Recenzija, prikaz knjige "Istra iz putnih mapa Pietra Nobilea" Marijana Bradanovića

Franko Ćorić

Croatian

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

/U petnaestom svesku edicije Mala biblio-teka Godišnjaka zaštite spomenika kul-ture Hrvatske u 2013. godini je objavljen rad kolege Marijana Bradanovića o arhi-tektu Pietru Nobileu pod naslovom Istra iz put-nih mapa Pietra Nobilea. Radi se o objavi zbirke crteža olovkom dimenzija 39 x 25 cm (dva s piranskim motivima su većega formata) koja se čuva u Državnom arhivu u Rijeci, a koja sadrži osamdeset i dva crteža: sedamdeset i devet prikaza istarskih gradova, krajolika i istaknutih spomenika te tri portreta. Ova je zbirka u riječki Državni arhiv dospjela nakon Drugoga svjetskoga rata iz Pule, gdje je bila dijelom fonda Povijesnoga arhiva i Pokrajin-ske knjižnice za koje ih je s antikvarijatskog tržišta između 1934. i 1941. kupio ravnatelj  i tajnik tih ustanova Camillo de Franceschi. Autor Marijan Bradanović u prvom po-glavlju donosi detalje životopisa arhitekta, pedagoga i konzervatora Pietra Nobilea  osla njajući se uglavnom na istraživanja talijanskoga arhitekta i konzervatora Gina Pavana, u drugome donosi detalje o riječkoj zbirci kao i povijest njenoga istraživanja, u trećemu detaljne opise pojedinačnih crteža,  16Riječka zbirka crteža  Pietra Nobilea kao vrijedan izvor istraživanja MARIJAN BRADANOVIĆ, Istra iz putnih mapa Pietra Nobilea  (prev. Vesna Racković), Zagreb: Ministarstvo kulture RH,  Uprava za zaštitu kulturne baštine, 2013., 102 str.ISBN 978-953-312-022-5  Franko Ćorićnova izdanja17kvartal X -3 |  4-2013a u četvrtome pretpostavke o datiranju i funk-ciji crteža, graditeljskoj djelatnosti arhitekta u Istri te detalje njegova konzervatorskog djelovanja. Pietro Nobile (Campestre (ch), 1776.- Beč, 1854.) završio je studij nautike u Trstu, a zatim i studij arhitekture u sklopu rimske Akademije sv. Luke za vrijeme kojega su na njega utjecali Carlo Fea, Giuseppe Campo-rese, Giuseppe Valadier, dok je sa slavnim kiparom Antoniom Canovom ostvario prija-teljski odnos. Potkraj 1807. godine je ime-novan inženjerom Ureda za javno graditelj-stvo mjerodavnoga za područje Trsta, Istre, Akvileje i Gorice. U politički turbulentnom vremenu sljedećih je godina, uz bavljenje cestovnom i pomorskom infrastrukturom, uspio afirmirati i svoje, školovanjem na izvorištu europskog klasicizma apostrofirano zanimanje za antičke spomenike. S Domeni-com Rosettijem je tako 1810. godine u Trstu osnovao Minervino društvo za promicanje kulture, umjetnosti i istraživanje prošlosti. Canovinim pismom preporuke upravitelju Ilirskih provincija maršalu Augusteu Marmontu Nobile je postao upraviteljem tršćanskoga Ureda za javno graditeljstvo.  U ožujku 1813. godine je predstavio projekt za zaštitu arhitektonskih starina francuskih Ilirskih provincija. Prilikom puta cara Franje I. po Istri 1816. godine dobio je priliku pre-zentirati problem zaštite rimskih spomenika Pule, a u ljeto 1818. je nadzirao restaurator-ske radove na pulskom amfiteatru. Iste je godine imenovan upraviteljem Arhitekton-ske aka demije na bečkoj Akademiji lijepih umjetnosti, a godinu nakon i ravnateljem. Od bečkih ostvarenja svakako valja istaknuti najvažnije: Tezeion u Volksgartenu, Burgtor i sarkofag Franje I. u kripti bečke kapucinske crkve. Marijan Bradanović je De Franceschijevo datiranje Nobileovih crteža u 1815. godinu proširio na desetljeće 1810-ih godina kada  je Nobile radio u Uredu za javno graditeljstvo, a prije nego li je postao bečki profesor i  dvorski službenik. Vedute obalnih naselja  zapadne Istre vjerojatno valja datirati u vri-jeme trasiranja ceste uz zapadnu obalu Istre za francuske uprave 1809. ili 1810., dok je spomenik pobjedi nad francuskom vojskom 1813. u Pazinu podignut tek 1816. godine.  → Pietro Nobile, Paula, Portarata, oko 1815., Državni arhiv u Rijeci← Pietro Nobile, Paula, Augustov hram, oko 1815., Državni arhiv u Rijeci18unutar povijesti konzerviranja na istočnoj obali Jadrana. Mnoge su sličnosti s prvim konzervatorom Središnjega povjerenstva za zadarsko i splitsko okružje Vickom Andrićem: obrazovanje na Akademiji sv. Luke, bavljenje infrastrukturnim inženjerskim poslovima kao što su cestogradnja, melioriranje mo-čvara ili reguliranje vodotoka, ali i usredo-točenost na ostatke antičke rimske arhitek-ture. To se poglavito odnosilo na provođenje arheoloških istraživanja (u Akvileji, Trstu i Dolini Glinščice), kao i na mnoge istraživačke i rjeđe sanacijsko-prezentacijske radove. Kao nasljeđe Akademije sv. Luke pogotovo valja naglasiti precizno dokumentiranje posto-jećeg stanja, ali i predlaganje mjera i struk-tura za njihovo očuvanje. U tom kontekstu su ključni Nobileovi prijedlozi u dokumentu predstavljenome vlastima Ilirskih provincija u ožujku 1813. godine koji su trebali rezulti-rati jedinstvenom službom zaštite na istočnoj obali Jadrana od Soče do Boke kotorske. Važnost Pietra Nobilea za istraživanje ostataka starorimske arhitekture, ali i za in-terveniranje na njima početkom 19. stoljeća kasnije je pala u zaborav ili je bila svjesno po-tisnuta djelovanjem Petra Stankovića i Pietra Kandlera. Zbirka Nobileovih crteža iz riječ-koga arhiva je do sada bila poznata samo vrlo uskom krugu istraživača. Njenom je digitali-zacijom omogućen novi uvid u detalje crteža, a objavljivanjem je postala dostupna zainte-resiranoj široj javnosti. Stoga svakako treba pozdraviti objavljivanje istarskih crteža i kontekstualiziranje lika i djela Pietra Nobilea za našu istraživačku javnost. Ediciji se može prigovoriti nespretno postavljanje ilustracija na mjesta koja ne slijede tekst, pa je čitanje uz konzultiranje crteža ponekad naporno. Završit ću ovaj prikaz i poticaj na čitanje cita-tom autora Marijana Bradanovića: “Vrijeme je da i ova zbirka poput onih koje najčešće po-jednostavljeno nazivamo Petroniom, Valvasorom i Cassasom postane standardni dio urbanistič-kih analiza istarskih naselja”; a nadodao bih, da će ona postati i vrijedan izvor za povijesna, povijesnoumjetnička, arheološka, etnološka i konzervatorska istraživanja. ×Zbirka sadrži šesnaest veduta i skica spo-menika Pule, jednu Vrsara, sedam Poreča, jednu Tara, jednu Novigrada, dvije Umaga, dvije Pirana, jednu Izole, dvije Kopra, dvije Milja, jednu Vodnjana, dvije Bala, dvije Svet-vinčenta, jednu Kanfanara, jednu Dvigrada, jednu Kringe, dvije Tinjana, tri Pazina, dvije Lupoglava, jednu neidentificiranu, jednu Muntića, tri Motovuna, jednu Istarskih toplica, dvije Vižinade, jednu Grožnjana i Motovuna, jednu Buja, jednu Kaštela nad Dragonjom, dvije predjela pokraj Kaštela nad Dragonjom, tri Labina, dvije Rapca, tri Plomina jednu Lovrana, jednu Mošćenica, portret brsečkog kanonika Valčića, zajednički portret premanturskoga svećenika i zdrav-stvenog povjerenika Nikole Mihovilovića te lučkoga kapetana Giovannija Rossande, te portret premanturske obitelji Mezulić. Nastanak pojedinih crteža može se pove-zati s infrastrukturnom problematikom, bilo da se radilo o rekonstruiranju postojećih ili izgradnji novih cesta (primjerice obalne ceste Kopar–Pula), bilo da se radilo o planovima za izgradnju pomorske prometne infrastruk-ture: luka, pristaništa, karantena ili svjeti-onika. Crteže, usprkos odjecima Poussina, Lorraina, Piranesija i talijanskih vedutista u kadriranju ili detaljima, treba shvatiti kao terenske skice bez uljepšavanja i naknadnih dorada po sjećanju, što im daje veliku doku-mentarnu vrijednost te čini dragocjenima za današnje istraživače. Tako je primjerice loža u Svetvinčentu imala drukčije krovište, palas kaštela ukrasno gibelinsko krunište, a crtež potvrđuje renesansni postanak javne cisterne na trgu za koju se mislilo da je iz 19. stoljeća. Već je otprije poznato da je Pietro Nobile projektirao savudrijski svjetionik, a njego-vom utjecaju Marijan Bradanović pripisuje još dva svjetionika: na tršćanskom lukobranu Mattea Pertscha te na hridi Porer ispred Premanture Giuseppea Sforzija. Isto tako naglašava ulogu Trsta kao svojevrsne Venecije 19. stoljeća odnosno kao ishodišta širenja utje-caja tršćanskoga neoklasicizma na pomorsko graditeljstvo istočne obale Jadrana. Izuzetno zanimljivo je pozicioniranje Pietra Nobilea 

Riječka zbirka crteža Pietra Nobilea kao vrijedan izvor istraživanja

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia