su krenuli put Baltika.Slijedilo je predavanje gosta iz Mađarske Béle Zsolte Szakacsa temeljeno na Mađarskoj legendi o Anžuvincima iz Bolonjskog kodeksa o načinima pokopa svetaca.Ikonografija sveprisutne smrti na škrinji svetog Šimuna iz Zadra, komparacija s nadgrobnim spomenicima koji su mogli ut­jecati na oblikovanje toga srednjovjekovnog remek­djela gotičke umjetnosti te mogući autoportret majstora Franje iz Milana bili su temom izlaganja Marijane Kovačević sa Sveu­čilišta u Zadru. Sv. Šimun bio je i ishodištem predavanja Ane Munk s Odsjeka za povijest umjetnosti iz Zagreba, koja je uočila važnost njegova vizualnog prikaza u vidu ležećeg lika pokojnika na dva zadarska i jednom veneci­janskom primjeru.Predavač sa Sveučilišta u Haifi Yoni Ascher u svojem se govoru suprotstavio dosa­dašnjoj teoriji Panofskog koja teatralni dizajn grobnica vezuje isključivo uz razdoblje baroka (osim Michelangelovih u kapeli Medici), bez mogućnosti oslanjanja na prethodna rene­sansna rješenja. Svoje protivljenje Asher opravdava s nekoliko djela napuljskoga Kvartal_8_3_zelina_1.indd   66 18/12/10   21:39:39znanstveni i stručni skupovi67kvartal VII -3 |  4-2010lokalnog majstora Giovannija da Nole, um­jetnika s kraja 15. i prve polovice 16. stoljeća.Na sjeveru Europe, točnije u poljsko­litav­skoj zajednici u 17. i 18. stoljeću pojavljuju se prikazi pokojnika na mrtvačkom sanduku. Njihovo podrijetlo, značenje, povijest i nestanak protumačio je gost iz Sveučilišta u Toruńu Bartłomiej Łyczak.O značenju pogreba cara Franje I. u Bolo­gni, oslanjajući se na Avviso koji je objavljen nakon careve sahrane, govorio je Danijel Premerl s Instituta za povijest umjetnosti u Zagrebu, dok je Stefania Biancani (Sveučilište u Bologni) na primjeru portreta slikarice Éli­sabeth Vigée Le Brun analizirala umjetničino neprihvaćanje suočavanja s vlastitom nemi­novnom smrću.Profesorica s Papinskog sveučilišta Gregoriana Yvonne zu Dohna inspirativnim izlaganjem propitivala je značenje crne boje u slikarstvu, osobito u djelu Marka Rothka. Pitanjem može li prikaz smrti postati pozi­tivnim impulsom i živom diskusijom o psihologiji crne boje i njezinom vezanošću uza smrt završio se službeni dio skupa koji je zaokružen zajedničkim izletom svih sudio­nika u Istru i razgledanjem fresaka u Lindaru i Bermu. Na kraju treba pohvaliti napore orga­nizatora što su i ove godine uspjeli okupiti eminentna imena struke koji su iz različitih gledišta promatrali fenomen smrti u umjet­nosti. Poželimo im jednak uspjeh u nado­lazećim godinama, naročito u 2011. godini kada skup slavi svoj prvi jubilej – petu godinu postojanja. ×  Kvartal_8_3_zelina_1.indd   67 18/12/10   21:39:39

Smrt u Rijeci

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia